Melonijeva „zaobilazi” novi kineski put svile
Da li će Si Đinping četiri godine posle uspešnog „šopinga” u Rimu na kraju ostati praznih ruku? To će verovatno zavisiti i od ishoda samita G7 u Hirošimi krajem maja na kojem će prisustvovati i italijanska premijerka Đorđa Meloni.
Tokom posete kineskog lidera „večnom gradu” u martu 2019. premijer Đuzepe Konte je uz veliko gunđanje Berlina i Pariza zaključio memorandum o učešću Italije u kineskoj inicijativi „Pojas i put” težak 2,5 milijardi dolara. Mario Dragi, njegov naslednik u palati Kiđi, taj sporazum je stavio na led. A Đorđa Meloni od dolaska na vlast ne krije da hoće Italiju da izvuče iz ovog kineskog zagrljaja.
Liderka „Braće Italije” koja je uoči izbora prošle jeseni govorila da je potpisivanje memoranduma sa Kinom bila velika greška, jer Italija treba da vodi proevropsku i proatlantsku spoljnu politiku kaže da vlada još nije odlučila da li će napustiti sporazum „Pojas i put” i da se razmatraju sve opcije.
„Još nismo doneli odluku. Rasprava je otvorena i parlament treba da bude uključen” , poručila je Melonijeva novinarima na putu za Prag, prenosi Rojters.
Tokom evropske turneje glavnog kineskog diplomate Vang Jia u februaru bilo je naznaka da će nova vlada izgladiti odnose sa Pekingom i nastaviti saradnju u okviru inicijative „Pojas i put”. Tokom susreta sa šefom italijanske diplomatije Antoniom Tajanijem Ji je pohvalio potencijal za saradnju dve zemlje u razvoju zelenih tehnologija i digitalnoj ekonomiji. Ali ubrzo potom Rim je poslao signal Pekingu da razmišlja da odustane od memoranduma o razumevanju čija važnost ističe iduće godine.
Formalno, italijanska vlada ima rok do kraja godine da saopšti zvanično da ne želi više da korača po novom ekonomskom kineskom putu svile. Ako to ne uradi važnost sporazuma, koji očito nije bio očekivana šansa za obnovu posustale italijanske privrede, automatski će se produžiti za narednih pet godina.
U pokušaju da raskrsti sa memorandumom, koji obuhvata 29 projekata između italijanskih i kineskih državnih kompanija od kojih je za Peking sigurno najvažniji mogućnost investiranja u italijanske luke Palermo, Đenova i Trst, Đorđa Meloni mora da pridobije koalicione partnere. Liga Matea Salvinija i Forca Italija Silvija Berluskonija nisu baš voljni da Italija napusti inicijativu „Pojas i put”.
U situaciji sve većih tenzija između Zapada i Kine zbog Tajvana ovakva odluka Rima može biti „ diplomatski šamar” Pekingu koji se sprema da u drugoj polovini godine ugosti lidere zemalja uključene u inicijativu „Pojas i put”. Pogotovo što je Italija jedina članica G7 koju je Kina pridobila 2019. za svoj infrastrukturni megaprojekat.
Namera italijanske vlade da izađe iz kineskog sporazuma izgleda i kao servilno podilaženje Rima Beloj kući koja je zbog Tajvana zaoštrila svoje odnose sa Kinom. Predstojeća odluka dolazi i u trenutku kada i sama Evropska unija, kojoj je Kina najveći spoljnotrgovinski partner, pokušava da trasira kritičniji odnos prema režimu Si Đinpinga.
Enriko Fardela, direktor istraživačke platforme „Čajnameda” i profesor na univerzitetu u Napulju za „Saut čajna morning post” kaže da Italija nije imala ekonomske koristi od sporazuma sa Kinom za razliku od drugih članica EU koje nisu uključene u „Pojas i put”.
Prema podacima šangajskog univerziteta Fudan, ulaganja u Italiju koja su se odnosila na inicijativu „Pojas i put” su 2019. iznosila su 2,5 milijardi dolara, da bi već sledeće godine pale na 810 miliona dolara. Šire gledano direktne kineske investicije u italijansku ekonomiju su sa 650 miliona dolara 2019. godine pale na 20 miliona dolara 2020.
U istom periodu prema podacima Rodijum grupe Pariz i Berlin su imali više koristi od saradnje sa Pekingom, iako nisu deo inicijative. Direktne kineske investicije u Nemačkoj 2020. godine su iznosile 1,9 milijardi dolara, a u Francuskoj 1,8 milijardi dolara.
Dža Daođiong, profesor sa Univerziteta u Pekingu, inače specijalizovan za kontrolu rizika kineskih investicija u inostranstvu smatra da bi mogući italijanski raskid sporazuma mogao da ima kratkoročne diplomatske posledice, ali i ograničen ekonomski efekat na dve zemlje.
Nikola Kazarini, saradnik Istraživačkog centra za spoljne poslove u Rimu, slaže se sa ovom ocenom. Po njemu obnavljanje sporazuma s Pekingom olakšalo bi pristup italijanskim firmama kineskom tržištu, ali i tržištima Afrike i Bliskog istoka. U suprotnom italijanske kompanije mogu biti izložene komercijalnim kaznenim merama Pekinga što bi preusmerilo trgovinu u druge članice EU, kao što su Francuska i Nemačka.
„Odluka nije laka. Stavljanje tačke na Memorandum o razumevanju bi sigurno učvrstilo zapadnu poziciju Italije – ali to će koštati kinesko-italijanske odnose”, smatra Kazarini.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


