Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Decenija sirijskog pakla

Go­di­ne ra­ta uči­ni­le su da pr­va bri­ga na­ro­da u Si­ri­ji bu­de po­vra­tak nor­mal­no­sti, ali mo­ti­vi ko­ji su ih po­ve­li u re­vo­lu­ci­ju mo­žda i ni­su zab­o­ra­vlje­ni
Decenija sirijskog pakla
Хиљаде сиријске деце одрасле су не знајући за мир (Фото ЕПА ЕФЕ - Ј.Н.)

Na­pu­ni­li su de­set go­di­na, a sve sli­ke nji­ho­vog de­tinj­stva ve­za­ne su is­klju­či­vo za rat u ko­jem je po­gi­nu­lo ili ra­nje­no 12.000 nji­ho­vih vr­šnja­ka. 

Ovo je sa­mo deo tra­gič­ne sta­ti­sti­ke gra­đan­skog ra­ta ko­ji je Si­ri­ju pre­tvo­rio u po­li­gon nad­me­ta­nja ve­li­kih i re­gi­o­nal­nih si­la ko­je ni da­nas ni­su u sta­nju da se do­go­vo­re o po­li­tič­koj bu­duć­no­sti ne­ka­da sta­bil­ne i pro­spe­ri­tet­ne ze­mlje. 

De­set go­di­na je pro­šlo ot­ka­ko je re­žim Ba­ša­ra el Asa­da bio su­o­čen sa zah­te­vi­ma mla­dih Si­ri­ja­ca ko­ji su, po­ne­ti „arap­skim pro­le­ćem” u Tu­ni­su i Egip­tu, u sta­roj če­tvr­ti Da­ma­ska zah­te­va­li po­li­tič­ke re­for­me, de­mo­kra­ti­ju, prav­du, slo­bo­de i rav­no­mer­ni­ju ras­po­de­lu bo­gat­stva. 

Uve­ren u svo­ju spo­sob­nost da plo­vi kroz uz­bur­ka­ne vo­de i da za­dr­ži od­no­se s me­đu­na­rod­nom za­jed­ni­com, kao što je to ra­dio nje­gov otac Ha­fez, od ko­ga je 2000. na­sle­dio vlast, mla­di of­tal­mo­log, ško­lo­van u Lon­do­nu, sma­trao je da je bez­be­dan, čak ne­do­dir­ljiv.

Sa prve strane 

Ose­ćaj si­gur­no­sti do­dat­no je po­ja­ča­lo de­set uza­stop­nih go­di­na eko­nom­skog ra­sta i zna­čaj­nog po­ve­ća­nja pri­ma­nja po­ro­di­ca po naj­ve­ćim gra­do­vi­ma Da­ma­sku, Ale­pu, Hom­su ili Ha­mi. Mno­gi su ve­ro­va­li da je Si­ri­ja imu­na na usta­nak. 

Na po­vr­ši­ni je u ze­mlji slo­že­ne de­mo­gra­fi­je i po­de­la iz­me­đu re­li­gi­o­znih i se­ku­lar­nih, su­ni­ta i ši­i­ta, Ara­pa i Kur­da mno­go to­ga de­lo­va­lo mir­no, ali raz­lo­zi za po­li­tič­ki i so­ci­jal­ni bunt ku­va­li su is­pod. Asad je vla­dao re­pre­siv­no, osla­nja­ju­ći se na ši­it­sku ma­nji­nu Ala­vi­ta, ko­joj pri­pa­da nje­go­va po­ro­di­ca, voj­sku i taj­nu po­li­ci­ju. Agre­siv­ni rast di­vljeg ka­pi­ta­li­zma pro­pra­ćen li­be­ra­li­za­ci­jom pri­vre­de i jav­nog sek­to­ra stvo­rio je moć­nu ko­rup­ci­ju i ne­po­ti­zam. 

Erup­ci­ja na­rod­nog be­sa 18. mar­ta 2011. ve­ro­vat­no je iz­ne­na­di­la re­žim, ali na­rod je če­kao pri­li­ku da se oslo­bo­di 40 go­di­na dik­ta­tu­re Asa­do­vih. Od­luč­ni i hra­bri de­mon­stran­ti pu­ni­li su uli­ce i tr­go­ve, a pred­sed­nik se ra­di ostan­ka na vla­sti osla­njao na ne­re­de, strah od ha­o­sa i voj­sku ko­ja mu je, za raz­li­ku od Tu­ni­sa i Egip­ta, u naj­ve­ćoj me­ri osta­la ver­na svih go­di­na. 

