Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Leksikon bez vremenske distance

Leksikon bez vremenske distance
(Новица Коцић)

U sjajnom eseju „Razgovor sa Gojom”, u kojem se razmatraju složeni odnosi između umetnika i društva, Ivo Andrić piše o naročitoj muci slikara (i svakog portretiste odnosno biografa) u naporu da izdvoji lik iz svega onoga što ga okružuje i vezuje za ljude i okolinu. „Ceo put kojim je išla sudbina modela slikar pređe ponovo, samo u protivnom pravcu”, piše Andrić, „sve dok lice na koje je bacio oko ne izvede na čistinu na kojoj ga postavi samo samcito, kao na gubilištu”. U nastavku naš (tada budući) nobelovac beleži kako naslikani portret – iako nas gleda živim očima – „već predstavlja bivši život”.

Ovih refleksija setila sam se čitajući u „Politici” tekst M. Pavlovića o londonskoj listi uspešnih ljudi iz Srbije, o dobrim i lošim stranama tog spiska, o iskušenjima ekipe koja pokušava da, danas i ovde, bez vremenske distance koja enciklopedistima olakšava posao, predstavi presek aktuelnih dometa u različitim oblastima stvaralaštva – od nauke do sporta, od kulture i politike do estrade. Ima tamo, piše Pavlović, i nešto o srpskoj gastronomiji, ali nedovoljno o astronomiji, pa je izostavljen jedan od glasovitih astronoma sveta, uz to i predsednik SANU, dr Zoran Knežević – iako leksikon koji je Zavod za udžbenike objavio 2013. sadrži odrednicu o njemu.

Imam izvesno razumevanje za previde i propuste ove knjige i slažem se u Pavlovićevoj oceni da oni koji su unutra – zastupljeni su s razlogom, ali je nevolja što ima poprilično neuključenih, kojima je u ovakvom opsežnom tomu svakako mesto.

Iz ove konstatacije vidi se glavna teškoća autora i izdavača biografskih leksikona – obuhvatnost (izbegavam reč sveobuhvatnost). Koliko god da se trudite da obuhvatite sve koji su bitni za našu kulturu, nauku, umetnost i društvo u celini, uvek će neki biti nezadovoljni, jer su morali da otpadnu. Taj problem je nešto manji kod tematskih biografskih rečnika koji uključuju sve koji su svojim delom doprineli napretku čovečanstva, i žive i mrtve. S mrtvima je, naravno, lakše. Sa živima nikada nećete izmiriti sve račune, jer njihovo delo nije okončano, razvija se i dalje, a množe se i naučna osvetljenja tog dela, uvek iz novih uglova.

Lista živih velikana uvek ima nestabilan opseg, pošto nije jednostavno da toliki broj raznolikih individualnosti uđe u jedinstveno polje diskursa. Ova koja nam je ponuđena, sudeći po članku u „Politici”, takođe nije bez previda i ogrešenja o neke velikane.

Ako u Srbiji ima oko pet hiljada književnika, više stotina slikara i muzičara, nekoliko desetina hiljada univerzitetskih nastavnika i istraživača po institutima – kako izabrati hiljadu onih koji će zadobiti mesto u biografskom leksikonu?

To je skoro nemoguća misija. Reč je samo o tome da ogrešenja ne bude previše, i da ne budu krupna kao ono koje je vaš autor Pavlović naveo: nema Ljubivoja Ršumovića, velikog pesnika ne samo (svačijeg) detinjstva, koji je upravo ovih dana u Žiči – gde mu je uručeno posebno priznanje, „Hrisovulja” – proglašen za narodnog pesnika. Njegove maštarije osvojile su i nas nešto starije, njegovo delo, kako je tamo rečeno, nepresušni je izvor obnove, rekreacije, vitalnosti i svežine.

Osim stihovima (i proznim redovima koji su „laki i svetli”), Ršumović nas osvaja i učešćem u nizu dragocenih društvenih akcija. Videla sam ga kako, zajedno s ministrom Krkobabićem, obilazi opustela srpska sela i podupire akciju povratka iz grada u seoske sredine u kojima je moguće obnoviti život. To je jedna od najzdravijih i najkonkretnijih akcija naše vlade i sjajno je što su pronašli Ršuma kao neku vrstu zaštitnog znaka ove „ozbiljne igre”.

Problem s ovim leksikonom vidim u tome što nije dobro urađen spisak odrednica, odnosno ličnosti koje će se obrađivati. Jer, uz Ršumovića, nedostaju još neki nezaobilazni pisci – na primer, Goran Petrović, akademik i autor dveju najuglednijih nagrada u prošloj godini, kao i Miroljub Todorović, osnivač signalističkog pokreta, pisac o kome je u svetu objavljeno više od dve hiljade bibliografskih jedinica. Mogla je biti zastupljena i Marina Abramović, uprkos tome što godinama živi u Americi. Pa i Novak Đoković više boravi u inostranstvu nego u Srbiji, ali svuda brani boje Srbije („naš, a svetski”). Srećom, njega u ovoj knjizi ima…

Dobra strana ovog projekta sa oko dve hiljade živih junaka je u tome što će tiraž knjige od dve hiljade primeraka na engleskom jeziku biti vrlo brzo rasprodat, pa će uslediti novo, dopunjeno izdanje.

Ovakve knjige stalno rastu i upotpunjuju se. Eto prilike da novo izdanje obuhvati one kojih u prvom nema, ne samo na njihovu štetu: oni su potrebniji svakoj leksikografskoj publikaciji nego ona njima.

Maja Vekerle,
master kulturologije

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

nikola andric
Knjizevnost i nauka su sasvim drukcije delatnosti. Vera da knjizevnici nesto objasnjavaju je bazirana na pogresnim premisama ili, krace, neznanju.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.