Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Parastos za Krajinu

Ovi avgustovski dani tuge i sećanja na sve nesrećne kolone ipak donose nadu, jer sopstveni identitet gradimo na nezaboravu svojih predaka i njihovih žrtava. Ne gradimo ga na bezočnoj mržnji prema drugima, niti na slavljenju progona civilnog stanovništva, već na sećanju na žrtve nepravde, i zahtevima za istinom i pravdom
Parastos za Krajinu
Помен жртвама у београдској Цркви Светог Марка прошле године (Фото: EPA-EFE/MARKO DJOKOVIC)

Hrvatski napad na Srbe u Krajini bio je najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata u Evropi. I trebalo bi da prestanemo da taj pogrom iz 1995. godine nazivamo vojno-propagandnim nazivom „Oluja” jer tako implicira na ko zna kakvu vojnu pobedu koja bi, recimo, trebalo da asocira na „Pustinjsku oluju” –besprekornu vojnu pobedu SAD protiv Sadamovog Iraka. A zapravo se radi o brutalnom obračunu hrvatske države sa svojim sugrađanima Srbima koji su bili slabo naoružani i koji u tom momentu nisu ni imali resurse da vode rat. To je uglavnom bilo starije stanovništvo u Krajini koja je bila siromašniji deo zemlje. Da je pogrom, koji Hrvatska predstavlja kao „besprekornu akciju”, bio planirano etničko čišćenje svedoče i „Brionski transkripti” u kojima se navodi da je tadašnji predsednik Hrvatske pred svojim saradnicima izneo plan koji je trebalo da dovede do toga da Srba nema u Hrvatskoj.

Akcija etničkog čišćenja je počela 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica Hrvatskog veća odbrane na području Banije, Like, Korduna i severne Dalmacije. Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu, dok su kolone izbeglica tražile spas u Srbiji. Zvanični podaci govore da je tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja” iz svojih domova proterano oko 250.000 krajiških Srba, uglavnom civila. Tom prilikom život je izgubilo ili se vodi kao nestalo više od dve hiljade ljudi, a sećanje na desetine kilometara dugu kolonu onih koji su u Srbiju stigli preko Bosne i Hercegovine i danas svedoči o jednom od najmasovnijih egzodusa u Evropi posle Drugog svetskog rata. Proteranih 250.000 ljudi je samo mali deo onih koji su morali da napuste Hrvatsku pre i posle tragične 1995.

Kao čovek, odrastao sam gnevan zbog nepravde i nasilja koji su učinjeni mom narodu. Osećao sam gnev i prema političarima koji su zaboravljali i prikrivali naše žrtve i stradanja. Posle 5. oktobra 2000. godine vladala je politika okretanja glave od tragedije sopstvenog naroda. U tadašnjoj vlasti mnogi su ćutali ili prećutkivali da je „Oluja” zločin protiv čovečnosti, najveće etničko čišćenje u Evropi. Ne smemo zaboraviti da je bilo i onih koji su se u naše ime izvinjavali zbog navodnih srpskih zločina i agresije Srbije na Hrvatsku. Zbog svega toga, jako je važno to što smo prekinuli sa zavlačenjem glave u pesak, i što smo počeli da negujemo sećanje na naše žrtve i da tako vraćamo nacionalno samopoštovanje. I nećemo nikome više da se izvinjavamo zato što je naš narod mučen i zlostavljan, već ćemo neprestano da tražimo pravdu za njega!

Kao Novosađanin, srećan sam što su ljudi koje su u moj grad dovele nesrećne devedesete, svojim radom i znanjem pomogli da se on ubrzano razvija. Među „ljudima iz kolone” mnogo je danas uspešnih i sposobnih, dobrih domaćina, koji su ponos svoga grada i svoje države. Iako su neke prethodne politike okretale glavu i od njih i od pogroma iz 1995, oni više nisu na marginama, već su poštovani i uvažavani. I zajedno gradimo budućnost naše Srbije!

Kao političar, ponosan sam na svoj narod i na svoju državu, na sve ono što zajedno činimo kako bi negovali kulturu sećanja i svest o teškim vremenima kroz koja je naš narod prolazio. To je važno da bi i naši potomci razumeli i da ne bi dozvolili da se ikada više ponove stradanja iz Krajine, ali i sva druga iz devedesetih godina prošlog veka. Samo narodi koji znaju svoju istoriju, koji poštuju svoje žrtve i koji ih pamte, mogu da grade snažno nacionalno jedinstvo. Samo zajednice koje grade identitet na zajedničkom istorijskom iskustvu u kome su i pobede i stradanja, traju u istoriji. Samo oni koji znaju ko su i šta su mogu stvarati svoju budućnost.

I zato nam ovi avgustovski dani tuge i sećanja na sve nesrećne kolone ipak donose nadu, jer sopstveni identitet gradimo na nezaboravu svojih predaka i njihovih žrtava. Ne gradimo ga na bezočnoj mržnji prema drugima, niti na slavljenju progona civilnog stanovništva, već na sećanju na žrtve nepravde, i zahtevima za istinom i pravdom. Zato smatram da je inicijativa predsednika Srbije Aleksandra Vučića da se ovaj Dan nacionalne tuge i jedinstva obeležava na najvišem nivou, iznad svake stranke i politike. Ovaj dan je jedan od zaloga našeg jedinstva, koje nam je danas više nego potrebno u vremenu pritisaka da priznamo tzv. Kosovo kao nezavisno, i da prestanemo da podržavamo Republiku Srpsku.

Živela Srbija!

Gradonačelnik Novog Sada i potpredsednik Srpske napredne stranke

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Леон Давидович
Све те трагедије Срба деведесетих у великом делу су заслуга издаје тадашњих српских политичара на власти.
Онај Прави
Све то што сте навели је добро и поштено речено. Једино нам недостају нажалост тачни подаци. Колико је било жртава у колони,Јасеновцу,Сарајеву, Сбији 1999г, КиМ .... Није ми јасно зашто се наше жртве не преброје. Зашто и дан данас немамо те податке ко то не да се сазна или уради? Или смо једноставно такав народ да не поштујемо своје или је то забрањено да се уради а можда и нећемо. Није важан број да је и један па је много.Ал битно је да се зна да се не заборави!
Из мог угла
Број жртава једна је од битних димензија трагедије српског народа, која је вишеслојна, вишедимезионална и на жалост дуготрајна.Недовољан,дисконтинуиран,неодговоран, површан,понекад нестручан, однос према овом питању, без кровне институције типа меморијалног центра,део је трагедије страдалника.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.