Nedelja, 21.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Srbijanske udovice

U ratnom periodu Srpske revolucije (1804–1815) poginulo je i raselilo se oko 150.000 Srba. Nemoguće je utvrditi koliko je, posle 1813. godine, ostalo žena koje su nastavile da žive udovičkim životom, ali se može pretpostaviti da ih je bilo previše za jedan mali narod
Srbijanske udovice
Српско војничко гробље на Зејтинлику (Фото Н. Тркља)

U srpskoj povesti postoji jedna istoriografski neistražena tema, kojoj ni književnost nije poklonila posebnu pažnju. Reč je o udovicama,  učestaloj pojavi u istoriji Srba, tokom ratnih i poratnih godina. Ne samo da nije pisano o udovicama, već nije ni ukazano na ovaj, pre svega, beskrajno težak i bolan fenomen, karakterističan za neke narode više, za neke manje. Ovaj tekst posvećen je udovicama čiji su muževi poginuli u ratovima, a ne  udovicama čiji su muževi umrli prirodnom smrću, za koje je srbijanska država osnovala poseban fond (1843).

Jedino književno delo, u celini posvećeno ovoj temi, jeste roman Danka Popovića – „Udovice”, po meni, njegov najbolji roman. Pripovest počinje Prvim srpskim ustankom, a završava se Drugim svetskim ratom, i prati našu  tešku ratnu sudbinu kazivanjem udovica, s kolena na koleno. Persida, žena Radiča Petrovića, Karađorđevog ustanika, najjači je udovički lik u romanu, pa je njenoj priči pisac poklonio najviše pažnje, a roman je završio s četničkom udovicom Radunkom. Tema kojom se Popović pozabavio tražila je više pažnje i strpljenja, čime se Popović nije odlikovao, te je roman ostao nejasno dovršen.

U novovekovnoj srpskoj istoriji nije bilo porodice bez ratne udovice. Bivalo je da je udovica snaja slušala pripovest udovice svekrve o njenoj zloj sudbini, a potom njena snaja nju, i tako unedogled pokolenja. Ovom učestalom fenomenu doprinele su tri demografske katastrofe srpskog naroda: u Prvom i Drugom ustanku (1804–1815), u ratnom dobu balkanskih i Prvog svetskog rata (1912–1918) i Drugom svetskom ratu (1941–1945). Dakle, u toku jednog veka i po  udovice su svojevrsna pojava, usled gubitaka muškog stanovništva i ženske prevlasti u našoj populaciji.

Mnogo udovica ostalo je i posle srpsko-turskih ratova 1876–1878. i srpsko-bugarskog rata 1885. godine, ali je njihov broj znatno manji od ranije navedenih ratnih perioda. Čime su sve udovice bile opterećene, održavajući porodicu i boreći se s nedaćama privatnog života mukotrpne svakodnevice, kada su na njihovim plećima padali i ženski i muški poslovi, tema je za mnoge romane i sociološka istraživanja. Predstavimo ovaj problem samo jednim primerom iz vremena druge demografske katastrofe. Jedan Grk kazao je jednom engleskom novinaru, da je Srbija, posle ugušenja Topličkog ustanka (1917), ostavljala utisak osakaćene zemlje, „otprilike može da se uzme da na sto žena dolazi jedan čovek”! Surova slika naše ratne i poratne stvarnosti navela je Andreja Mitrovića da napiše: „Odnosi između muškaraca i žena, bez kojih u mnogostrukom smislu i nema društva, bili su izvitopereni i krajnje ugroženi jer je neprirodno nastala velika brojčana nesrazmera u korist žena.”

Osvrnimo se na jedan primer iz ratnog perioda Srpske revolucije.

U Kameničkoj bici (1809) poginulo je oko tri hiljade srpskih ustanika, najviše Resavaca. Među Resavcima bilo je i neoženjenih mladića, te je stoga teško utvrditi broj oženjenih, a samim tim i njihovih žena-udovica. Samo su tri Resavca preživela boj, i bili su zarobljeni i odvedeni u Niš, kod paše, koji ih je osudio na smrt. Oni su uspeli da se, prve zatvorske noći, spuste niz zidine niške tvrđave i vodom uteknu u polja, u neizvesnu slobodu. Samo iz sela Ćićevca, posle ove bitke, ostalo je 75 udovica, što govori da je izginulo najmanje toliko oženjenih Ćićevčana.

 Bio bi to najveći broj udovica iz jednog kraja i iz jedne ustaničke godine, više od dve i po hiljade (posle odbitka neoženjenih). Ta činjenica bila je poznata Karađorđevim ustanicima i poetama. Pesnik Srpske revolucije, Sima Milutinović Sarajlija, pevao je u čuvenom epu, „Serbijanki”:

            Pravo 'mate, lijepe Resavke,

            Ne ženit se ni udavat muž'ma

            Koji rane pokazat nejmadu,

            I junaštva, i zasluge opšče,

            Kao vaši pervi i poslednji

            Junak-momci. Vam'  i Srpstvu dika!