Ka­ko su ne­de­lje pro­la­zi­le, bru­tal­nost re­ži­ma se uve­ća­va­la, a vlast je pod­sti­ca­la sek­ta­ške po­de­le, ide­o­lo­ški eks­tre­mi­zam i et­nič­ke ten­zi­je. Upr­kos neo­bu­če­no­sti i ne­do­stat­ku oruž­ja, deo ci­vi­la je kre­nuo da na sve na­či­ne bra­ni ono što se već zva­lo re­vo­lu­ci­ja. Pri­dru­ži­le su im se ma­nje gru­pe ofi­ci­ra. Mir­ne de­mon­stra­ci­je me­ta­sta­zi­ra­le su u gra­đan­ski rat. 

Re­zul­tat je naj­kr­va­vi­ji kon­flikt 21. ve­ka: naj­ma­nje 400.000 ubi­je­nih, mi­li­on ra­nje­nih i ne­mi­lo­srd­no ra­za­ra­nje ko­je je 12 mi­li­o­na lju­di, po­lo­vi­nu sta­nov­ni­štva, pri­mo­ra­lo da na­pu­ste do­mo­ve tra­že­ći za­klon po ze­mlji ili ino­stran­stvu. Stvo­re­na je naj­ve­ća iz­be­glič­ka kri­za no­vi­je isto­ri­je. 

Tri go­di­ne po­sle po­čet­ka ra­ta po­bu­nje­ni­ci su kon­tro­li­sa­li bli­zu 60 od­sto ze­mlje. Sve izo­lo­va­ni­ji Asad gu­bio je tlo pod no­ga­ma upr­kos voj­noj po­mo­ći i ljud­stvu ko­je su sla­li Iran i li­ban­ska ši­it­ska mi­li­ci­ja He­zbo­la­ha. Za­pad se uglav­nom dr­žao pa­siv­no. Zah­te­vao je Asa­dov od­la­zak, ali ni­ka­da ni­je po­ku­šao da ga ski­ne si­lom, što je do­ve­lo do po­de­la me­đu po­bu­nje­ni­ci­ma i pod­sta­klo re­gi­o­nal­na ri­val­stva. Si­rij­ski pro­tiv­ni­ci re­ži­ma – po­dr­ža­ni od SAD, pre­ko Tur­ske, do ze­ma­lja Za­li­va – nu­di­li su raz­li­či­te op­ci­je. Po­ka­za­lo se da de­se­ti­ne ra­znih mi­li­ci­ja, sem ru­še­nja „ra­i­sa”, ima­ju su­prot­sta­vlje­ne agen­de i raz­li­či­te am­bi­ci­je svo­jih li­de­ra. 

Ne­slo­ga u re­do­vi­ma opo­zi­ci­je po­slu­ži­la je me­đu­na­rod­noj za­jed­ni­ci kao oprav­da­nje za ne­či­nje­nje da se kon­flikt za­u­sta­vi, a ne­spo­sob­nost po­bu­nje­ni­ka da se uje­di­ne stvo­ri­la je va­ku­um ko­ji je pri­vu­kao pa­žnju eks­trem­nih dži­ha­di­stič­kih gru­pa po­put Al Ka­i­de i Islam­ske dr­ža­ve, ko­je su se in­fil­tri­ra­le u re­vo­lu­ci­ju. 

