Erdogan nam ništa ne nameće
Aleksandar Vučić i pet ministara na poziv Redžepa Tajipa Erdogana posetiće Tursku 7. maja. Biće to za manje od godinu dana četvrti susret srpskog i turskog predsednika, što je najbolji pokazatelj da su odnosi Beograda i Ankare na uzlaznoj putanji koja nije baš po volji EU. Glavna tema razgovora tokom posete predsednika biće nastavak političkog dijaloga, ali i privredne teme, najavio je ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić koji će biti u srpskoj delegaciji sa predsednikom.
Ljajić kaže da Srbija želi da poveća trgovinsku razmenu sa Turskom, da hoće nove turske investitore, ali veći broj turskih turista koji su poslednje dve godine na prvom i drugom mestu po broju poseta našoj zemlji. „Verujem da će biti reči oko realizacije infrastrukturnih projekata o kojima se razgovaralo tokom posete Redžepa Tajipa Erdogana Srbiji. Mislim na realizaciju projekta auto-puta Beograd–Sarajevo”, naglasio je Ljajić, a prenosi Tanjug.
U razgovoru za tursku agenciju Anadolija, srpski ambasador Zoran Marković kaže da će u delegaciji s Vučićem biti i ministri nadležni, između ostalog, za trgovinu, telekomunikacije i turizam, spoljnu politiku, saobraćaj, energetiku i poljoprivredu. Ambasador Marković koji je 5. aprila predao akreditive Erdoganu ističe da će budući odnosi Srbije i Turske biti zasnovani na ekonomiji. „Ako govorimo o zajedničkim interesima, ekonomskim interesima, uveravam vas da će naši bilateralni politički odnosi biti unapređeni, jer će to biti pokazatelj ekonomskog rasta”, rekao je Marković podsećajući da mnogi ljudi koji su napustili Jugoslaviju šezdesetih godina prošlog veka i iz različitih razloga žive u Turskoj predstavljaju most između Srbije i Turske.
Dva predsednika su temelje buduće saradnje udarili u u julu prošle godine, na margini međunarodnog kongresa o nafti u Istanbulu. Kako je Vučić kasnije objasnio, zamolio je tada Erdogana da odvoji dovoljno vremena kako bi mogli da razmotre čitav spektar političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa rekavši da Srbija i srpski narod žele iskreno prijateljstvo sa Turskom.
Nije se dugo čekalo na turski odgovor. Predsednik Erdogan je 10. oktobra u Srbiju došao u pratnji čak 150 privrednika. U Beogradu je potpisano dvadesetak sporazuma, a jedan od najvažnijih Deklaracija o osnivanju Visokog saveta za saradnju Srbije i Turske. Vučić je bio u Turskoj krajem januara na trilateralnom sastanku kojem je osim Erdogana prisustvovao i član predsedništva BiH Bakir Izetbegović gde se razgovaralo i o odnosima Srba i Bošnjaka u regionu.
Iako je francuski predsednik Emanuel Makron u svom obraćanju Evropskom parlamentu poručio da ne bi želeo da se Balkan okrene Turskoj i Rusiji, Beograd ima koristi od saradnje sa Ankarom. Robna razmena dve zemlje iznosi već 900 miliona dolara. Uprkos strahu od političkog povratka Turske na Balkan, istanbulski ekonomista i politički komentator Atila Ješilada za Dojče vele poručuje da je neootomanizam samo pusti san političke elite u Turskoj. Kako uverava, turski privrednici u Srbiji traže tržište i jeftinu radnu snagu.
Reklo bi se, ipak, da u srpsko-turskim odnosima postoji i jedan širi kontekst. Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da je dobro da jača turski uticaj na Balkanu i to što se Zapad plaši Turske, jer u takvoj situaciji možemo da se oslonimo više i na Rusiju. „Kada smo bili isključivo u zoni uticaja Zapada, loše smo prolazili. Za nas je važno što Turska ne nastupa sa stanovišta ideološkog univerzalizma i ne nudi nam neke svoje vrednosti. Turska gleda svoj geopolitički interes, za razliku od Zapada koji pokušava da vam sve uredi i nametne neka univerzalna rešenja. Mi sa Turcima možemo da nađemo kompromis oslanjajući se na Rusiju”, smatra Anđelković.
Dr Stevan Gajić iz Instituta za evropske studije ističe da se u uslovima strateškog poboljšanja rusko-turskih odnosa posle neuspešnog puča 2016, otvorila jedinstvena prilika da i Srbija sa Turskom uspostavi stratešku saradnju. Zato ovaj politikolog predlaže da Beograd otvoreno zatraži od Ankare da povuče priznanje secesije Kosova, pogotovo sad, kada su loši odnosi prištinskog rukovodstva sa Turskom.
„Srbi su ostavili pečat u Turskoj. I danas se u mnogim turskim domova govori srpski jezik, zato je Turska jedina država koja može da pomiri Srbe pravoslavne i islamske vere i to bi zaista mogao da bude ključ za istinsku saradnju sa Ankarom. Srbija da bude strateški partner Turske na Balkanu na vratima Evrope, a da Turska utiče na jedno svesrpsko pomirenje između Srba različitih vera, kako bi se umanjio antagonizam nastao zbog ratova devedesetih godina”, kaže Gajić.
Ovaj naučni saradnik IES-a podseća da je istinsko strateško partnerstvo, pa čak i prijateljstvo sa Ankarom moguće i podseća na svetli primer iz istorije, najvećeg vezira u istoriji osmanske imperije, Mehmed paše Sokolovića, koji je bio poreklom Srbin. Zalog koji je ostavio Mehmed paša kroz obnovu Pećke patrijaršije, ističe Gajić, bio je ključni momenat za spasavanje srpskog identiteta, pravoslavne vere, čak i srpskog jezika u tom vremenu.
Robna razmena dostigla 999 miliona evra
Prema podacima APR, u Srbiji je registrovano 851 preduzeće čiji su većinski vlasnici kompanije i fizička lica iz Turske. Više od 50 turskih kompanija ima ozbiljne poslovne operacije u Srbiji, a u poslednjih par godina je otvoreno ili počelo da se gradi 20 turskih fabrika i pogona. Da ekonomska saradnja između Srbije i Turske sve više napreduje pokazuje i podatak Republičkog zavoda za statistiku da je robna razmena između Srbije i Turske u prošloj godini, prema podacima Privredne komore Srbije, dostigla rekordnih 999 miliona evra. Srbija je u Tursku izvezla robu u vrednosti 273,2 miliona evra, a uvezla za 725,4 miliona evra.
Iako je srpski izvoz od 2009. godine, pre početka primene Sporazuma o slobodnoj trgovini dve zemlje, porastao 8,5 puta, našu državu u razmeni s Turskom i dalje opterećuje deficit u spoljnotrgovinskoj razmeni. U Privrednoj komori Srbije kažu da revidirani Sporazum o slobodnoj trgovini otvara prostor da značajno poboljšamo bilans u spoljnotrgovinskoj razmeni. Tako se očekuje da će otvaranje novih kvota koje smo dobili (posebno za juneće meso i rafinisano i sirovo suncokretovo ulje) i povećanje postojećih kvota za izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda doprineti povećanju našeg izvoza i smanjenju deficita.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


