Rusija se sprema za dugi rat
Zapadni mediji su sa zakašnjenjem od skoro dve sedmice intenzivno počeli da se bave mogućnostima i dometima povećanja brojnosti ruske vojske na milion i po vojnika i reformi celokupnih oružanih snaga, koji bi trebalo da se završe 2026. godine. Kako postaje očigledno da će se rat u Ukrajini produžiti i najverovatnije teritorijalno proširiti, sada ti mediji razrađuju kako Moskva planira da regrutuje toliki broj vojnika i finansira nabavku opreme.
Nakon što je ruski predsednik u decembru najavio povećanje brojnosti Oružanih snaga Rusije, polovinom januara su na vojnom nivou usvojene odluke u vezi s reformom. Povećanje broja vojnika biće praćeno isporukama naoružanja, izgradnjom infrastrukture i sveukupnim obezbeđivanjem trupa. Kako je najavio ministar odbrane Sergej Šojgu, da bi se obezbedilo povećanje brojnosti oružanih snaga, posebna pažnja će biti posvećena regrutovanju vojnika po ugovoru, što će pratiti blagovremeno obezbeđivanje isporuke tehnike, povećanje poligona u „postojećim vojnim okruzima i novim teritorijama Rusije”. Osim toga, vojni resor planira da poveća i broj kadrova za obuku u postojećim i novoustanovljenim centrima za obuku i obezbedi čitav niz mera budžetskih izdvajanja za nove potrebe.
Sad je povećana i starosna granica za regrutaciju građana za vojnu službu – sa 18 na 21 godinu (do 30), što ne znači povećanje broja vojnih obveznika, nego uključuje životnu zrelost mobilisanih i, kako je rekao Andrej Kartapolov, šef Komiteta za odbranu Državne dume, sada nema potrebe da se svi mladi ljudi uključuju u vojnu obuku.
„Dojče vele” citira izraelskog vojnog eksperta Dejvida Šarpa, koji kaže da je rat u Ukrajini pokazao da ruske oružane snage nisu sposobne da ispune svoju misiju okupacije Ukrajine. On podseća da izuzev povećanja broja, Rusi rade i na reformi koja je više usmerena prema dugoročnim ciljevima, nego ka ispravljanju trenutne situacije na frontu.
Međutim, povodom decembarske najave reorganizacije vojske, „Institut za studije rata”, tink-tenk sa sedištem u Vašingtonu, saglasio se s ukrajinskim vojnim vođstvom da se Rusija priprema za veliku zimsku kopnenu ofanzivu, verovatno na Kijev, kako bi prisilila Ukrajinu da pregovara u uslovima koji bi bili povoljniji za Moskvu. Navodno, ruska ofanziva na istoku Ukrajine ne uspeva da natera ukrajinske zvaničnike na pregovore ili ustupke. Ova agencija procenjuje da Rusija nema ekonomski kapacitet da poveća svoje oružane snage, ali da bi to moglo da se promeni „ako Putin odluči da prisvoji državna sredstva na način koji će omogućiti Kremlju da rasporedi veliku konvencionalnu vojsku nauštrb ekonomskog rasta i udobnosti ljudi, kao što su to činili Sovjeti”.
Zbog sve obimnijeg učešća NATO-a u isporukama naoružanja i jačanju svojih snaga na istočnom krilu, predviđeno je osnaživanje ruskih borbenih komponenti Ratne mornarice, Vazdušno-kosmičkih snaga i raketnih strateških snaga. Rusija je u okviru ove reforme odlučila da ponovo formira Moskovsku i Lenjingradsku vojnu oblast, dva okruga koja su postojala od vremena Ruske imperije do 2010. godine i pokrivala su ne samo obe prestonice, već i skoro ceo zapad i severozapad zemlje.
Shodno nameravanom ulasku Finske i Švedske u NATO, iako je Švedska sada suspendovala svoj zahtev zbog protivljenja Turske izazvanog demonstrativnim paljenjem Kurana u švedskim gradovima – Moskovski i Lenjingradski vojni okrug biće stvoreni kao deo koraka za omogućavanje bezbednosti zemlje. Novi vojni okruzi stvaraju se da bi garantovali vojnu bezbednost države i štitili kritične objekte. Šojgu je posebno najavio potrebu formiranja novih taktičkih formacija: tri motorizovane divizije u Kopnenoj vojsci i dve vazduhoplovno-jurišne divizije u Vazduhoplovno-desantnoj. To uključuje i stvaranje armijskog korpusa u Kareliji, koja se graniči s Finskom, na teritoriji novostvorenog Lenjingradskog vojnog okruga.
Sada su oružane snage po teritorijalnom principu podeljene u pet okruga: zapadni (sa sedištem u Sankt Peterburgu), centralni (Jekaterinburg), južni (Rostov na Donu), istočni (Habarovsk) i kao poseban okrug Severna flota.
Vojni okruzi prestonice neće se stvarati od nule, već će se „nasloniti” na onaj stvoren davne 1864. godine, kao deo vojne reforme Aleksandra Drugog, koja je trajala do 2010. godine. U vreme raspuštanja, okrug je, pored glavnog grada, obuhvatao 18 centralnih regiona – od Belgoroda do Kostrome i od Brjanske do Nižnjenovgorodske oblasti. Inače, poslednji komandant Moskovskog vojnog okruga 2010. godine bio je aktuelni načelnik Generalštaba, komandant Združene grupe snaga i direktni šef specijalne operacije u Ukrajini Valerij Gerasimov.
Lenjingradski (ranije – Peterburg i Petrograd) vojni okrug takođe je postojao od 1864. do 2010. godine. Do trenutka ukidanja obuhvatao je teritorije Sankt Peterburga i Lenjingradske oblasti, Kareliju, Komi, Arhangelsku oblast (uključujući Nenecki autonomni okrug), Vologdsku, Murmansku, Novgorodsku i Pskovsku oblast.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


