Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
KAKO POMOĆI KOLARCU: PETAR BOŽOVIĆ, glumac

Neka ostane da služi narodu

Ništa ne može da promeni stvari osim da izađemo svi, ono što je ostalo od kulturnog življa u Beogradu, i da kažemo: „Ne damo Kolarac!”
Neka ostane da služi narodu
(Фото А. Васиљевић)

Kolarčeva zadužbina je veliki deo mog života, i to onog lepog života, i teško mi padaju smicalice i insinuacije oko njegovog pretvaranja u nešto drugo, što nije strano ovom kulturnom trenutku. A sve vreme tamo stoji natpis Zadužbina Ilije M. Kolarca. Stoji kao izazov i opomena ovom vremenu. Ima i danas bogatih ljudi, ali bi trebalo da se prisete svog velikog prethodnika, koji je svoju otadžbinu cenio i znao šta znači kultura. Odnos prema Zadužbini Ilije M. Kolarca je merilo odnosa prema kulturi ili nekulturi u ovoj zemlji, kaže za „Politiku” Petar Božović, naš poznati glumac raskošnog talenta, sa nezaboravnim brojnim rolama ostvarenim na filmu, televiziji i u pozorištu, smatrajući svojom obavezom da govori o Kolarčevoj zadužbini.

Tako se pridružio i drugim umetnicima i kulturnim pregaocima koji su u rubrici „Kako pomoći Kolarcu” predočavali svoje viđenje i rešavanje teškoća, koje ova institucija trenutno ima, zbog pandemije, ali i nerešenog pravnog statusa i nepostojanja trajnog budžetskog finansiranja.

O značaju koji ova ustanova ima za našu sredinu, ali i za njega lično, Božović svedoči ovako:

‒ Od spomenika Knjaza Mihajla, koji se nalazi na prerenoviranom Trgu republike počinje Narodno pozorište, Narodni muzej, Arhiv grada Beograda, Plato sa Njegoševom skulpturom, Filozofski fakultet, Zadužbina Ilije M. Kolarca, Kinoteka, Etnografski muzej, Studentski trg. To je deo srpskog Panteona, a Kolarčev univerzitet je alem kamen u toj kulturnoj kruni. Iza je Knez Mihailova sa Akademijom nauka, Filološki fakultet, tu je i Patrijaršija, dole Saborna crkva, Konak kneginje Ljubice. Naravno, zašto ne pomenuti i zgradu istorijske kafane „Znak pitanja”, koju smo pre desetak godina branili od nasrtaja sverastućeg apetita bezumnih tajkuna.

Lična sećanja Petar Božović veže za srednjoškolske dane kada je sa drugarima iz Prve beogradske gimnazije posetu Kolarcu smatrao obaveznom.

‒ Sećam se nekih važnih datuma, između ostalog gostovanja mladog dirigenta Zubina Mehte, koji je kasnije često nastupao u Kolarčevoj zadužbini i koji je na kraju zamolio da rasteretimo Kolarac i napravimo novu zgradu Beogradske filharmonije. Dok sam studirao, ništa nisam znao o improvizaciji, ali jedno gostovanje džez trubača Majnarda Fergusona, koji je na Kolarcu sa Big bendom i dirigentom Bubišom Simićem muzicirao, pokazalo mi je šta znači improvizovati. On je nekoliko puta prekidao sviranje, na moje zaprepašćenje, jer nije mogao da uhvati visoki ce i uvek bi to propratio sa jednim gutljajem vina govoreći „good Yugoslav wine”, da bi na kraju izvukao željeni ton na majstorski način. Dakle, bila je to improvizacija gde ste trista odsto sigurni u to što radite. Da pomenem i gostovanje Henrika Šeringa i Davida Ojstraha, čuvenih violinista i nezaboravne guslarske večeri. Tada je ceo Studentski trg bio zauzet automobilima sa registarcijama iz cele zemlje i mislim da bi pauk tu imao posla za nedelju dana ‒ kaže Božović koji pamti i da je mala sala zadužbine bila aktivna i priseća se književnih večeri Matije Bećkovića, predavanja Nikole Miloševića o Dostojevskom i istorijskog trenutka kada je Miloš Crnjanski došao iz emigracije iz Londona.