Jedan od boraca, pre masovne pogibije, uspeo je da se izvuče iz šanca i preneo je, Sinđelićevoj majci i ženi, želju njihovog komandanta:

            Nek' mu stara ne nada se majka,

            Vjerna ljuba za boljeg udaje...

Pre nego što je svoje preostale saborce odveo u nebesa da žive, poželo im je da od  „dva gora” izaberu jedno – s njim u smrt ili u juriš na Turke. U ovoj odi ustaničke hrabrosti, Ćele kula s 952 uzidane glave (ostale su kao ratni trofej poslate u Stambol) svedoči da su odabrali prvo, a i da su imali vremena da odaberu drugo – nebesa su ih, opet, čekala. O herojstvu kao pojavi, tako čestoj u ustaničko vreme, Resavke su postavile visok aršin: da se ne udaju za one koji nisu ranjeni u boju, kao da su saznale za Stevanovu preporuku ženi – da se uda za većeg junaka od njega.

U ratnom periodu Srpske revolucije (1804–1815) poginulo je i raselilo se oko 21 odsto stanovnika ili oko 150.000 Srba. Usled nepostojanja bilo kakvih popisa, nemoguće je utvrditi koliko je, posle 1813. godine, ostalo žena koje su nastavile da žive udovičkim životom, ali se može pretpostaviti da ih je bilo  previše za jedan mali narod.

Broj srpskih udovica posle Prvog i posle Drugog svetskog rata bio je znatno veći i tragičniji.

Profesor Univerziteta u penziji

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari12
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Lazar
Vrlo dobar clanak. Ova ozbiljna i tuzna tema se retko vidi. Ratovi su strasno proredili muskarce, veliki teret je pao na zene. Da smo bili pametniji i skromniji, u proslom veku smo mogli izbeci neke ratove. Bar onaj kad smo vikali “Bolje rat nego pakt !”
Лазар
Неке смо могли али тај тешко. Кад тад би од Немаца дошао захтев да се "зарад мира и Нове Европе" пошаље контигент на Источни Фронт. То се десило свима који су изабрали пакт а не рат, нпр и Мађарима и Бугарима и Румунима који су прво жестоко изгинули око Стаљинграда, а затим и касније када су Совјети кренули на запад током операције Багратион, чак и да смо као Бугари променили стране и прешли на Совјетску опет би хиљаде људи морале погинути у ослобођењу Европе од нацизма.
Jovan Milic
Nisu Srbijanci, vec Srbi. Ko je uopste iz mislio taj termin? To nam je neko podmetnuo isto kao I Rusima ( русские и россияне). Ne postoje Hrvati I Hrvatijanci ili Nemci ili Nemcijanci itd. Samo kod nas I Rusa. Kako to?
Мали Ђокица
Не знам тачно али мислим да су сами Срби избегли из Србије тако се представљали бежећи од Турака. Питање од милион долара је како (треба да) се називају Хварани који су још пре 100 година у њиховим новинама писали да су избегли са Косова после Косовског боја.
Мали Ђокица
И не бејаше бољег јунака од Стевана Синђелића скоро два века. Док се не појави мајор Милан Тепић. Сада њих двојица на вратима раја бирају јунаке које ће примити код себе. Нека им је лака земља.
Goran
Ovo za raj je urnebesno!
Хронос
Ко је аутор овог чланка? Професор којег универзитета? Где је он живео толике година а да није знао да се Србија није никаква "србијанска " држава већ српска држава! И нису "србијанске" удовице већ српске удовице. Професоре, срамите се!
dr Slobodan Devic
@ Бранко Ср'б Козаковић - ako Srbijom zavladaju Srbi koji nisu iz Srbije onda je to problem Srba iz Srbije koji nisu bili u staju da Srbijom zavladaju. Sto se mene tice, ja bih vise voleo da Srbijom vladaju Srbi dosli bilo odakle nego bilo ko drugi ko nije Srbin ...
Бранко Ср'б Козаковић
Пустите ту бајку.. Србија је земља Србијана, у коју се насељавају они који их презиру и ниподаштавају, до расисизма - "шпартански надсрбизам" дођоша са свих страна, посебно из Херцеговине. Некада сам био српски унитариста, али ме под старост поколебаше управо ови.. Каже Будо Гледић свом земосу како су Србијанци неспособни (....) и да "они" морају владати нама. Београд је препун таквих: беху највећи Југословени, а када се осрбише посташе највећи и најбољи. Србија је земља Србијана коју освојише.
Prikaži još odgovora

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.