Ka­pi­ta­li­šu­ći na su­per­i­or­nim fi­nan­sij­skim i or­ga­ni­za­ci­o­nim spo­sob­no­sti­ma, Islam­ska dr­ža­va je us­po­sta­vi­la svoj ka­li­fat 2015. i sa tre­ći­ne si­rij­ske te­ri­to­ri­je uklo­ni­la i Asa­do­ve i po­bu­nje­nič­ke sna­ge. Iz­gle­da­lo je da će to bi­ti za­vr­šni uda­rac ne sa­mo re­ži­mu, već i Si­ri­ji, ali on­da je sep­tem­bra iste go­di­ne usle­di­la di­rekt­na voj­na in­ter­ven­ci­ja Asa­do­vog naj­ve­ćeg sa­ve­zni­ka, Ru­si­je. Bio je to kraj sno­va Za­pa­da o pro­me­ni re­ži­ma, a Mo­skva je ja­sno da­la do zna­nja da na­me­ra­va da osta­ne fak­tor u Si­ri­ji, ali i na Bli­skom is­to­ku ši­re. Ti­me su se do­dat­no is­kom­pli­ko­va­le in­te­re­sne jed­na­či­ne ve­li­kih i re­gi­o­nal­nih si­la. 

Ha­os je ohra­brio i si­rij­ske Kur­de, ko­ji su na se­ve­ro­i­sto­ku ze­mlje for­mi­ra­li sop­stve­nu ad­mi­ni­stra­ci­ju, do­bro sa­ra­đi­va­li s Ame­ri­kan­ci­ma i po­vre­me­no se nu­di­li Asa­du. Ta­kav raz­voj iza­zvao je Tur­sku da po­ša­lje svo­je voj­ni­ke ka­ko bi, u spo­ra­zum­noj sa­rad­nji s Ru­si­jom, blo­ki­ra­la ve­ze si­rij­skih Kur­da s te­ro­ri­stič­kom Rad­nič­kom par­ti­jom Kur­di­sta­na, ko­ja de­ce­ni­ja­ma sa ju­go­i­sto­ka Tur­ske ra­tu­je s vla­sti­ma u An­ka­ri. 

Di­plo­ma­ti­ja je po­seb­no otu­žna pri­ča. Arap­ska li­ga i OUN in­ter­ve­ni­sa­le su od­mah po­sle iz­bi­ja­nja re­vo­lu­ci­je. Sa­vet bez­bed­no­sti je od 2011. sta­vio na gla­sa­nje 42 re­zo­lu­ci­je o pre­ki­du va­tre i de­fi­ni­sa­nju okvi­ra za po­li­tič­ke pre­go­vo­re. Ru­si­ja i Ki­na su 16 pu­ta is­ko­ri­sti­le ve­to, a usvo­je­ne re­zo­lu­ci­je ti­ca­le su se is­klju­či­vo do­pre­me po­mo­ći. U me­đu­vre­me­nu su se uob­li­či­la dva pa­ra­lel­na pre­go­va­rač­ka pro­ce­sa. Je­dan u Že­ne­vi, pod okri­ljem UN, a dru­gi je Asta­na pro­ces, ko­ji spon­zo­ri­šu Ru­si­ja, Tur­ska i Iran. Go­di­ne pre­go­va­ra­nja bez ika­kvog na­pret­ka u is­cr­ta­va­nju no­ve po­li­tič­ke bu­duć­no­sti Si­ri­je. 

Re­zi­me po­sle de­set go­di­na je bo­lan: po­li­tič­ka, bez­bed­no­sna, eko­nom­ska i so­ci­jal­na kri­za je re­zul­tat Asa­do­ve ne­po­pu­stlji­vo­sti, ne­kom­pe­tent­ne i neo­r­ga­ni­zo­va­ne opo­zi­ci­je, uspo­na eks­tre­mi­zma, re­gi­o­nal­nih ri­val­sta­va i ne­spo­sob­no­sti me­đu­na­rod­ne za­jed­ni­ce da in­ter­ve­ni­še. 

Asad je po­bed­nik ra­ta, od­lu­čan je da za­dr­ži vlast i na­da se da će na pro­ble­ma­tič­nim pred­sed­nič­kim iz­bo­ri­ma u apri­lu-ma­ju do­bi­ti če­tvr­ti man­dat i ta­ko ko­nač­no ube­di­ti ne­pri­ja­te­lje da od­u­sta­nu od ide­je pro­me­ne re­ži­ma. Asa­do­va pr­va bri­ga vi­še ni­su ni pret­nje po­bu­nje­nič­kih gru­pa i stra­nih si­la ko­je i da­lje kon­tro­li­šu de­lo­ve Si­ri­je. Nje­gov naj­ve­ći iza­zov je dra­ma­tič­no raz­ru­še­na ze­mlja, ko­ju on ne zna ka­ko da opo­ra­vi. 

