Antifašizam umotan u šarenu lažu

Pre nekog vremena je objavljen je tekst Boška Jakšića „Huči, huči Sutjeska”, u kojem je autor nekritički i navijački hvalio partizansku borbu na liniji Nemci–partizani–četnici.

Najpre odajem priznanje pripadnicima NOV, njihovoj hrabrosti i požrtvovanju. Treba reći da je antifašizam bio umotan u šarenu lažu, zvanu ciljevi revolucije. Komesari u NOV širili su propagandu kako će posle pobede revolucije narod biti usrećen u smislu večne pravde, jednakosti, bratstva, nema poreza itd. Za navedenu ideju mnogi su bili spremni da se žrtvuju i da izdrže muke koje su ih pratile tokom rata.

O manipulaciji partizanskog vođstva običnim partizanima govore sledeći podaci: Prvo, Komunistička partija diže ustanak u julu 1941. iz ljubavi prema SSSR-u i Staljinu. Za Staljina se pokazalo da je jedan od većih zločinaca u istoriji. Drugo, tokom 1942. i delom 1943. godine Englezi pomažu četnički pokret JVuO i postoji ideja da se Englezi iskrcaju u Dalmaciji i pomognu svoje štićenike. Vrhovni štab NOV zato šalje delegaciju u Zagreb na pregovore s Nemcima i nudi zajedničku borbu protiv Engleza u Dalmaciji, ako bi se ovi iskrcali. Nemci odbijaju savez jer patološki mrze partizane. Treće, 1944. godine se desilo divljačko bombardovanje Srbije od zapadnih saveznika, u kojem strada mnogo više civila nego nemačke vojske. I partizansko i četničko vođstvo ćuteći je odobravalo to bombardovanje nadajući se da će ih saveznici dovesti na vlast. Četvrto, neki pogrešni potezi partizanskog vođstva imali su tragičan efekat na narod. Tu mislim pre svega na napad partizana na utvrđena Pljevlja koja drže Italijani decembra 1941. godine. J. B. Tito je navodno zabranio napad na utvrđene gradove, ali je to neko naredio prekršivši to naređenje. Napad je izazvao masovnu pogibiju, mahom mladih partizana. Ta partizanska katastrofa direktno je uzrokovala pojavu četništva u Crnoj Gori.

Navedeni događaji dovode do sledećeg zaključka: vođstva NOV i JVuO u prvom planu su imala borbu za vlast, pa tek onda antifašizam, a narodu – kako mu je, tako mu je. Navedena rečenica bila bi krunska u udžbenicima nacionalne istorije.

Kritikujući partizansko vođstvo nisam hteo da opravdavam četničko. Dobar deo četnika sarađivao je s okupatorom, neki su činili zločine i davali doprinos građanskom ratu u Srbiji. Nisu svi četnici bili isti. U Hrvatskoj su četnici popa Radoslava Đujića zajedno s italijanskim vojnicima spasli deo Srba od ustaškog genocida, omogućivši im prebacivanje iz NDH u dalmatinski region, koji je bio pod italijanskom vlašću. To ne treba zaboraviti italijanskim vojnicima, uprkos tome što je njihovo vođstvo bilo fašističko.

Miodrag Poleksić,
profesor u penziji