Novosadski dogovor je mrtav

Na pitanje da li će biti reprize Novosadskog dogovora („Među nama”, 26. septembar 2018), lako je odgovoriti: taj dogovor je odavno mrtav i niko ga neće oživeti. Nije tačno da je dogovor glavni krivac za smanjenu upotrebu ćirilice. U Srbiji su odavno pre Novosadskog dogovora korišćena oba pisma, ćirilica i latinica, a mnogo je drugih razloga uticalo na povećanu upotrebu latinice. Zato je neopravdan strah da danas od Hrvata preuzimamo latinično pismo (gajevicu), radije to manje savršeno pismo od ćirilice koristimo da se sve više približimo pismima jezika zapadne Evrope. Šteta je što dogovorom nije umesto nacionalnog imena korišćen nenacionalni naziv za zajednički jezik, i što nije izbegnuta odluka da se izradi zajednički pravopis i pravopisni rečnik (to je trebalo ostaviti dijalektima), a dobro je što su označena ravnopravnim oba izgovora (ijekavski i ekavski) i oba pisma (ćirilica i latinica).

Danas naša četiri jezika (srpski, hrvatski, crnogorski i bošnjački) nisu baš različiti jezici, jer se govornici tih jezika mogu uzajamno razumeti, zato je pre reč o dijalektima istog jezika. Međutim, podela tog zajedničkog, jedinstvenog jezika na četiri jezika, uz forsirano međusobno udaljavanje, vremenom će dovesti do otežane jezičke komunikacije južnoslovenskih naroda i usporenog razvoja tih jezika. Zato sam predložio („Pogledi”, 5. maj 2018) da tražimo nenacionalno ime za „zajednički jezik”, koje je prihvatljivo svim našim narodima. Naveo sam da će, eventualno, doći dan za nov dogovor (možda u Sarajevu, Podgorici, Rijeci ili Nišu) i ti bi nazivi zajedničkog jezika za takav skup bili pripremljeni. Iza tog eventualnog dogovora još dugo će se koristiti sve varijante zajedničkog jezika sa odgovarajućim pismima za srpski, hrvatski, crnogorski i bošnjački, kako navodi Darinka Njegovan Brbaklić („Među nama”, 22. septembar 2018), ali zajedničko ime „štokavski jezik”, koje sam predložio („Među nama”, 22. maj 2018) verujem da će se najpre prihvatiti u međunarodnoj službenoj komunikaciji – kako to s razlogom predlaže Vladimir Pavlović („Pogledi”, 14. septembar 2018) – potom postepeno i u našim krajevima.

Akademik Rajko Igić, Čikago / Sombor