Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kako je počelo

Kako je počelo

Bilo je to davne 1952. godine. Titovo vreme, kako se danas govori. Tada je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) bila veliko industrijsko gradilište. Moj otac, predratni građevinski inženjer, bio je, odlukom u to vreme Saveznog ministarstva za industriju i građevinarstvo iz Beograda, u kome je bio zaposlen, poslat u Crnu Goru, radi osnivanja građevinskog preduzeća „Crna Gora” iz Nikšića. Zadatak ove firme bio je prvenstveno stambena izgradnja skoro razrušenog Nikšića, posle Drugog svetskog rata, izgradnja železare, hidrocentrale „Perućica”, i drugih industrijskih objekata. Nikšić je u kratkom periodu od desetak godina, od pedesete do šezdesete godine prošlog veka izrastao u veliki industrijski grad, drugi po veličini u Crnoj Gori. Naravno, kako su potrebe za stručnom radnom snagom izgradnjom rasle, iz cele zemlje su dolazili stručnjaci sa porodicama, od inžinjera raznih profila, lekara, profesora, zanatlija i svih drugih profila u potrazi za „korom hleba”.

Tih godina, u zimskoj sezoni, za grejanje Nikšićana i stanovnika okolnih sela koristilo se uglavnom drvo. Dobro se sećam, bila sam dete od desetak godina, te 1956., kada se u Nikšiću, u kasnu jesen, pojavio veliki broj mladih sa belim kapama, koje su nazivali „keče”, a došli su sa Kosova i Metohije u Nikšić, da zarade za život. Ljudi koji su nosili te kape sebe su nazivali Arnautima, a stanovnici Nikšića zvali su ih Šiptarima. Oni su išli od kuće do kuće i bili angažovani od meštana pretežno za istovar drva sa kamiona, sečenje tih drva i ubacivanje u podrume, i druge slične poslove. Deca iz ulice u kojoj sam stanovala okupljala su se oko njih, gledala šta rade, i slušala šta govore njima nerazumljivim jezikom među sobom. Svi su oni sa meštanima razgovarali na odličnom srpskom jeziku. Bili su miroljubivi i ne sećam se da je bilo ikada nekog incidenta ili svađe sa lokalnim stanovništvom. Pošto su radili više sati dnevno, u vreme ručka, kada bi ih domaćini pitali šta da im donesu da jedu, tražili su samo hleb i zašećerenu vodu, u koju su umakali hleb.

Moja majka je angažovala te ljude sa Kosova da i našoj porodici iseku drva i ubace u podrum. Kako je kao dete odrastala u Peći na Kosovu i Metohiji i Pljevljima u Crnoj Gori i poznavala mentalitet tih ljudi, znatiželjna, kako je bila profesor geografije, razgovarala je sa njima, raspitujući se iz kog su mesta sa Kosova, kako se tamo živi, o porodici i sl. Mi deca, smo sa velikom pažnjom pratili te razgovore. Svi su oni, iako vrlo mladi, imali mnogobrojne porodice, kojima su slali novac za život. Sećam se dobro da su mojoj majci pričali da bi novac koji zarađuju bio dovoljan za skroman život njihove porodice, da nije bilo potrebno da verskim poglavarima u svojoj džamiji daju od svoje zarade jednu četvrtinu. Majka je pitala zašta taj novac služi, i oni su joj rekli da to tačno ne znaju, iako su načuli da se tako sakupljeni novac šalje u Ameriku, za njihovu versku organizaciju koja se tamo nalazi. Tu obavezu morali su bespogovorno da izvršavaju.

Olga Lapčević Veljković,

profesor u penziji, Beograd

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Zoran
Moj deda je vrsalicom isao na Kosovo i vreso im tamo 1970 i neke. Iz Pomoravlja polako na Kosovo da vrse. Nisu oni dolazili ovamo da vrsu nama, jer slabi bili. Tako dugo na Balkanu a tako nerazvijeni. :)
električar
A i dalje tvrdimo da vera i sujeverje nisu oružje u rukama vlastodržaca (mnogi ih zovu političarima).
soko
Bila su to divna vremena, Srbi su bili gospoda a Siptari gradjani drugog reda, samo u Pristini bilo je 10000 vojnika i naravno svi staresine bili su Srbi a u policiji na 5o Srba mozda jedan Albanac.
Zoran
Na 50 Srba jedan Albanac? Pa tada je u Srbiji bilo jedno 6 miliona Srba i jedno 500.000 Albanaca. Dosta je bilo Albanaca u vojsci. ocete i da komandujete? Pa vidi, komanduje onaj koji zna, ne onaj koji ne zna ili je slabiji. Dodji ovde u Ameriku oa im komanduj. Iam da ih slusa bar poal zivota, pa polse MOZDA naucis nesto i ako si talenat m,ozd ai ti komadujes nekom.
soko?
или Сокољ?
Raca Milosavljevic
... hvala Politici za objavljivanje ove jednostavne price ... mali prilog za pravu istinu ...
dipl. agronom
Sto rece srpski sef diplomatije : ...preokrenuli smo rezultat...!! I sada imamo Drzavu po meri ( i ukusu ) naroda...

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.