Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Četiri pljačke u Velikoj Hoči

Meštani ostaju bez stoke, najvrednije imovine koju imaju, traže pomoć, ali za sada njihove vapaje niko od nadležnih ne čuje
Četiri pljačke u Velikoj Hoči
Мали Дамњан Чукарић држи ланац од своје украдене краве (Фото Ж. Ракочевић)

Ovde je bila moja krava Dragana... Odveli je! Vratiće se, je li tako?… – gotovo viče četvorogodišnji Damnjan Čukarić u Velikoj Hoči. Drži lanac svoje mirne rasne kravice, pored jasala u čistoj sirotinjskoj štali. Juče je trebalo da je odvede na ispašu, a otac mu je jedva objasnio da je ukradena i da prestane da plače. Krava Dragana je najveća vrednost ovog domaćinstva, to znaju i susedi ove porodice, koji u uskoj ulici stoje kao na parastosu.

– Vidiš kakva mi je kuća! Od svih sam tražio pomoć, ali ništa... Pogledaj krov, idem i sa starih kuća skidam crep da pokrivam ovu moju, prokišnjava, pojeo se crep – kaže Damnjanov otac Branko. Pomagalo mu je bratstvo Visokih Dečana, sada očekuje brzu pomoć za svoju petočlanu porodicu. Još tri porodice preksinoć su opljačkane u Velikoj Hoči, a na pitanje da li ga je strah zbog toga odgovara: – Ne plašim se, pa neka pucaju na mene. Odavde ne idem, pa šta bude, a država treba nešto da uradi.

Odmah pored njegove kuće je štala iz koje su lopovi ukrali kravu i tele Jovanu Matiću. Njega je, još u maju 1998. godine, iz sela Bratotina proterala Oslobodilačka vojska Kosova, kuća uništena, stotine grla stoke oteto. Dvadeset godina je ovaj domaćin podstanar u Velikoj Hoči. U štali koja nije njegova, jer svoje imovine više gotovo i nema, pretekla je jedna koza i dve svinje.

– Mi smo na muke sad – kaže odmereno i uzdržano kao čovek koji nije navikao da traži i da od pomoći živi. Izgleda da su mu sve uzeli i da mu se malo šta može više oteti. Najteže mu je, kaže, zbog supruge i kad se ona pomene, krene mu suza. Ostaju samo grč i ćutanje čoveka naviklog na teški rad, koji je na Svetog Vasilija Ostroškog, 12. maja 1998, sa seljacima Bratotina i Ratkovca, čini se, zauvek isteran iz svog doma. Ipak, tu je na svome, među vinogradima Velike Hoče, među crkvama i spomen-obeležjima koja govore da je ovde bilo osamdeset četvoro ubijenih i nestalih Srba.

Napadi, pljačke, izlasci iz geta pod vojničkom pratnjom, strahovi i „sitni” incidenti postali su način života. U jučerašnjoj sistematskoj pljački Stanoju Miciću ukraden je automobil. Odvezao je majku u Kosovsku Mitrovicu na operaciju, a njegov otac Slobodan sedi na klupi ispred ogromne stare kapije i glasno razmišlja kako će je sada otuda vratiti. – Jasno je da je ovo neka politika. Ona nam ne da mira, a zlo ide na sirotinju. Penziju je stekao u RTV Priština, voli što priča sa novinarima i proba da razume ovo vreme.

Velika Hoča je specijalna zaštićena zona prema međunarodnim i lokalnim zakonima. Selo sa najviše crkva kod Srba, gde se srednjovekovne građevine, orijent, stare i nove vinarije nalaze na jednom mestu. Stanovništvo se prilagodilo zatvorenom načinu života, obrađuju se vinogradi, prodaje vino, živi se od pomoći, uz razvijenu svest o položaju i trpljenju kao načinu opstanka. Četvrta pljačka dogodila se u porodici Saše Micića, a lopovi su iz štale izveli june, ugurali ga u gepek njihovog porodičnog automobila i odvezli se prema izlazu iz sela, gde se automobil pokvario, pa su ga gurnuli pored puta.

– Navikli smo, nije prvi put. Čekamo red – kaže Saša Micić, koji sa svojom porodicom obrađuje zemlju. Rade i drugi u ovom selu, bere se dečanski vinograd, porodica Petrović zida vinariju, živi škola sa pedeset đaka, sirotinja preživljava, a svima im je zajedničko čekanje reda za neku vrstu poniženja. Zajedničko im je i nepoverenje u institucije i policiju, niko od njih ne očekuje da će se krivci pronaći.

Komentari4
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Stefan Petkovic
Zbog ovoga je televizija N1 napala Arno Gujona. Dakle, "mracna proslost" Gujona je bila iznad terora srpskog stanovnistva na Kosmetu. Eto to je prica o toj televiziji odakle niko nece uraditi ni 2% onog sto radi Gujon. A on daje krave ovakvim ljudima. I kako sad priznati Kosmet kad evo kako se zivi?
Мића Цар
Држава треба нешто да уради. Не може Србија ништа да уради јер су завезане и ноге и руке Србији. Мени је жао овог малог храброг и сиромашног детета од 3,5 година мали Дамњан плаче за његовом кравом Драганом. Драги мој Сине не могу ти помоћи а наша држава не сме да ти помогне. Ми Срби смо осуђени доживотно да ратујемо и да будемо убијани сваких 50 година у нашој земљи. Зашто? Зато што смо ми Срби непослушан народ. Ово говорим због тога што смо диживели у новој историји и неможе нико да нас лаже. Ми смо требали да 1984 решимо проблем и прихватимо се Америке и тако да препречимо пут хрватима и осталим јајарама. Нисмо хтели јер смо били Југословени а посебно Срби комунисти. Прошли смо знамо и видели смо како. Данас исто трчимо Русији мислећи подршку они нам окрећу леђа. Сада смо се вратили Америци ми Срби се ругамо премијерци Ани Брнабић и Председнику Александру Вучић што се састаје са Америком. Ми сами не знамо шта хоћемо нити знамо кад смо сити и кад гладни. Ево видите малог Дамњана.
Нада Ласкер
Министар Дачић је ових дана изјавио да је Србија управо платила 60 милиона долара дугова које је Косово направило у СФРЈ. Каква је то тужна несразмера с сиромаштвом ових храбрих људи опкољених нељудима. Када би само неколико милиона долара усмерили не ка повериоцима већ ка овим људима, било би нам свима боље. А док тога не буде, молим некога ко зна да напише реачун ових људи да им уплатимо колико можемо и утешимо макар мало децу која су остала без млека.
Anabela
Hajde da izdrzavamo sve Srbe na Kosmetu, da bas ni jedan nas gradjanin nikada vise ne bude siromah i da se lepo okrenemo ekonomskom preporodu drzave. Da odkazemo sve stetne ugovore i koncesije i da afirmisemo nasu nauku. Ponudimo zajednicki projekat : strana firma ulaze, mi kupujemo, a zatim razvijamo dalje strucno znanje. Svaki Srbin moze da dobije stan, svako ko je na Kosovu da dobije kravu, traktor, stipendiju, penziju - cak i ako nikada nije radio. Prekinemo sve pristupne razgovore sa EU i ponudimo drugima sansu da dodju kod nas, da zajedno ulazemo i radimo. Da ukinemo korumpirani sistem, "sosorsevske" i slicne drzavne sluzbenike...To je sasvim moguce.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.