Sreda, 22.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Am­fi­lo­hi­je: Ma­ti­ja je tvrda reč

Se­ća­nje na raz­go­vor sa sa­da po­čiv­šim mi­tro­po­li­tom cr­no­gor­sko-pri­mor­skim
Am­fi­lo­hi­je: Ma­ti­ja je tvrda reč
Пот­пис: Ми­тро­по­лит Ам­фи­ло­хи­је и Но­ви­ца Ђу­рић, аутор тек­ста (Фо­то при­ват­на ар­хи­ва)

Od na­šeg do­pi­sni­ka

Pod­go­ri­ca – Cr­na Go­ra bi­la je i osta­la ise­lje­nič­ka dr­ža­va iz ko­je su od­la­zi­li naj­bo­lji pi­sci, sli­ka­ri, mu­zi­ča­ri, spor­ti­sti, prav­ni­ci, eko­no­mi­sti, ar­hi­tek­te, le­ka­ri, vr­hun­ski maj­sto­ri i za­na­tli­je. O to­me sam raz­go­va­rao sa sa­da po­čiv­šim mi­tro­po­li­tom Mi­tro­po­li­je cr­no­gor­sko-pri­mor­ske Srp­ske pra­vo­slav­ne cr­kve Am­fi­lo­hi­jem Ra­do­vi­ćem, go­di­nu pre nje­go­vog upo­ko­je­nja.

Obo­ji­ca ža­li­mo što je ta­ko, jer ne mo­že dr­ža­va bez ško­lo­va­nih lju­di. Zar sva­ka vo­de­ni­ca ne pre­sta­je da me­lje kad joj pre­su­ši vo­do­tok? A pa­met iz Cr­ne Go­re de­ce­ni­ja­ma se, u naj­ve­ćem bro­ju, se­li­la za Sr­bi­ju, ze­mlju ko­ja je ši­ro­ko i iskre­no otvo­ri­la vra­ta svih obra­zov­nih in­sti­tu­ci­ja, od osnov­nog do fa­kul­tet­skog obra­zo­va­nja. S di­plo­ma­ma iz­van­red­nih stu­de­na­ta do­bi­ja­li su do­bre po­zi­ci­je u ra­znim pred­u­ze­ći­ma, in­sti­tu­ci­ja­ma si­ste­ma. Broj­ni „do­šlja­ci u opan­ci­ma” br­zo su se do­ka­za­li kao obra­zo­va­ni i spo­sob­ni lju­di i ta­ko za­u­zi­ma­li vi­so­ke po­zi­ci­je ne sa­mo u rad­nim or­ga­ni­za­ci­ja­ma, in­sti­tu­ci­ja­ma škol­stva i zdrav­stva, sud­stva, tu­ži­la­štva, po­li­ci­je, već i u dr­žav­nim or­ga­ni­ma, a ni­je ne­po­zna­to da su bi­li i na naj­vi­šim funk­ci­ja­ma u Sr­bi­ji.

Na­vo­di­mo broj­na ime­na onih ko­ji su u naj­ve­ćoj me­ri oti­šli za Sr­bi­ju – u Be­o­grad, No­vi Sad, Su­bo­ti­cu, Ča­čak... Ne­ma­li je broj i onih ko­ji su osta­vi­li svo­ja og­nji­šta iz na­šeg osi­ro­ma­še­nog Ko­la­ši­na, Mo­ra­če, Bra­to­no­ži­ća, Ku­ča... i po­šli u po­tra­zi za bo­ljim ži­vo­tom u ze­mlja­ma Evro­pe. I ne sa­mo nje.

Vla­di­ka pod­se­ća na ve­li­ke se­o­be iz Cr­ne Go­re. Ka­že da su se ra­se­li­li gde god je bi­lo pra­vo­slav­ne cr­kvi­ce, hra­ma, gro­blja...

