Petak, 05.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

„Ljudi i gradovi” u Novom Sadu

„Ljudi i gradovi” u Novom Sadu
Вече Горана Лазовића на Летњој сцени Архива Војводине (Фото: Владимир Мучибабић)

Pesnički maratoni obeležili su vreme kojeg više nema, ali to nije zasenilo značaj i lepotu koju poezija ima u savremenom dobu, podsetio je Pero Zubac, gostujući nedavno na književnoj večeri Gorana Lazovića, na Letnjoj sceni Arhiva Vojvodine u Novom Sadu.

– Goran je poslednji izdanak takozvanih, nije naša reč, pesnika masovika koji su mogli govorenjem svoje poezije da pune stadione i velike dvorane, ali to je pripadalo drugom dobu – ocenio je Zubac, objašnjavajući da su Lazovićeve pesme imale i još uvek imaju čaroliju koja je nestala buđenjem savremene, avangardne poezije.

– To je emitovanje emocija na poseban način, one mogu da se emituju kazivanjem poezije i kada on nije tu, ali je najbolje da je Lazović kazuje. Jednostavno, čovek tada oseti taj pljusak metafora, tu lepotu – objasnio je Zubac, povezujući to primerom iz Lazovićeve pesme o Izetu Sarajliću, gde mu govori kako je Sarajevo branilo Valtera, a na kraju Agnješka Žukovska, koja je Goranovu poeziju prevela na poljski jezik, na njegovu vest da je Sarajlić umro, odgovorila porukom; „Sada sam precrtala reč ljubav u svim svojim knjigama”.

Lazović se prisetio poetskih druženja sa Miroslavom Mikom Antićem i trenutaka kada su zajedno prste umakali u boje i imitirali Milana Konjovića, dočekujući ga iz Pariza.

Lazović je na „repertoaru” imao i pesmu „Pričala mi Nataša” posvećenu Miki oživljavajući uspomenu večitog „Plavog čuperka” sa apsolventkinjom književnosti.

– Izet Sarajlić i Mika Antić duhovna su vertikala koja stoji iznad Goranove poezije. Jedino su oni tako znali da pišu o ljubavi. Teško je to sada naći i u svetskoj poeziji koju ja najviše čitam u prevodima. Svet se promenio, svet je muka golema – zaključio je Pero Zubac, primećujući da svi beže od poezije u prozu. A knjiga „Ljudi i gradovi” iz pera Gorana Lazovića, proza je u poeziji. Vezu između poezije i proze, izborom najlepših ruskih pesma, povezao je umetnik Milutin Obradović, pevajući uz gitaru.

Domaćin druženja bio je Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.