Ponedeljak, 15.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Neprepoznavanje lica je česta pojava

Neprepoznavanje lica je česta pojava
(Freepik)

Kada neko pogleda poznato lice, potrebno je manje od pola sekunde da njegov mozak uskladi nos, oči, usta, bradu i obraze sa identitetom. Taj instinkt nalik supermoći se dešava tako da nikada ne razmišljamo o tome kao o nekom posebnom daru. Ipak, nemaju svi tu moć. Neki ljudi se celog života bore sa stanjem poznatim kao razvojna prosopagnozija, u kojoj poznata lica izgledaju nepoznato, ili lica stranaca izgledaju zapanjujuće prepoznatljiva.

Procena je, piše Science alert, da između 2 i 2,5 odsto svetske populacije ima neki oblik ovog kognitivnog poremećaja. Kada je u pitanju pojam neprepoznavanja lica, više od polovine onih koji misle da su rođeni sa ovim stanjem ne ispunjavaju najčešće dijagnostičke standarde. Ovi blaži slučajevi nisu obuhvaćeni istraživanjem.

Kada su istraživači sa Harvarda dali razne testove i upitnike o prepoznavanju lica za više od 3.100 odraslih učesnika pronašli su grupu ljudi koji su postigli prilično loše rezultate. U zavisnosti od toga koje su dijagnostičke granice korišćene autori su otkrili da se stanje kretalo od prevalencije od 0,13 odsto pa sve do 5,42 odsto.

Danas su najčešći dijagnostički standardi prilično strogi, obično uključuju kombinaciju samoprocena i objektivnih testova, a nalazi sugerišu da otprilike 10 miliona Amerikanaca imaju ovaj sindrom u manjoj ili većoj meri.

„Ovo je važno na nekoliko nivoa. Prvo, većina istraživača je koristila prestroge dijagnostičke kriterijume i mnogim pojedincima sa značajnim problemima prepoznavanja lica u svakodnevnom životu pogrešno je rečeno da nemaju prosopagnoziju. Ako naučnici koji rade na neprepoznavanju lica olabave ove parametre, više ljudi koji se bore sa prepoznavanjem moglo bi da potraži rešenja i trikove koji će im pomoći da identifikuju lica. I sve dok su ovi blaži slučajevi uključeni zajedno sa težim slučajevima u istraživanje, čini se da oni značajno ne razvodnjavaju ukupan broj pacijenata. Ovo pruža podršku razvojnoj prosopagnoziji koja postoji na kontinuumu, a ne predstavlja diskretnu grupu“, objašnjava psihijatar Džozef DeGutis sa Harvarda.

Prema naučnicima sa Harvarda, oni koji proučavaju razvojno slepilo od sada bi trebalo da koriste dve standardizovane granice za poremećaje, jednu za teške slučajeve i jednu za blage slučajeve.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Хронос
Баш су кулови ти што нас кулирају! Сретнеш неког на улици, дижеш руку јер ти је у руци увек мобилни и то на висини груди и мало га нахериш он препозна са технологијом препознавања лица долазећу особу. Он ти каже на увце, пошто ти је ај’пад стално у уху то је тај и тај и ти му онда онако као спонтано кажеш - Ејј, ћао Брус нисмо се давно видели.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.