Hercegovci, rod rođeni
Zahvaljujući mom Profesoru, a potom i kumu (književnik Miladin Ćulafić) dobijam veći broj probranih knjiga, časopisa, štampe... Skoro da dobijam i svaki časopis „Nove Zore”. Uvek se obradujem, jer tu čovek ne zna šta pre da čita. Tekstovi su savršeni i probrani. Ne sviđaju mi se ponekad likovni prilozi –ilustracije. A znam i to da časopis nema dovoljno materijalnih uslova.
Drago mi je da je, od osnivačâ časopisa i veliki Aleksa Šantić, iz čije je kuće i jedna od mojih prababa, na koju je moja porodica ponosna. Čim pročitam časopis, prosledim ga onima koji znaju i hoće da ga pročitaju i svi su oduševljeni.
U Bileći sam bio vojnik u Školi rezervnih oficira pešadije (ŠROP), i tu sam doživeo mnogo prijatnosti od Hercegovaca. Kao da smo rod rođeni, onaj seljak koji dosta oskudno živi ne da ti da prođeš pored njega a da te nešto ne počasti. Ti stari Hercegovci uvek su bili na strani Srbije, dobrovoljci u ratu, kad je bilo najteže.
I svi oni koji su bili i živeli u mom zavičaju, uspešni su ljudi – da učine da pomognu, da počaste...
Hvala „Novoj Zori”, hvala Hercegovini, koja mi je rod rođeni. Obogatile su mi dušu.
Nikola Č. Vujičić,
Mala Vrbica kod Mladenovca
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


