Četvrtak, 02.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Šumski Platon strahuje samo od gromova

Šumski Platon strahuje samo od gromova
Милија Стојановић: Љубавне патње натерале су га да своја осећања преточи у поезију (Фото Д. Урошевић)

Cerovac – Šumoviti predeo sela Cerovac, udaljenog oko 18 kilometara od Blaca, čini oko 10 kuća, od kojih je jedna posebno interesantna – izgrađena je na drvetu, tačnije postavljena između dva stabla i podignuta nekoliko metara iznad zemlje. Šum planinske reke Golice, koja tuda protiče, naveo je Miliju Stojanovića da baš tu podigne kolibu, a na traženje zaklona podno planine Požar naterale su ga pre svega ljubavne muke.

– Dva su razloga bila da se 1996. godine vratim iz Skoplja u rodno selo Drešnicu, gde i danas imam kuću u kojoj stanujem preko zime. Prvi je politička situacija, kriza i ratovi devedesetih, a drugi je neuzvraćena ljubav. Ipak, prevagnuo je ovaj drugi, pa sam pobegao ovde razočaran što žena koju sam voleo nije gajila ista osećanja prema meni – priča Milija koga su njegovi zemljaci još u detinjstvu prozvali Mice iz Drešnice.

Sakriven duboko u šumi bez struje i vode on veselo provodi svoje dane, a u obližnjem selu Donje Grgurevo znaju ga i stari i mladi jer Mice rado prima goste. Zatekli smo ga okruženog prijateljima koji često svraćaju kod njega: Draženom Timotijevićem, lekarom koji radi u bolnici u Smederevskoj Palanci, i Hranislavom Tanaskovićem, predsednikom mesne zajednice. Ovde, u krilu prirode, na čistom vazduhu, u tišini hrastova i grabića čovek brzo otvori dušu i kaže sve što mu je na srcu, a u Micetu ima dobrog slušaoca i mudrog sagovornika. Poznanici kažu da je u školi bio jedan od najboljih đaka i da od njega uvek čuju poneku mudrost.

– Sedimo satima Mice i ja i filozofiramo o životu, polemišemo, ćaskamo. Nikakva buka ne dopire do nas, samo zvuci prirode, pa je meni to odmor za srce i dušu – priča Timotijević.

Platon iz šume, kako ga još zovu meštani okolnih sela, otkriva da je odmalena voleo prirodu, da poštuje samo njene zakone, a vreme prekraćuje loveći ribice i račiće kojima se hrani, berući pečurke, izležavajući se na suncu i čitajući knjige.

– Dostojevski je negde napisao da čovek posle šezdesete godine ne treba više da čita, pa zamalo da i ja prestanem, ali sam se, ipak, predomislio i prekršio to pravilo. Volim ruske pisce, ali i sve drugo što mi padne pod ruku rado pročitam. To mi je najlepši poklon – knjiga, mada volim da uz nju dobijem i lepu košulju – priča sa osmehom Mice.

Osim usmene, Micetu od ruke ide i pisana reč. Ljubavne patnje naterale su ga da svoja osećanja pretoči u poeziju, tačnije sonete. Osim ženama, stihove je posvetio ocu koji je poginuo u ratu 1941. godine i majci. Recituje iz glave, spontano, baš kako mu i nadolaze reči pesama.

„Šta je život bez mora galebu, i sokolu bez tvrdog kamena. Ona i samo ona i nijedna druga, da si moja nek objave zvona!”, recituje Mice dok posprema svoju šumsku kolibu.

Kućne poslove očas posla obavi jer pokućstva nema mnogo: tanjir i pribor za jelo, glineni sud za pečenje, odeća koja umesto u ormaru visi na granama drveća. Šumski filozof kaže da mu više ne treba, a sa posebnim ponosom pokazuje svoj „špajz” – izdubljeno drveno stablo sa poklopcem, odnosno lupnju. Nikakav miš, zmija ili insekt ne može tu da se uvuče, a Mice objašnjava da je ovaj drveni sud star više od 100 godina i da je odvajkada bio deo porodičnog domaćinstva.

– Živim u šumi po hajdučki – od Đurđevdana do Mitrovdana, a kada nisam ovde odem do svoje kuće u selu. Ničega se ne bojim a video sam u šumi divlje svinje i lisice. Jedino sam se istinski prepao kada je početkom meseca udarila oluja i kada su gromovi počeli da biju, pucalo je i sevalo na sve strane. Ja nisam imao kud, jer nisam mogao da bežim u selo. Ima oko pet kilometara do Gornjeg Grgura, daleko je to po onom pljusku. Tako sam se šćućurio u kolibi i nadao se da će me Bog sačuvati – seća se Mice tog olujnog dana.

Iako je razgovorljiv, oštrouman i spretno se snalazi u diskusijama na razne teme, ne voli da bistri politiku. Televizor i tranzistor mu uopšte ne nedostaju, ali zato redovno prati dnevne novine – od 1986. godine čita „Politiku”.

– Nemojte da napišete da sam asketa, jer nisam. Volim društvo, dobro vino, a priznajem da mi i danas srce zaigra kada vidim lepu ženu – obešenjački otkriva Mice.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.