Skraćeni, Čupavi, Pedro i neiscrpna banka
Advokat Dejan Lazarević, branilac Darka Šarića u postupku za šverc 5,7 tona kokaina, pitao je svedoka saradnika Nebojšu Joksovića više puta da li je dobro čuo prisluškivane telefonske razgovore koji su u sudnici emitovani na zahtev odbrane. Iako je svedok potvrdio, branilac je insistirao da on još jednom kaže da li je snimak autentičan i da li je to njegov glas. Zatim ga je podsetio da je na jednom od prethodnih suđenja izjavio da nikada od Šarića nije tražio novac, dok se na snimcima čuje da je to veoma često radio.
– U razgovoru 6. oktobra 2008. vi od Šarića tražite 2.900.000 za plate. On vam kaže: „Kakve plate, ne možete ni za plate da zaradite”, a vi odgovarate: „Evo samo prvi mesec, pa ćemo posle da zarađujemo.”
Joksović je na kraju priznao da je tražio novac. Emitovan je i njegov razgovor s Nebojšom Jestrovićem, optuženim u drugom postupku za pranje para od prodaje kokaina.
– Na koga ste mislili kada ste rekli „Skraćeni” i „Čupavi” – pitao je Lazarević.
– Na Nebojšu Đokića – kazao je Joksović.
– To je Skraćeni. A Čupavi?
– Da, tako ga je Darko zvao.
– Na pitanje kolege rekli ste da nikad niste čuli za nadimak Skraćeni. Sad ste se setili?
– Darko ga je tako zvao.
– A ko je Čupavi – upitao je advokat.
– Milan Milovac.
Kada mu je predočen sledeći telefonski razgovor, u kojem je izvesnog Vladu Masalušića pomenuo kao osobu s dužom kosom, Joksović je rekao da se ispravlja i da Čupavi nije Milovac, već da je to Masalušić s kojim je zidao zgradu u Ulici Vojislava Ilića u Beogradu, pa je s njim pravio finansijski izveštaj koji im je tražio Šarić.
Na pitanje advokata Dejana Lazarevića zašto bi Darko Šarić tražio izveštaj ako nije dao novac, svedok saradnik je odgovorio da je logično da se neko interesuje ako je u taj posao nešto uložio. Time je priznao da je Šarić ulagao novac u izgradnju stanova u Ulici vojvode Stepe.
Lazarević je zatim pomenuo i druge Joksovićeve zahteve da mu Šarić da novac, pored ostalih i 12.000 evra da plati porez na kuću, kao i da je jednom prilikom pomenuo kredit od „neiscrpne banke”. Ta „neiscrpna banka”, naglasio je Lazarević, zapravo je bio Darko Šarić.
Joksović je objašnjavao da on ništa od onog što se čulo u razgovorima ne osporava, ali da je ipak prošlo deset godina, pa se ne seća svega baš najbolje. Advokati su mu ukazivali na sadržaj razgovora između Jestrovića i Šarića, u kojem Šarić traži da se unose sve stavke u vezi s novcem koji je Joksović dobio od njega i da se u izveštaju napiše koliko je novca potrošio. Na kraju je Joksović povukao tvrdnju da je njegova firma poslovala dobro, rekavši čak za sebe u jednom trenutku da je „propali privrednik”.
U dijalogu Šarića i Joksovića bilo je i teških reči, pa je sudija Siniša Petrović morao obojicu da upozorava da sudnica nije mesto za emocije.
– Zakuni se sad da ti nisam dao pare. Evo reci: „Nisi mi dao, sve su moje pare, sina mi mog, nisi mi dao” – kazao je Šarić.
– Ne pominji mi sina, nisam ni ja tvog – odgovorio je svedok saradnik.
– Ne važe ovde nikakve zakletve, sem sudske – rekao je sudija.
– Znam da ne važe, ali kad je čovek u pravu on bi se zakleo ovde – kazao je Šarić.
U sudnici su zatim emitovani razgovori koje je predložilo Specijalno tužilaštvo, pa se pokazalo da ni Šarića pamćenje ne služi baš najbolje. Tužilac Saša Ivanić pitao ga je ko mu je bio sagovornik u jednom od razgovora i ispostavilo se da je to bio optuženi Boban Stojiljković.
– Ali vi ste u odbrani izričito tvrdili da ne poznajete Stojiljkovića i da nikad s njim niste imali kontakt?
– Pa eto, imao sam ta dva razgovora pre 10 godina, hteo sam da čujemo zašto smo okrivljeni. Da sam znao da je ovakav borac, ranije bih se upoznao s njim – odgovorio je Šarić.
Tužilac je postavljao pitanja o nadimcima iz razgovora – Šljivka, Divlji, Dolar, Pedro, a Šarić je kazao da je to šala.
– U kom smislu šala?
– Pa kako da vam objasnim, to je šala kao kad kažete ćelavi ili kudravi.
Tužilac ga je zatim pitao o nekakvoj kapari, pa se Šarić izjasnio:
– Tužioče, ja sam kapare davao svuda i ulagao na sve strane. Vi moje legalne poslove hoćete da pretvorite u drogu.
Kazao je da je s mnogim ljudima koji se pominju u razgovorima radio legalne poslove na izgradnji kuća u Crnoj Gori.
– Vi ste u toku ovog perioda koristili najmanje 50 telefonskih brojeva, je l’ tako?
– Pa nisam baš toliko. Je l’ zabranjeno menjati brojeve, ovolike pare se vrte, naravno da menjam brojeve.
– Ko je Pedro? U jednom razgovoru s Vujanovićem kažete da od Pedra nema ništa ove godine.
– Ja imam jednog druga Holanđanina, ali nema nikakve veze s ovim da bih sad rekao ime i prezime. Holanđanin čovek. To je legalan posao oko kazina u Holandiji.
– Ali nekoliko minuta pre toga on priča i sa svedokom saradnikom Vukom Draškovićem... ovaj, Draškom Vukovićem i opet se pominje Pedro – pitao je tužilac, napravivši lapsus.
– Da li Pedro ima veze s nabavkom kokaina u Argentini?
– Ovaj moj Pedro nema, a ne znam za tog drugog.
– Ima li ovaj Pedro neke veze s Milutinom – pitao je tužilac, podsećajući da je Šarić ranije u svojoj odbrani pominjao izvesnog političara iz Crne Gore po imenu Milutin.
– U nekim legalnim poslovima, ima dodira, da.
– Hoćete li reći sudskom veću na kraju ko je Milutin?
– Nema potrebe, jer nema veze s krivičnim delom. Ako ima, vi kažite, ja da odgovorim.
Sutra: Nagodbe, predaje, političari i biznismeni
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


