Teret krize uvek podnose radnici
„Zarade u Srbiji su male, minimalna se povećava iz godine u godinu, ali se u realnim okvirima ne povećava uopšte, jer je stalno pretiču troškovi života. Ako upitamo poslodavce, bolje od toga ne može, no tu ipak nešto nije u redu, jer teret krize uvek na kraju podnose radnici”, smatra Mario Reljanović, predsednik Centra za dostojanstven rad i naučni saradnik na Institutu za uporedno pravo u Beogradu.
- Srbija je četvrta ili peta zemlja u Evropi, gledano otpozadi, kada je u pitanju ulaganje u radnike. Kada je neka kriza, njen teret podnose zaposleni i to tako što im zarade odmah kreću nadole. Profit recimo raste brže od zarada, pa kada se na to doda inflacija, u mnogim delatnostima zarade sporije rastu od troškove života, iako se profit uvećava. Tu se vidi nesrazmera u raspodeli, pa je zato veoma izazovno pronaći model oporezivanja u kojem će moći da se kaže da će država i dalje dobijati svoje, da poslodavci neće biti oštećeni, i na kraju, da niko neće biti na gubitku ako bi se kroz samu promenu sistema oporezivanja podigle zarade – objašnjava Reljanović.
Mogućnost za uvođenja progresivnog oporezivanja zarada nastaje kao potreba da se interveniše na rastuće nejednakosti u društvu, a s druge strane, i da se nađe način kako bi se najniže zarade povećale.
- Dva modela koje nudi Centar za politike emancipacije su potrebna i korisna. Praksa pokazuje da krize poslovanja podnose radnici, ali kada zarada kompanija raste nema efekta prelivanja viška, već samo raste profit. Radnici za pola meseca isplate svoju zaradu, dok pola meseca rade za profit poslodavca. Zbog toga dolazi do nesrazmerne između plate za život i onoga što imamo na terenu – dodaje predsednik udruženja Centar za dostojanstven rad.
Da progresivno oporezivanje zarada predstavlja jednu od mera koje je potrebno uraditi da bi se standard stanovništva poboljšao, smatra i prof. Zoran Stojiljković.
- Zbog opšteg siromaštva društva takva mera nužno mora biti kombinovana sa setom drugih mera. Opcija dva predstavljenog modela oporezivanja jeste dobra, a odnosi se na povećanje najnižih zarada koje se dobija tako što se delom uskraćuje budžet prihoda od poreza na zarade. Ipak, smatram da treba biti oštriji i prema onima čija primanja prelaze dve prosečna dohotka, jer i oni treba da budu solidarniji – zaključuje prof. Stojiljković.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


