Utorak, 16.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Lu­ka­šen­kov put na Za­pad

Lu­ka­šen­kov put na Za­pad
(Карикатура Д. Стојановић)

Pred­sed­nik Be­lo­ru­si­je Alek­san­dar Lu­ka­šen­ko po­tre­ban je Za­pa­du. U to vi­še ne­ma ni­ka­kve sum­nje. Čo­vek či­ja je vla­da­vi­na u pro­te­klih de­se­tak go­di­na va­ži­la za „po­sled­nju dik­ta­tu­ru u Evro­pi“ mo­že po­no­vo lak­še da di­še. Ko­li­ko do ju­če ni­ti on ni­ti iko iz nje­go­vog okru­že­nja ni­je mo­gao da ra­ču­na na go­sto­lju­bi­vost za­pad­nih pre­sto­ni­ca. Evrop­ska uni­ja i SAD op­tu­ži­va­le su ga za fal­si­fi­ko­va­nje iz­bo­ra, pri­vo­đe­nje čla­no­va opo­zi­ci­je, gu­še­nje slo­bo­de me­di­je... A on­da, prak­tič­no pre­ko no­ći, stva­ri su pro­me­nje­ne iz ko­re­na.

Na­zna­ke o sprem­no­sti da pri­gr­le be­lo­ru­skog li­de­ra Evro­plja­ni su po­če­li da is­ka­zu­ju uoči ne­dav­nih par­la­men­tar­nih iz­bo­ra. Ta­da se pri­ča svo­di­la na ve­ro­va­nje da će u naj­vi­ši za­ko­no­dav­ni dom biv­še so­vjet­ske re­pu­bli­ke ko­nač­no ući i ne­ko od pred­stav­ni­ka opo­zi­ci­je i da će, sa­mim tim, i de­mo­kra­ti­ja, ona­kva ka­kvom je pred­sta­vlja­ju za­pad­nja­ci, ko­nač­no stu­pi­ti na be­lo­ru­sko tlo. Lu­ka­šen­ku su, pod uslo­vom da stva­ri kre­nu tim to­kom, obe­ća­va­ne i iz­ve­sne olak­ši­ce, po­put uki­da­nja za­bra­ne pu­to­va­nja u ino­stran­stvo za nje­ga i još 40 lju­di iz nje­go­vog naj­bli­žeg okru­že­nja.

Ali ka­da su se na­de Evro­plja­na raz­bi­le o ne­po­ko­le­blji­vu uve­re­nost Lu­ka­šen­ko­vih po­da­ni­ka da je za po­li­tič­ke pro­me­ne isu­vi­še ra­no, u igru su po­če­li da se uvo­de no­vi igra­či. Do­tle hva­lje­ni i po­dr­ža­va­ni opo­zi­ci­o­na­ri kao da su iz­gu­bi­li meč – i kod ku­će i na stra­ni.

Po­mir­lji­vi sig­na­li

„Vre­me je da se okre­ne stra­ni­ca u na­šim od­no­si­ma. Ja­sno je da je Be­lo­ru­si­ja kre­nu­la is­prav­nim pu­tem”, iz­ja­vio je pred­se­da­va­ju­ći Or­ga­ni­za­ci­je za evrop­sku bez­bed­nost i sa­rad­nju, fin­ski mi­ni­star spolj­nih po­slo­va Alek­san­der Stub pri­li­kom ne­dav­nog bo­rav­ka u Min­sku. A je­dva ne­ko­li­ko da­na pre to­ga, po­sma­tra­či OEBS-a ko­ji su pra­ti­li iz­ja­šnja­va­nje gra­đa­na su­mi­ra­li su svo­ja is­ku­stva sa te­re­na u krat­ki za­klju­čak: „Ni­su is­pu­nje­ni neo­p­hod­ni pa­ra­me­tri ko­ji bi iz­bo­re za be­lo­ru­ski par­la­ment mo­gli da kva­li­fi­ku­ju kao de­mo­krat­ske.“

Isti­ni za vo­lju, i sam Bat­ka (ka­ko Lu­ka­šen­ka zo­vu ze­mlja­ci) po­sled­njih me­se­ci slao je put Za­pa­da po­mir­lji­ve sig­na­le. Pre sve­ga, pu­stio je iz za­tvo­ra ne­ke od naj­u­gled­ni­jih opo­zi­ci­o­nih li­de­ra i omo­gu­ćio im da iza­đu pred na­rod sa sop­stve­nim po­li­tič­kim sta­vo­vi­ma – i po­ka­žu šta zna­ju i ko­li­ko vre­de. Vaj­da po po­me­nu­te ni­je baš bi­la ve­li­ka, ali obez­be­đe­na je de­mo­kra­tič­nost iz­bor­nog pro­ce­sa. Po­red to­ga, iz­beg­nu­ti su mo­gu­ći pro­te­sti opo­zi­ci­je ši­rih raz­me­ra, ka­kvi su po­tre­sa­li be­lo­ru­sku pre­sto­ni­cu u pro­le­će 2006.