„Ta­mo ne­gde, či­ni mi se oko 1889, be­hu te­ške i glad­ne go­di­ne i na­rod je gla­do­vao i umi­rao od ne­ma­šti­ne. Ta­ko se u na­šoj ku­ći pri­ča­lo i pre­pri­ča­va­lo s ko­le­na na ko­le­no... Glad je bi­la kao ku­ga ko­ja je pre­ti­la da po­mo­ri na­rod. Ni­je bi­lo dru­ge, a ni la­ko da se osta­vi og­nji­šte i kre­ne pre­ko gra­ni­ce put Sr­bi­je. E, uvek put Sr­bi­je. A i gde bi dru­go, do kod na­še bra­će. Sa­mo ovi da­na­šnji ja­di od vla­sti to na­mer­no za­bo­ra­vlja­ju i pra­ve se da ne zna­ju. Zna­ju, no im tor­bi­ca dru­ga­či­je ne do­zvo­lja­va”, sve lju­će iz­go­va­ra mi­tro­po­lit.

„Znam”, na­sta­vlja, „da su vla­sti Sr­bi­je od­mah po­ru­či­le da s ra­do­šću če­ka­ju bra­ću. Vla­da kra­lja Alek­san­dra sa­op­šti­la je da će u Sr­bi­ju mo­ći da pri­mi do 6.000 cr­no­gor­skih du­ša. Pri­mi­li su ih i na­se­li­li, iz­me­đu osta­log, naj­vi­še u to­plič­kom kra­ju. A Cr­no­gor­ci su po­sta­li bra­ni­či, ne sa­mo svo­je po­ro­di­ce, već su ma­sov­no uče­stvo­va­li i pred­vo­di­li srp­ske ustan­ke pro­tiv tur­ske si­le. Hva­lim te Bo­že, ka­ko se o to­me ov­de u ovoj Mi­lo­go­ri­ci ću­ti...”

U toj ni­ma­lo ve­se­loj pri­či, ka­žem mu:

„Vla­di­ko, ne­ma­šti­na, a ne­ret­ko i ne­prav­da, ote­ra­la je mno­ge lju­de iz Cr­ne Go­re. Već de­ce­ni­ja­ma ih ne te­ra ta­kva glad, već raz­ne ne­pra­vil­no­sti, pro­go­ni, ne­prav­da, ne­ma­nje po­sla, dis­kri­mi­na­ci­ja sa­mo za­to što pri­pa­da­ju Srp­skoj pra­vo­slav­noj cr­kvi a ne par­ti­ja­ma na vla­sti...”.

On će: „Pa... Da, da...”

„Eto, i naš Ma­ti­ja vi­še ne mo­že u Cr­nu Go­ru... Mo­žda bi mo­gao, sa­da je ma­lo po­pu­sti­lo. No, ne­će, ne da mu ro­vač­ki ar...”

Raz­u­mem da ste ga po­no­vo zva­li da do­đe, ili?

„Je­sam... Zvah, no Ma­ti­ja je tvr­da reč. Aj­de, po­ku­šaj da ga ti ne­ka­ko omek­šaš da do­đe da ma­lo po­raz­go­va­ra­mo i oko one Sa­vi­ne cr­kvi­ce po­kraj nje­go­vog je­ze­ra na Si­nja­vi­ni... Do­bro bi bi­lo da do­đe. Do­bro. Do­ći će on kad tre­ba!”

Ću­tim i gle­dam ka­ko bra­du la­ga­no gla­di. Od­lu­čih da na­sta­vim, pa na­sto­jim da bu­dem ube­dlji­vi­ji i re­koh:

„Ho­će. Na­rav­no da bi nje­gov do­la­zak mno­go zna­čio i za ne­ku do­dat­nu ener­gi­ju na­šim li­ti­ja­ma... No, mo­ra­mo pri­zna­ti da je pre glad te­ra­la na­še lju­di na ise­lje­nje. Da ne na­bra­ja­mo in­te­lek­tu­al­ne ve­li­či­ne u ra­znim sfe­ra­ma stva­ra­la­štva. Sve što je iole bi­lo vred­no i obra­zo­va­ni­je, što je za reč štr­ča­lo iz­nad dru­gih, oti­šlo je za Be­o­grad i dru­gde... Ni­ko se ni­je vra­ti. Ni­ko!”

Kao da se tre­nu. Spu­sti ru­ku. Pot­po­di­že se, pri­ma­če obr­ve i po­gle­dom kao da me ope­če, ka­za: „Pa, evo sam se ja vra­tio”.

Da, re­koh i za­ću­tah. Po­gre­ših, mi­slim.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Деда Буцко
Ја сам за то да Матија одмах оде у Црну Гору. И то на дуууужиииии боравак.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.