Subota, 18.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ideja o neminovnosti mešovitog identiteta

Ideja o neminovnosti mešovitog identiteta

Identitet je konstrukcija koja se formira u sadejstvu sa onim „drugim”, sa mogućim alter egom, u dinamičnoj reinterpretaciji odnosa i sagledavanja razlika između „nas” i „njih”, smatra Edvard Said u hvaljenoj koliko i osporavanoj knjizi „Orijentalizam”. Koliko su na individualnom planu ovi navodi prihvatljivi, toliko se teže razumeju na nacionalnom i kolektivnom nivou kada vlastiti identitet valja sagledavati i kao mešavinu uticaja, ponekad i potpuno oprečnu zamišljenoj viziji „sopstva”.

„Hamam Balkanija” Vladislava Bajca teži da razmotri pitanja ličnog, individualnog i nacionalnog formiranje identiteta sagledavajući višestruke međusobne veze između ja, mi i oni. Problematizovanje dvostrukog identiteta kroz raznovrsne pripovedačke strategije „dvojnosti”, počinje još od oksimorona (spoja suprotnosti) u ćirilično/latiničnom naslovu gde je Hamam sinonim za uživanje, a Balkan za krvava poprišta i nastavlja se kroz dvostruko definisan žanr u podnaslovu: „roman i druge priče”.

Romaneskni tok, zamišljen kao naličje Andrićeve „Na Drini ćuprija”, literarizuje malo poznate biografije Mehmed-paše Sokolovića i kodže Mimara Sinana, akcentujući njihove dvostruke identitete, pravoslavni i islamski, insistirajući na onim delovima njihovih biografija koji ukazuju na puteve pomirenja kontrastiranih datosti – religioznih, kulturoloških, političkih, porodičnih. Paralelni, prozni tok „Hamam Balkanije” sastavljen je od niza savremenih pseudobiografskih isečaka, uslovno nazvanih „priče”.

Da ne bi bilo sumnje u primenljivost, u biti veoma hrabrog, stava da je dvojstvo u identitetu moguće pomiriti, autor paralelno ispisuje poglavlja iz privatne i zvanične, savremene i one dalje istorije, sve u cilju početno postavljene teze da je identitet uvek mešavina čiji rezultat može biti i plemenita legura.

Uprkos iskustvu da se to ne događa često, čemu uostalom uči i neposredna prošlost i njeni recidivi u sadašnjosti, Bajac navodi suprotne primere i zastupa Saidovo mišljenje da je i drugačiji put moguć. Stav (sa kojim se mnogi neće složiti) da je svaki identitet neminovno kodiran kao dvojstvo, kao skup suprotnosti, u celini podržava i formalni plan romana. Dupli pogled koji se sabira u jednoj žižnoj tački dosledno je poštovan, bez izuzetka, na svakom segmentu romana: latinična i ćirilična poglavlja se smenjuju i označavaju prošlost i sadašnjost među kojima se jasno uspostavljaju paralele. Likovi su osobe sa dva identiteta, religijska i kulturološka, dva jezika, dva prostora, a motiv dvojnika dobija nova značenja u suptilnim poređenjima likova kao što su autor i lik Vladislav Bajac i Bajica Sokolović – Mehmed- paša, zatim nobelovci Andrić i Orhan Pamuk, Pamuk i Mimar Sinan itd. Dubleti se nižu i na formalnom planu gde se smenjuju romaneskno i faktografsko, dokumentarno i fikcionalno, esejističko i poetsko, racionalno i nedokučivo...

Posebni tok romana zauzima autorovo poigravanje sa čitaočevim očekivanjima što, u biti, inklinira ka suštinskom podrivanju očekivanja i u domenu identiteta. I sam narator je književna varka – pisac istog imena kao i autor romana; on je diskretno ironizovana i stišana verzija svoga tvorca, ophrvana autopoetičkim dilemama o pisanju u opoziciji sa čvrstim, samosvesnim stavom o prednosti jedinstva razlika.

I ovaj narativni tok Bajac smišljeno problematizuje u istom smeru analize funkcionalnosti binarnog kodiranja, ovoga puta književne strukture: postavlja svoj alter ego u procep između dva vremena – istorijskog koje se čas ukazuje kao realno, potkrepljeno dokumentima, a čas izmiče kao fantazmagorična maglina, i savremenog koje u susretu sa stvarnim ličnostima ispreda fikciju posredstvom literarne nužnosti da realno pretvara u imaginativno, a stvarne ličnosti u književne junake.    

Naizgled komplikovana, konstrukcija romana svoje ishodište ima u ređe literarizovanoj težnji da se višestruko apostrofira ideja o neminovnosti mešovitog identiteta individue, nacije, pa i same istorije i da se binarni kod kao način funkcionisanja sveta prihvati lako kao što se lako prihvata očigledna istina o podjednako važnim stranama iste medalje.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.