Kolektivni izbeglički centri i dalje čekaju zatvaranje
Od našeg dopisnika
Sarajevo – Pre nekoliko dana u Gračanici kod Rogatice 15 izbegličkih porodica, koje su duže od tri decenije živele u kolektivnim i izbegličkim centrima ili kao podstanari, uselilo se u nove stanove. Svoj krov nad glavom dobile su u zgradi izgrađenoj u okviru projekta Regionalnog zbrinjavanja izbeglih i raseljenih. Tokom višegodišnje realizacije tog projekta, koji se završava krajem ovog meseca, u 45 gradova i opština u BiH izgrađeno je 2.600 stambenih jedinica (1.770 kuća i 830 stanova), od ukupno planiranih 3.000.
Ministar za ljudska prava i izbeglice u Savetu ministara BiH Sevlid Hurtić najavljuje nastavak akcije stambenog zbrinjavanja izbeglih i raseljenih, kojih u BiH i danas, nažalost, ima mnogo. To, između ostalog, podrazumeva i izgradnju preostalih 350 stambenih jedinica iz pomenutog programa, čijim završetkom životni problem izbeglih i raseljenih, prema rečima ministra, postaje briga samo domaćih vlasti.
„Moj cilj je da se do kraja ovog mandata, a to znači u naredne četiri godine, zatvore svi kolektivni centri i alternativni smeštaji u BiH. O tome sam razgovarao i s predstavnicima vlasti u oba entiteta i dobio sam njihovu podršku, uz pokazanu spremnost da pomognu. Uskoro bi trebalo da otputujem u Pariz kako bih na sastanku s predstavnicima Razvojne banke Veća Evrope pokušao da dogovorim novo zaduženje, što je preduslov da možemo uopšte da razmišljamo o planiranim namerama”, kaže Hurtić i napominje da bi izgradnja novih 350 stambenih jedinica, uz 2.600 već izgrađenih, značila zbrinjavanje oko 10.000 najugroženijih izbeglica, raseljenih lica i povratnika.
To, nažalost, ne znači i kraj rešavanja problema svih porodica koje su zbog ratnih dešavanja u BiH napustile svoja predratna ognjišta i našle kakav-takav smiraj u nekom od obično neuslovnih kolektivnih centara. Prema podacima resornog ministarstva iz 2015. godine, takvih centara u BiH bilo je više od stotinu. Koliko ih trenutno ima nije mogao precizno da nam kaže ni ministar Hurtić. Prema nekim podacima, u tim centrima, svejedno koliko ih je, još živi oko 2.000 porodica.
Međutim, izvesno je da se i nakon tri decenije samo u BiH, za razliku od susednih zemalja (Srbija, Crna Gora i Hrvatska), koje su uspešno realizovale projekat Regionalnog zbrinjavanja izbeglih i raseljenih, i dalje priča o kolektivnim centrima i potrebi njihovog zatvaranja. To ne može da razume ni Mirhunisa Zukić, predsednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, koja u odnosu prema donatorskim sredstvima prepoznaje i neodgovornost.
„Nije na adekvatan način iskorištena pružena mogućnost. I to nas je dovelo u situaciju da i u 2023. godini pričamo o kolektivnim centrima. što je žalosno. Mnogo je novaca ’prošlo’, mnogo smo se zadužili. Sve je trebalo mnogo ranije završiti. A ako već nije, ostaje nam da verujemo da će se završiti”, rekla je Zukićeva za „Politiku”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


