Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Na Titovom rođendanu

Na Titovom rođendanu
Рођендан Јосипа Броза Тита 1967. године (Фото лична архива)

Holovi, sale i saloni šest republika zgrade SIV-a (sada palata „Srbija”) na Novom Beogradu bili su prepuni zvanica, kelnera i muzičara (oko dve hiljade). Dodela plakete omladine Beograda bila je razlog mog prisustva na prijemu. Pevalo se: „I nikom nije lepše nego nam, samo da je ’vako svaki dan”. Posle ponoći, mene i još dvojicu omladinaca doveli su u prostoriju gde su bili Tito i Jovanka, Kardelj, Stambolić, Ranković i njihove supruge, a najviše sam razgovarao sa Veljkom Vlahovićem...

Sledeće 1967. godine Titov rođendan se proslavljao u Domu omladine. Za Tita i Jovanku i domaćine predsednika omladine Jugoslavije Tomislava Badovinca i Beograda Miluna Tadića pripremljen je poseban sto pored stuba na kojem je bio bajkovit cvetni aranžman od 250 karanfila. Uz pomoć lepe Rakovičanke uspeo sam da i pored specijalca iz garderobe uzmem oduzeti foto-aparat i filmsku kameru. Moj drug Milan Paunić i ja prišli smo Koči Popoviću:

„Druže potpredsedniče (Titov zamenik), želimo da se slikamo sa vama!” „Ne može”, odbrusi ljutito. „Šta ’druže potpredsedniče’, vi ste mladi ljudi, šta će vam to? Da ste rekli; ’Ej, druže Kočo, ’ajde da se slikamo’, sve bi bilo u redu.” Okrene se i ode. Deset minuta kasnije priđemo i sve po njegovom. „Vidim, dobro učite.” Slikali smo se. I Tito je dozvolio da se mi, Tadićevi drugovi iz Rakovice, slikamo za uspomenu. U četiri sata Tito, dobro raspoložen, napušta svečanost i zahteva da se za njegov sto dovedu omladinci iz Rakovice. Na stolu je ostala samo načeta torta u obliku auto-puta Jesenice–Đevđelija. Pred zoru, pored mene sedne starija žena. Postavlja mi razna pitanja. „Imaš li devojku?” „Da, danas joj je rođendan.” „Stvarno?” „Da, dvadeset i šestog maja.” Ta žena, kazao mi je Tadić, bila je Dana Švabić, koja je pomagala školovanje siromašnih i ona je „sredila” da devojci odnesem onih 250 karanfila.

Špiro Solomun

Komentari15
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

AH
Tito je jednostavno razmišljao ne želi biti poltron ni englezima ni francuzima _s posebno ne Nijemcima/ziveo u austro-ugarskoj_i za taj naum mu je bila dobrodošla svaka ideja i svako_zato se opredelio za samoupravni socijalizam_niti je sa kapitalistima niti sa boljsevistima
Леон Давидович
Ако би се ослонили на науку која данас ДНК анализама доказује да је већина југословенских народа ( Срби, Хрвати, Бошњаци, Црногорци) истог порекла то јест настали су од приближно исте мешавине народа где Сне прелазе 50% онда су они са научне стране о пореклу били у праву када су говорили о братским народима. Дакле народ је истог порекла, говори исти језик, живи добрим делом измешан на истом животном простору па зашто онда не би живели заједно и имали добре односе једни са другима. Међутим идентитет народи нису тражили ни у пореклу ни у језику ни животном простору већ пре свега у религијској припадности ( баш као у Османском царству) .И тако су се ти народи прогласили сасвим различитим и као таквим постало је незамисливо да живе заједно. То је довело до страдања Срба у Другом светском рату јер су ови други рачунали ако униште Србе они ће завладати тим просторима, деведесетих се поновио хаос и зло и свако је отишао на своју страну, а делови народа и даље остали измешани
pear
bolje i o ovome da se pise nego o vencanju Kradjordjevica. nikad vise 1918!
Nik
Dve najvece srpske bolesti-jugoslovenizam I komunizam.
Dokle?
Opet o Titu. Koga to vise interesuje?

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.