Sreda, 24.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Svi hoće prugu i puteve

Svi hoće prugu i puteve
Локомотива Српске државне железнице из 1889. године, серија СДЖ 88 (Фото „Википедија”)

Naš nobelovac Ivo Andrić, u knjizi Ljube Jandrića „Sa Ivom Andrićem”, govorio je o izgradnji pruga: „A kako je nekad bilo? Recimo u Srbiji, kad se davno gradila pruga prema Nišu, seljaci su bili protiv toga. Sevale su i sekire. Govorili su ljutito: ’Neće moja njiva biti veća kad prođe pruga!’ A vidite kako se sad izmenilo. Svi hoće prugu i puteve, odvajaju od usta da bi se povezali sa svetom. Onaj koji ne zna kako je nekad bilo, teško da može shvatiti ovo što se sada zbiva...”

A moja baka mi je između ostalog i ovo ispričala: „Prvi voz prošao kroz selo za Loznicu pre Prvog svetskog rata. Seljaci masovno izašli da vide to ’čudo’. ’Vidi sastavljena je od sto šrafića, delića, neko će od njih.’ A kada je mašinovođa ’pustio’ paru, svi su se razbežali!”

Orhan Pamuk, takođe nobelovac, u knjizi „Istanbul – Uspomene i grad” piše: „…da bi odatle došli u Istanbul gde je moj deda studirao građevinu. Deda je tridesetih godina dvadesetog veka zaradio mnogo od izgradnje pruga, na koje je nova republika Turska trošila veliki novac...”

Dok sam ovih dana u knjizi Momčila Đorgovića „Opanak ili železnica” pročitao: „Na Zapadu... Razvoj železnice, telegrafa i telefona širio je obrazovanje, kvalifikacije, stvarao stotine novih profesija. Ti sistemi su zahtevali neprestano usavršavanje, pokret i dinamiku. Statično su zemljoradničko društvo činili dinamičnim. Odvajali su ljude od zemlje i uvodili ih u gradski i industrijski život. Ukidali su lokalne granice, stvarali nove gradove, razvijali urbano društvo... Srpski književnici je (železnicu, op. a.) nisu opisivali u svojim delima, nisam je video na slikama umetnika, nije ušla u njihovu imaginaciju i sudbinu, čvrsto su se držali ’naše pastorale’... Tek je 2010. dr Momir Samardžić disertacijom osvetlio nastanak ’gvozdenog puta’ u nas. Prošlo je, dakle, sto trideset godina od izgradnje železnice u Srbiji da bi se istražilo kako je i u kojim uslovima ona nastala...”

Jovan Rukavina,
Šabac

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

dušan1
Tunele u Sićevačkoj klisuri od Niša prema Pirotu probijao je i moj čukundeda 'Sas čuk-čekićem' kako se onda govorilo jer su se dinamit i barut štedeli za vojsku ! I toliko se obogatio da je posle pešice preko Stare planine skoro 150 Km išao u pečalbu u Rumunski Banat ! Danas tom međunarodnom prugom ne prolaze putnički vozovi.
Dragan Pik-lon
Kad smo vec tu,pruge su mnogo vaznije od puteva.Jer vecina populacije(mladi,stari,nezaposleni,bolesni.....)nemaju para da kupe auto.Osim toga ako bi zeleznica povezala sve krajeve u Srbiji to bi smanjilo raseljavanje i odlazak u pecalbu.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.