Petak, 26.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Večne poruke Plave grobnice

Večne poruke Plave grobnice
Над Плавом гробницом: министарка Дарија Кисић Тепавчевић током централне државне комеморативне свечаности поводом 105 година од искрцавања српске војске на Крф и Видо (Фото: Танјуг/Министарство за рад, запошљавање, борачка и социјална питања/Ђорђе Крстић)

Tragom uzvišene, ali i setne komemorativne besede ministarke Darije Kisić Tepavčević, koju je, uz polaganje venaca, održala na ostrvu Vido, a u znamen herojstva srpskih vojnika koji su se pre 105 godina, posle albanske golgote, iskrcali na Krf i to malo nedaleko jonsko ostrvo, iznosim i tri svoja podsećanja.

Kada sam prvi put došao na poklonjenje tom ostrvcetu i večnoj Plavoj grobnici, pre 45 godina godina, Krfljani su mi ispričali jednu uzvišenu storiju. A ona je glasila: „Kada je 1964. godine jedan prebogati šeik hteo da otkupi Vido i pretvori ga, uz basnoslovna ulaganja, u turističku oazu, oni su rekli NE (ohi)”, uz obrazloženje da „Plava grobnica i mauzolej zauvek treba da ostanu mesto jednog tužnog, ali i uzvišenog podsećanja”.

Uostalom, u svetu postoji na desetine hiljada turističkih svetišta, dok je samo jedna, odista jedinstvena Plava grobnica, gde su svoje večno počivalište našli mnogi pripadnici, Grcima prijateljskog, srpskog naroda. A taj uzvišeni primer trebalo bi i danas da posluži kao nauk svima onima koji, umesto da bdiju nad takvim svetim mestima, čak ih ruše (na primer na Kosovu i Metohiji) ili svojataju huliganskim ispadima (kao nedavno na Cetinju).

Igrom slučaja, kao sarajevski helenista, dva puta sam bio u prilici da na ostrvu Vido budem i „dobrovoljni vodič”. Prvo, pre četiri decenije, trojici Atinjana. Kada sam im pročitao neprolazne himnične stihove Milutina Bojića: „Stojte, galije carske! Sputajte krme moćne! Gazite tihim hodom! Opelo gordo držim u doba jeze noćne – nad ovom svetom vodom...”, trojica Atinjana izrazila su želju da ispred mauzoleja nekoliko minuta drže mrtvu stražu, u spomen srpskim vojnicima.

Drugi put u ulozi „vodiča” našao sam se 1988, i to s grupom Crnogoraca, Srba i Albanaca iz Podgorice (tadašnjeg Titograda), koji su želeli da posete i Krf i Vido, te osmotre Plavu grobnicu. U stvari, bio sam zamoljen da, kao jedini Sarajlija, budem njihov saputnik kroz Albaniju i Grčku. I to u prvom jugoslovenskom autobusu kojem je od 1948. bio dozvoljen prolazak kroz celu Albaniju, od severnog graničnog prelaza Hani i Hotit do južnog Kakavja.

Bilo je to svojevrsno putovanje i tragom albanske golgote srpske vojske. A možda i jedini put kad su i Albanci odavali poštu nad Plavom grobnicom.

Slobodan Stajić,
publicista, Sarajevo

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.