‒ Moram priznati da sam ja od onog dečaka koji je dolazio redovno na Kolarac doživeo da, kao već afirmisani glumac, u tom zdanju imam premijere. Bila mi je to posebna radost i čast. Reč je o poetsko-koncertnoj večeri „Vetar, lišće i ja”, gde sam u prvom delu govorio stihove poeme „Vera Pavladoljska” Matije Bećkovića, a u drugom „Zapise o crnom Vladimiru” Stevana Raičkovića. Zatim kao kruna svega sa Prvim beogradskim pevačkim društvom napravio sam i premijerno izveo delo „Luča mikrokozma” i mislim da je to bilo nekoliko puta, tada sam saznao za podatak da Kolarac nije platio struju ‒ navodi umetnik u neverici.

Upitan kako je moguće rešiti ovu nezavidnu situaciju srčano je zaključio:

‒ Ništa ne može da promeni stvari osim da izađemo svi, od mladih do najstarijih, ono što je ostalo od kulturnog življa u Beogradu i da kažemo: „Ne damo Kolarac!” Neka ostane za buduća pokolenja kao što je i namenjen, da služi narodu i da jedanput shvatimo da onaj ko posegne za Kolarcem da ga uništi, da ga preinači, dabogda mu se kuća iskopala.

Komentari12
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Petrana
Ovaj narod plaća takse i poreze državi. Tražimo direktan procenat za Kolarac iz budžeta. Ovo je ostavljeno narodu i narodno je zdanje. Inače, često sam se pitala kako to da mi kao narod imamo kletve. Konačno sam shvatila. Iz nemoći, od nemoći, bez izlaza. A, ovom se narodu nameće od pamtiveka. I, na kraju on mora da preživljava i plaća političke egzibicije političara.
ljiljana ljiljana
Nesto ovde nije potpuno jasno? Ko ima pravo i moze da proda zaduzbinu? To je poklon narodu od jednog dobrocinitelja! Nije ga gradila opstina ili grad koji mogu da odluce da prodaju svoju investiciju. Niti ga je gradilo neko preduzece koje ce ga prodati da bi se spasilo bankrota! Ko onda ima pravo i koja institucija da raspise konkurs za prodaju ove Zaduzbine? Jedino ispravno resenje je referendum, gde bi se narod izjasnio sta zeli da uradi sa svojim poklonom. Sve drugo je mutna radnja!!!
kad ide june nek ide i uze...
pa uzeli su nam sve i zemlju i more i slobodu i uspomene.kad nismo umeli da branimo najvaznije sad malo da dizemo buki oko ovoga a posle svako na svoju stranu...
Draskone
Zar smo toliko nisko pali. Zar i mi Srbijanci, ( ne volim tu reč), ne umemo da odbranimo svetinje kao naša južna braća. Zar može bez stida neko da dovede u pitanje jedan od retkih artefakata naše kulture. A Kolarac je srpska kulturna svetinja i ne može se platiti ni suvim zlatom. I zato gospodo glumci konobari profesori taksisti kuvari i doktori nauka svi u front na liniju odbrane Kolarca. Ima li išta plemenitije od zadužbine svome rodu. BRANIMO KOLARAC
zoran stokic
Tako je Božoviću. Kolarac je bio jedna od stepenica za naše kultivisanje. U antičkoj Grkoj mlade ljude je za učešće u javnom životu u polisu pripremala paideia kroz svoj ideal urbanosti i obrazovanosti; u starom Rimu za to je bio zadužen program humanitas. Paideia/humanitas su bili elementi po kojima su se građani razlikovali od neobrazovanih ljudi – i razvijati kulturu je - patriotizam - nisu to samo zvona i praporci. Kvalitet života u Srbiji zavisiće od duha (naše) kulture!
milenko popić- etnoseljak
Prof. Miloš Đurić je sedamdesetih spriječio zatvaranje kragujevačkog pozorišta, kazavši kako su "u Staroj Grčkoj počinioca lakšeg prekršaja kažnjavali 3- mjesečnom zabranom sviranja u diple, a ozbiljnijeg prestupnika zabranom da šest mjeseci posjećuje pozorište." Šta su upitao je , "Kragujevčani skrivili pa da ih lišavate ove tekovine?"

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.