Ponedeljak, 20.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Nije svaka neprijatnost nacionalizam

Nije svaka neprijatnost nacionalizam

Dopis „Srbofobija ipak postoji”, gospodina M. Stojanovića iz Užica, objavljen 25. marta u ovoj rubrici, podsetio me na gotovo identičan događaj koji sam doživeo pre pedesetak godina, takođe u Zagrebu. Samo što ja nisam imao vojničku, već brigadirsku uniformu.

Bio sam član brigade „Bratstvo-jedinstvo”, sastavljene od brigadira iz Zagreba i Beograda, po sistemu pola-pola. Učestvovali smo zajedno sa drugim brigadama iz Jugoslavije, na izgradnji savskog nasipa. Sve brigade bile su smeštene u naselju „Sedam sekretara Skoja”. Jednom prilikom pošao sam sa drugom da potražimo devojku koju smo upoznali prethodne godine na radnoj akciji. Živela je u Primorskoj ulici. Da ne bismo lutali, upitali smo jednog starijeg gospodina kako da je nađemo. „Dečki, morate se vratiti u Ilicu, pa tramvajem četiri stanice do...”, govorio je on. Način na koji nas je „značajno” pogledao i zagledao uniforme, pomogao nam je da shvatimo da ne govori istinu. Srećom, nedugo zatim, jedan policajac nas je uputio gde treba. Ispalo je da se ta ulica nalazi malo niže od mesta gde smo sreli starijeg gospodina. Zapitao sam se tada u sebi, zašto je taj čovek slagao dva golobrada dečaka u brigadirskim uniformama, koji su svojom voljom došli da mesec dana guraju po 150–200 kolica šodera dnevno, previjajući žuljeve na rukama, koji su neprestano pucali? Tada nisam znao odgovor.

Neprijatnost smo ubrzo zaboravili, jer smo te večeri, zajedno sa pronađenom drugaricom i ostalim brigadirima, uživali na Šalati, gledajući košarkaške čarolije Harlem globtrotersa i Čiroki Indijanaca. Sećam se da je na poluvremenu pevao čuveni Stjepan Džimi Stanić, svoju pesmu „Moja kobila Suzi”. Ostalo mi je takođe duboko urezano u sećanju nešto što se verovatno nikada neće dogoditi na ovim prostorima. Naime, svakodnevno se dešavalo da, kako koja brigada sa svojom pesmom pristigne na trasu, ostale su je gromoglasno pozdravljale. Neprijatnost na početku ovog teksta nije pomutila sva divna druženja i poznanstva sklopljena sa mnogim mladim ljudima širom tadašnje države. Sećam se i Tanje Kokeze (ćerke čuvenog beka Hajduka iz Splita), koja je bila u splitskoj brigadi. Kasnije se ostvarila kao vrsna teniserka.

Konačno, moja spoznaja nije da je stariji gospodin gajio srbofobiju ili slično, već da je jednostavno loš čovek. Kako loših, tako i dobrih ljudi ima i ovde i tamo. Verujem da ovih drugih ima u daleko većem broju. Možda ne bi trebalo sve gledati kroz prizmu (kvazi)nacionalizma i međunacionalne mržnje.

Ratko Poznanović,
Beograd

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Видоје
Потпуно исто искуство, само 1983. г. и у цивилу: да сам послушао "упуту" једног љубазног господина, сигурно бих завршио у неком Запрешићу или тако негде. Мој закључак је супротан овоме што је закључио аутор текста: разлог лажног упућивања био је искључиво мој "непоћудни" дијалекат и акценат. Волео бих да је процена г. Познановића ближа истини, али...
Anabela
Rec je o drzavi koja slavi dan proterivanja 200 000 gradjana, kao drzavni praznik, osporava genocid i sve zlocine, koji su pocinjeni- nije pitanje kakav je ko pojedinacno covek, nego gde je i kakva je to drzavotvornost takve nevrednosti ugradila u institucije i na taj nacin se nastavila na vise od sto godina staru ideologiju srbomrznje. Procitajte kratku trostranu pripovetku "Pilipenda" od Sime Matavulja i videcete koliko dugo je radjeno , kako davno je posejano to sto smo gledali kroz ceo XX vek, pa sve do danas. Naravno, da ima dobrih ljudi, ali ovde je rec o visevekovnoj propagandi, "autorskim radovima" i "misionarenju" koje kao da je srbomrznju odredilo kao "vrednost".
JorgeLB
Posjetio prijateljicu u Beogradu, a njen stari pita jesam li za vino ili pivo. Kažem vino, a on crno ili bijelo. Kažem crno. I dok on otvara bocu, ja hvalim Rubinov rose. A on pita hoću li rose? Čovjek spremio piće za svaki izbor da me dobro ugosti. Godinama kasnije možda smo se gledali preko nišana. Život je čudo.
Deda
Vrlo dobar clanak, pozdrav autoru ! Rado se secam omladinskih radnih akcija koje su bile skole za stotine hiljada mladica i devojaka koji su se uz koristan rad druzili, zabavljali, "ucili da dele i zive sa drugima", uzdizali se fizicki, kulturno i socijalno. Danasnjoj vlasti ne pada na pamet ni najmanja akcija te vrste.
Miloš
Nije nacionalizam loša stvar. Čak je i u današnje vreme poželjna. Nemojte trpati nacionalizam u isti koš sa šovinizmom.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.