Ko­laps na­ci­o­nal­ne fun­te uni­štio je pla­te, ce­ne osnov­nih pro­iz­vo­da su eks­plo­di­ra­le, a ne­sta­ši­ce go­ri­va, stru­je, hle­ba i ulja za ku­va­nje su hro­nič­ne. Vi­še od 12,5 mi­li­o­na Si­ri­ja­ca, 60 od­sto sta­nov­ni­štva, su­o­če­no je s ri­zi­kom gla­di, šest mi­li­o­na su bes­kuć­ni­ci, 2,4 mi­li­o­na de­ce u Si­ri­ji je van ško­la, kao i 750.000 one u iz­be­gli­štvu. 

Pan­de­mi­ja se ši­ri ze­mljom u ko­joj su bol­ni­ce odav­no pre­sta­le da bu­du zo­ne za­šti­te: bom­bar­do­va­ne su ili gra­na­ti­ra­ne naj­ma­nje 400 pu­ta. Dok­tor­ska pla­ta pa­la je na 50 do­la­ra me­seč­no, a 70 od­sto zdrav­stve­nih rad­ni­ka je po­be­glo iz ze­mlje. 

Me­đu­na­rod­ni do­no­ri da­le­ko su od su­me od 1.000 mi­li­jar­di do­la­ra neo­p­hod­nih za re­kon­struk­ci­ju uni­šte­ne in­fra­struk­tu­re, obra­zo­va­nja i zdrav­stva. Uza­lud pa­pa Fra­nja po­vo­dom 10. go­di­šnji­ce ra­ta ape­lu­je na svet da po­nu­di ba­rem „tra­čak na­de”. 

Si­ri­ja ka­kva je bi­la pre jed­ne de­ce­ni­je ne po­sto­ji, a go­di­ne ra­ta i sve­op­šteg ko­šma­ra uči­ni­le su da se pro­me­ne i pri­o­ri­te­ti na­ro­da. Pr­va bri­ga ne­vi­nih žr­ta­va je po­vra­tak nor­mal­no­sti, ali mo­ti­vi ko­ji su ih po­ve­li u re­vo­lu­ci­ju mo­žda i ni­su za­bo­ra­vlje­ni.

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Zoran Markovic
"пред­сед­ник се ра­ди остан­ка на вла­сти осла­њао на не­ре­де, страх од ха­о­са" Po autoru teksta, revoluciju i demonstracije je pokrenuo licno predsednik Sirije Asad!? Tekst jeste narucen, neprofesionalan i netacan, ali ovakve konstrukcije su vec uvreda za zdrav mozak. Ako vec reklamirate jednu odredjenu politiku (SAD-EU), koja po vama nema alternativu, budite bar malo logicni u "rekonstruisanju istine". Ima nas koji i pazljivo citamo tekstove u Politici.
Боривоје Банковић
Нешто ми се јавља да ту социјалну правду и расподелу богатства као под злим Асадовим режимом Сиријци тешко да ће икад више доживети. Поготово што је једна страна сила окупирала део њихове теритирије и пумпа њихову нафту. Ваљда у циљу ширења слободе & демократије и споменуте преведније расподеле богатства.
Jarilo
Pristrasan i neprofesionalan tekst. Malo razudjeniji izvori Vam ne bi skodili, Jaksicu.
Sasa Trajkovic
Осим одличне професионалне фотографије текст обилује нетачним и тенденциозним информцијама (полу истина), цео текст је пристрасан и ослања се на западне медије који су само јефтина пропаганда која оправдава њихову интервенцију. Аутор није поменуо учешће Турске у рату затим Са. Арабије одакле је стизало побуњеницима оружје и где је одлазила нафта, ко је вршио обуку плаћеника... То аутор није желео да види? Није страшно незнати али је непрофесионално лагати и понављам ЛАГАТИ!
Ludolph
Rat u Siriji je pokrenut da se raskomada glavni potencijalni neprijatelj Izraela. A to je sve odradjeno u belim rukavicama preko islamista pod kontrolom zapada, tako da niko ne moze popreko pogledati na jevrejsku drzavu. Boli nekoga briga sto je poginulo na stotine hiljada dusa, kolateralna steta.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.