Kosovski mučenici novi sveci SPC
Sveti arhijerejski sabor uneo je u knjige svetih Srpske pravoslavne crkve prepodobnomučenika Grigorija Pećkog, mučenika Vasilija Pekara iz Peći i mučenicu Bosiljku Rajičić iz Pasjana kod Gnjilana. Liturgijsko proslavljanje novoproglašenih svetih mučenika održaće se u četvrtak, 10. maja na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save, u istoimenom Hramu na Vračaru. Na taj način će novoproglašenim svetim biti potvrđeno njihovo već odavno postojeće molitveno poštovanje u vernom narodu Kosova i Metohije i crkve, saopštila je SPC.
Novi sveci srpske crkve, Grigorije Pećki, Vasilije Pekar i Bosiljka Rajičić, mučenički su stradali na Kosovu i Metohiji pod turskom vlašću, odbijajući da promene pravoslavnu veru.
Sveti Grigorije Pećki živeo je u vreme srpskog ropstva pod Turcima kao sabrat sveštene velike lavre svete Pećke patrijaršije. Po predanju, odbio je da primi muhamedanstvo, a kada je na silu poturčen, ponovo je obukao monašku poderanu odeću i počeo javno i na sav glas da priča o turskom bezakonju. Ubila ga je razjarena rulja, a njegovo telo, bačeno van grada, Srbi su tajno sahranili u blizini grada. Danas je to deo šireg centra Peći. Sveti mučenik Vasilije Pekar živeo je u 17. veku u Peći. Njegovu ćerku otela je grupa Turaka, a Vasilija, koji je pojurio za njima, ubili su pošto je odbio da primi muhamedansku veru. Mučenica Bosiljka Rajičić živela je krajem 18. veka. Kao sedamnaestogodišnju devojku, u Gnjilanu, gde su je prvi put poveli roditelji, oteo je neki Arnautin iz Depca. Umrla je posle mučenja, a tek nakon njene smrti, Turci su dozvolili Bosiljkinoj rodbini i Pasjancima da zemne ostatke ove svete novomučenice pokupe i sahrane pored stare crkvice. Oni su kasnije, prilikom obnove, uzidani u hram. Predanje o pravoslavnom podvigu i mučeničkoj smrti svete devojke Bosiljke i danas živi u Pasjanu i celom Kosovskom Pomoravlju.
Da bi neko bio kanonizovan, odnosno proglašen svetim, ne postoje ni specijalna pravila ni žurba, ali je potrebno da bude ispunjen jedan od mogućih uslova – mučenička smrt, kult u narodu, javljanje čudom ili da mu mošti nisu istrulile. Svako može predložiti da neko bude proglašen svetim, ali uobičajeno je da se stvori kult u narodu da je neko svetitelj, a na crkvi je da u periodu od više godina i decenija proceni da li je taj kult dovoljno učvršćen i da li zaista postoji. Svetitelji su većinom monasi, monahinje, episkopi, ali ima i civila, vernika, građana, odnosno ljudi koji su vodili hrišćanski život ili život po Jevanđelju – svet, čist, čestit i uzoran.
Najviše telo Srpske pravoslavne crkve danas će nastaviti zasedanje redovnim godišnjim razmatranjem pitanja daljih aktivnosti na završetku preostalih radova i oslikavanju Spomen-hrama Svetog Save na Vračaru.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


