Utorak, 21.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Varošica Draginac od 1902. do 1941. godine

Varošica Draginac od 1902. do 1941. godine
Документарна изложба у галерији „Луцида” (Фото: И. Милутиновић)

U galeriji „Lucida” u Čika Ljubinoj ulici predstavljene su dve dokumentarne izložbe – „Varošica Draginac od 1902. do 1941. godine” čiji je autor istoričarka Dragica Savičić i „Od slobode do stratišta” Gorana Vilića. Panoe je grafički oblikovao Slobodan Sekulić Bogdanović. Mnogobrojnim posetiocima zainteresovanim da čuju priču o stradanju naroda u ovom kraju prikazani su  istorijski dokumenti iz tog perioda koje čuvaju Međuopštinski istorijski arhiv u Šapcu, Arhiv Srbije u Beogradu i Muzej Jadra u Loznici, ali i više onih koje je autorka prikupila u starim draginačkim porodicama.

Izložba pokazuje društvenu istoriju varošice, najmanje i najmlađe po vremenu svog proglašenja, koja je taj status i ime po kraljici Dragoj dobila 1902. godine. O tom periodu istorije Draginca do sada se malo znalo. U kolektivnom sećanju stanovnika sačuvane su slike stradanja u Drugom svetskom ratu, posebno streljanja civila u oktobarskim danima 1941. godine, a po tome je i poznato stručnoj javnosti. Svoja sećanja evocirao je i arhitekta Dobrivoje Tošković, koji je kao dečak bio svedok stradanja žitelja svog mesta.

Na panoima se može videti istorijski razvoj Draginca koji je pripadao ataru sela Jarebice, a postavka osvetljava i ulogu crkve sagrađene u 17. veku, škole osnovane 1839. godine, život pod austro-ugarskom okupacijom i posle oslobođenja, političke prilike između dva rata, razvoj kulture i promene u društvenom životu varošana.

Izložbu su organizovali OŠ „14. oktobar” iz Draginca i Udruženje građana „Memorijal Draginac” pod pokroviteljstvom grada Loznice.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Milisav Jovanović
Onog momenta kada smo se približavali skretanju ka spomen kosturnici odjednom su se začuli rafali a sa ozvučene staze odzvanjala su imena streljanih u Dragincu. Pored svkae kuće pored koje smo prošli stajala je bar jedna žena sa ubradačom i plakala, jer ne postoji kuća u selima Gornjeg Jadra iz koje bar neko nije streljan tog kobnog 14. oktobra. Trebalo bi sećanje na te teške dane draginačkog oktobra podići na jošviši nivo. Davnih godina prof. dr. Dobriovje Tošković je izradio projekat spomen parka ali do njegove realizacije nije došlo. Možda bi bilo dobro podsetiti nadležne dražavne organe na to, pa das se bar malo odužimo nevinim žrtvama. Toliko bi država mogala da učini zanjih jer oni su za nas i državu dali svoje živote. Poštovani: ovo je nastavak prethodnog komentara, a zbog ograničenog prostora ne možemo više komentarisati, iako se može na tu temu još mnog reći.
Milisav Jovanović
Bio sasm toga dana u galeriji i moram priznati da me iznenadio veliki odziv. Istorija varošice Draginac je malo poznata, naročito između dva svetska rata. Velika nedela su učinjena narodu toga kraja i u Prvom i u Drugom sv. ratu. Zato treba stalno podsećati na te strašne zločine i ne dozvoliti da budu zaboravljeni. Mislim da u Evropi nema toliko nedužnih i nevinih žrtava u odnosu na broj stanovnika. Spomen kosturnica i sećanje na žrtve je najmanje što se može u ovom trenutku nadoknaditi porodicama izginulih a i celoj Srbiji. Podsetio bih samo na po mom mišljenju najbolje orginazovanu proslavu ako se tako nešto može slaviti, a koju je organizovao pok. Spasoje Grdinić bivši dir. Doma kulture Studentski grad, a koji je doveo i KUD Španac. Bilo je veličanstveno. Ali pre zvanične komemoracije ničemu tužnijem nisam prisustvovao. Poznajući Paju Grdinića iz Stud. grada, odveo sam ga mojoj kući na spavanje, a on je sutradan tražio da odemo do Karlagana i Jarebica prema Velikom Selu.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.