Godišnjica smrti Nadežde Petrović (1873–1915)
Pre tačno sto šest godina, 3. aprila 1915, uoči Vaskrsa, u Prvoj rezervnoj vojnoj bolnici, Kompleksu kasarni 17. puka Drinske divizije u Valjevu, razbolevši se od pegavog tifusa, u 42. godini života upokojila se poznata slikarka, veliki rodoljub i bolničarka Nadežda Petrović. Žena kojoj je rodoljublje bilo smisao života, ponos i ukras naše istorije, ponosna na svoje srpsko poreklo, ukrašena najlepšim vrlinama.
Bila je osnivač i sekretar društva Kolo srpskih sestara, humanitarne i patriotske organizacije osnovane s ciljem buđenja i jačanja nacionalne svesti. Poznata je po čuvenim patriotskim govorima koji su okupljali hiljade ljudi. U pratnji četničkog vojvode Tankosića nosila je pomoć u Staru Srbiju (Makedoniju) i pomagala ugroženo stanovništvo.
Kao predani borac za bolju budućnost srpskog naroda među prvima postaje i članica Narodne odbrane. U tri rata je bila bolničarka, a uz to i prva žena ratni fotograf.
Njen patriotizam ogledao se i u njenim slikama iz nacionalne istorije i slikanju ljudi i predela iz Srbije. U ratnim uslovima slikala je simbole srpske istorije i kulture: manastir Gračanicu, Dečane, Prizren, kosovske božure, Vezirov most...
Poslednje delo koje je naslikala upravo je – Valjevska bolnica.
„Pre nego što je zauvek sklopila oči, obilazeći valjevsku bolnicu, veliki i slavni vojvoda Živojin Mišić skinuo je sa svojih grudi medalju za hrabrost i okačio je o Nadeždinu bluzu.”
Lečeći ranjenike i sama je obolela od pegavog tifusa i posle samo sedam dana preminula. Prva rezervna vojna bolnica u Valjevu sutradan je izdala saopštenje sledeće sadržine:
„S izrazima duboke i iskrene tuge objavljujemo da smo, pored tolikih žrtava koje su pale protiv epidemije, sinoć u osam časova prineli na oltar drage nam Otadžbine još jednu. Užasnoj bolesti podlegla je i Nadežda Petrović, akademski slikar, nastavnica Ženske gimnazije, dobrovoljna bolničarka Prve rezervne valjevske bolnice. Umrla je neumorno radeći na negovanju i spasavanju hrabrih boraca još od početka rata. Objavljujući ovaj redak i svetao primer samopožrtvovanja ove plemenite Srpkinje, molimo za saučešće.”
Sahranjena je na brdu Vidrak, iznad Valjeva, uz vojne počasti, a 2. juna 1935. godine njeni posmrtni ostaci preneseni su u porodičnu grobnicu na Novom groblju u Beogradu.
Ovenčana je sa šest odlikovanja i najsvetlijim Ordenom Sv. Save.
Teška životna iskušenja nisu je omela da ostane velika umetnica, veliki rodoljub, primer davanja sebe svome narodu i svojoj državi.
U godini obeležavanja stogodišnjice pobede u Velikom ratu Kasarna 17. puka Drinske divizije u Valjevu je srušena. Potomci slavnih predaka i dalje zahtevaju da se Srbija i srpski narod na častan i dostojanstven način oduže junacima otadžbine 1912–1918, besmrtnim srpskim vitezovima, revitalizacijom Kompleksa kasarni 17. puka čuvene Drinske divizije u Valjevu i pretvaranjem u Memorijalni centar, muzej, hram slobode, rodoljublja, viteške snage neuništivog srpskog naroda, gde bi svakako posebno mesto zauzela Velika Nadežda Petrović.
Mila Paramentić,
Valjevo
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