Pi­ta­nje je, me­đu­tim, da li bi „da­va­nje da­ha po­li­tič­kim pro­tiv­ni­ci­ma” bi­lo do­volj­no da odo­bro­vo­lji ve­či­to sum­nji­ča­ve Evro­plja­ne da Lu­ka­šen­ko ni­je ura­dio još jed­nu va­žnu stvar. Na­i­me, pri­lič­no neo­če­ki­va­no je „ig­no­ri­sao“ ne­dav­no mo­skov­sko pri­zna­va­nje ne­za­vi­sno­sti dve biv­še gru­zij­ske re­pu­bli­ke – Ju­žne Ose­ti­je i Ab­ha­zi­je. Mno­gi za­pad­ni ana­li­ti­ča­ri su po­žu­ri­li da ova­kav po­tez pro­tu­ma­če kao ja­san sig­nal Kre­mlju da u Min­sku na ne­ke do­ga­đa­je gle­da­ju svo­jim oči­ma i ru­ko­vo­đe­ni sop­stve­nim in­te­re­si­ma. I po­red či­nje­ni­ce da dve ze­mlje ve­zu­je po­li­tič­ki do­go­vor o dr­žav­noj uni­ji, pot­pi­san još u vre­me vla­da­vi­ne biv­šeg ru­skog pred­sed­ni­ka Bo­ri­sa Jelj­ci­na.

Alek­san­dar Lu­ka­šen­ko je vo­leo u obra­ća­nju ve­li­kom su­se­du da is­ti­če ka­ko je Be­lo­ru­si­ja „po­sled­nji od­bram­be­ni be­dem Ru­si­je pre­ma Za­pa­du“. Od­bi­ja­nje pri­zna­nja Ju­žne Ose­ti­je i Ab­ha­zi­je, kao da je do­ne­kle de­za­vu­i­sa­lo ova­kva ose­ća­nja. Ze­mlje Evro­pe su se oštro us­pro­ti­vi­le od­lu­ci Mo­skve o ko­ma­da­nju Gru­zi­je i stav Be­lo­ru­si­je po tom pi­ta­nju do­šao im je kao do­bi­tak na lu­tri­ji. Na­rav­no, ne za­to što bi ti­me na bi­lo ko­ji na­čin pro­me­ni­li stva­ri na te­re­nu, ne­go iz či­ste po­tre­be da se „pri­me­rom Lu­ka­šen­ko“ umi­ri do­ma­ća jav­nost, ko­ja sve ma­nje ve­ru­je u ve­šti­nu sop­stve­nih li­de­ra u glo­bal­nim spolj­no­po­li­tič­kim igra­ma.

Ra­ču­ni­ca Kre­mlja

Sa dru­ge stra­ne, in­te­re­sant­no je da se na Lu­ka­šen­ko­vu svo­je­gla­vost u Kre­mlju gle­da pri­lič­no hlad­no­krv­no. Na Cr­ve­nom tr­gu zna­ju da adu­ti ko­je oni dr­že u ru­ka­vu i te ka­ko nad­ma­šu­ju one ko­ji­ma ba­ra­ta­ju Evro­plja­ni. Sve­sni su i da Lu­ka­šen­ko­va igra, za sa­da, mo­že da im ide na­ru­ku. Moskovska eki­pa, na­i­me, ve­ru­je da ima do­volj­no mo­ći da u sva­kom tre­nut­ku po­ka­že be­lo­ru­skom li­de­ru iz­laz sa po­li­tič­ke po­zor­ni­ce. Ali nje­go­va mo­gu­ća ulo­ga u pre­mo­šći­va­nju ne­su­gla­si­ca na re­la­ci­ji is­tok–za­pad, po­ja­ča­nih po­sle kav­ka­skog ra­ta, mo­gla bi se po­ka­za­ti kao mno­go pri­hva­tlji­vi­je re­še­nje. Uz to, „na slu­žbi“ u ru­skoj pre­sto­ni­ci već iz­ve­sno vre­me su Le­o­nid Erin i Vla­di­mir Mac­kje­vič, obo­ji­ca biv­ši pred­sed­ni­ci be­lo­ru­ske slu­žbe bez­bed­no­sti, po­zna­ti­je pod na­zi­vom – KGB. Pri­su­stvo dvoj­ca sa ta­kvim pe­di­gre­om za Mo­skvu ni­je ni­ma­lo ne­va­žno. Uz to, Mac­kje­vič, ko­ji je do­ne­dav­no kao am­ba­sa­dor Be­lo­ru­si­je slu­žbo­vao u Be­o­gra­du, jed­no vre­me je va­žio i za mo­gu­ćeg na­sled­ni­ka Alek­san­dra Lu­ka­šen­ka.

Ka­ko će stva­ri da­lje da se raz­vi­ja­ju mo­glo bi bi­ti ja­sni­je već 2. no­vem­bra, za ka­da je pred­vi­đe­no pot­pi­si­va­nje do­go­vo­ra dve ze­mlje o iz­grad­nji re­gi­o­nal­nog si­ste­ma pro­tiv­va­zdu­šne od­bra­ne. „U voj­nom smi­slu reč je, prak­tič­no, o za­šti­ti od NA­TO-a“, iz­ja­vio je tim po­vo­dom ge­ne­ral­ni se­kre­tar Ru­sko-be­lo­ru­ske uni­je Pa­vel Bo­ro­din. Vre­di pod­se­ti­ti da je još po­čet­kom pro­šlog me­se­ca sam Lu­ka­šen­ko ka­te­go­rič­ki od­ba­cio bi­lo ka­kve spe­ku­la­ci­je o ova­kvoj vr­sti voj­ne sa­rad­nje sa Ru­si­jom. Oči­gled­no, pre­do­mi­slio se.

Komentari11
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.