Čomski protiv „Trampa sa Kopakabane”
INTELEKTUALCI I POLITIKA
Protiv Žaira Bolsonara, koji će ako se obistine istraživanja javnog mnjenja na sutrašnjim izborima biti izglasan za predsednika Brazila, glas su podigli brazilski umetnici, pisci i filozofi, među kojima i Noam Čomski, Naomi Klajn, Gael Garsija Bernal, glumac upamćen po ulozi Čea Gevare u „Dnevniku motocikliste”, nobelovac za mir Adolf Perez Eskivel
„Njegov izbor biće tragedija za Brazil, region, svet. Bukvalno. Skandalozno je što namerava da bogatim glasačima iz redova agrobiznisa omogući eksploataciju Amazona. To je katastrofa za životnu sredinu i urođenike, za koje je kazao da ne zaslužuju ni kvadratni centimetar prostora. Moguće je da je ovo poziv na genocid.”
Ovo je Noam Čomski rekao na račun Žaira Bolsonara (63), koji će, ako se obistine istraživanja javnog mnjenja, na sutrašnjim izborima biti izglasan za predsednika Brazila. Bolsonaro je bivši kapetan u vojsci i narodni poslanik sa 27 godina staža u skupštini, koji je privukao pažnju svetskih javnih intelektualaca jer je, i pored rasističkih, mizoginih i homofobnih izjava, postao najjači predsednički kandidat. Za ovog krajnjeg desničara nema sumnje da su tortura nad političkim neistomišljenicima i policijska smaknuća ne samo opravdani već i poželjni. Branio je brazilsku diktaturu (1964–1985) tokom koje je pobijeno na stotine vladinih protivnika, tvrdeći da je štitila zemlju od komunizma.
„Da, zalažem se za diktaturu. Nikad nećemo rešiti teške nacionalne probleme ovom neodgovornom demokratijom”, kazao je Bolsonaro.
Jelena Stevanović
UDžBENIK ČASNOG NOVINARSTVA
Nisu svi bili slepi
U kolumnama Tomislava Jakića pronalazimo pitanja da li je Hrvatska postala verska država, o Zagrebu čije je srozavanje kao kulturne metropole počelo od trenutka proglašenja nezavisnosti početkom devedesetih, o proterivanju ćirilice iz Vukovara, o Jasenovcu…

Knjiga kolumni zagrebačkog novinara Tomislava Jakića Nisu svi (bili) slijepi predstavlja pogled na jedno novinarstvo kojeg danas gotovo više nema. U poplavi sadašnjih polupečenih informacija, neprofesionalnog i često zlonamernog novinarstva, ova knjiga je primer izveštavanja iz onakvih vremena kada je ovaj zanat posedovao svoje dostojanstvo, objektivnost, poznavanje činjenica i beskompromisnost prema pritiscima bilo koje vrste. Setimo se u tom smislu govora osnivača Njujork tajmsa Henrija Džarvisa Rejmonda svojim novinarima još krajem 19. veka: „Dođite do svih novosti, ne ugađajte ličnostima, tretirajte pristojno sve ljude, stavite sve raspoložive snage na vaš posao i ne zaboravite da novine moraju da budu tačan odraz onoga kako izgleda svet.”
U takvom duhu su pisane kolumne novinara sakupljene u ovoj knjizi. Oni koji se još sećaju Jugoslavije verovatno se sećaju i novinara Tomislava Jakića koji je u TV dnevniku iz zagrebačkog studija komentarisao spoljnopolitičke događaje i situaciju u svetu. Sećaju se uravnoteženog i ozbiljnog lica ovog novinara koji je analitički superiorno i odmereno govorio o mnogim kompleksnim političkim događajima, s autoritetom ekspertskog znanja i profesionalne upućenosti.
Bojan Munjin
FILM
U košnici sedme umetnosti
Specijalno za „Politiku” iz Njujorka
„Sve više filmova se gleda kod kuće, zahvaljujući Netfliksu i drugima”, rekao je Kent Džons, direktor Njujorškog festivala, koji za razliku od Kana svesrdno prihvata filmove pravljene za mali ekran

Ema Stoun u filmu „Favorita“ (Foto promo)
Prestižni Njujorški filmski festival otvoren je 28. septembra ove godine veoma uspelim filmom Favorita ekscentričnog filmskog stvaraoca Jorgosa Lantimosa s Olivijom Kolman, Rejčel Vajs i Emom Stoun u glavnim ulogama. Ovaj vizualno raskošan, sjajno glumljen i iznad svega duhovit film koji govori o ljubavnom, ovog puta ženskom ljubavnom trouglu na engleskom dvoru kraljice Ane u 18. veku, podseća na najbolja filmska ostvarenja sličnog žanra kao što su Tom Džons i Bari Lindon iz sedamdesetih godina 20. veka.
Poslednje veče festivala 14. oktobra obeleženo je bilo novim filmom poznatog slikara, a sada filmskog reditelja Džulijana Šnabela Kapija večnosti koji je podelio pažnju publike i kritike sa novim delima neponovljive braće Koen, uvek dobre Kler Deniz, Barija Dženkinsa, Žan-Lika Godara, Đija Zangkea i mnogih drugih važnih filmskih stvaralaca iz celog sveta. Nažalost, ni ove godine nema nijednog filma iz Srbije.
Predstavljen od strane Filmskog društva Linkoln centra ovaj njujorški festival, za razliku od njegovog mnogo masovnijeg i više holivudski orijentisanog konkurenta i čeda Roberta De Nira, Trajbeka filmskog festivala, predstavlja vrlo pažljivo odabran izbor najboljih filmova iz savremene svetske kinematografije. U toku 17 dana posetioci imaju priliku da se upoznaju s ekskluzivnim izborom dokumentarnog, kratkog, virtualnog, eksperimentalnog filma, da razgovaraju sa vrhunskim svetskim rediteljima i gledaju revije obnovljenih kopija starih filmova.
Maja Herman Sekulić
OPŠIRNIJE U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


