Četvrtak, 09.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Rat u Ga­zi me­nja Evro­plja­ne

Do­ku­ment EU pr­vi put pred­vi­đa kon­se­kven­ce uko­li­ko Izra­el blo­ki­ra mi­rov­ni pro­ces ko­ji mo­ra da vo­di ka stva­ra­nju dr­ža­ve Pa­le­sti­ne
Rat u Ga­zi me­nja Evro­plja­ne
(Фото АП Тсафрир Абајов)

Rat u Ga­zi ula­zi u pe­ti me­sec sa sla­bim iz­gle­di­ma da će se bru­tal­na bom­bar­do­va­nja za­u­sta­vi­ti i pat­nje dva mi­li­o­na Pa­le­sti­na­ca pre­ki­nu­ti, ali ima zna­ko­va da Evro­plja­ni ko­ri­gu­ju svoj stav pre­ma Izra­e­lu. Pr­vi sig­nal da bi ne­što ko­nač­no po­če­lo da se me­nja sa­dr­žan je u do­ku­men­tu ko­ji je pro­šao re­la­tiv­no neo­pa­že­no. Reč je o non pej­pe­ru o izra­el­sko-pa­le­stin­skom su­ko­bu, ko­ji je Slu­žba sa spolj­ne po­slo­ve EU (EEAS) po­de­li­la ze­mlja­ma čla­ni­ca­ma i ko­ji slu­ži kao osnov za de­ba­tu unu­tar evrop­skih in­sti­tu­ci­ja.

Do­ku­ment pred­la­že kon­kret­ne po­li­tič­ke ko­ra­ke ka­ko bi se ob­no­vio bli­sko­i­stoč­ni mi­rov­ni pro­ces za­mr­znut već či­ta­vu de­ce­ni­ju. Cilj ni­je ana­li­za Ha­ma­so­vog na­pa­da 7. ok­to­bra ni izra­el­skog uz­vrat­nog uda­ra, već raz­ma­tra­nje su­šti­ne kon­flik­ta ko­ji vra­ća u vre­me­na izra­el­ske oku­pa­ci­je pa­le­stin­ske ze­mlje po­sle jun­skog ra­ta 1967.

Kra­jem ja­nu­a­ra, 26 od 27 čla­ni­ca EU – Ma­đar­ska je osta­la usa­mlje­na – zah­te­va­lo je hu­ma­ni­tar­no pri­mir­je u Ga­zi i tra­ži­lo da Izra­el od­u­sta­ne od na­pa­da na Ra­fu, na ju­žnom kra­ju po­ja­sa Ga­ze, po­sled­njem uto­či­štu 1,4 mi­li­o­na ra­se­lje­nih Pa­le­sti­na­ca.

Čak su i SAD, što je no­va po­tvr­da da se ne­što me­nja, za­ve­le sank­ci­je je­vrej­skim po­je­din­ci­ma sa Za­pad­ne oba­le ko­je sma­tra­ju od­go­vor­nim za na­si­lje.

Či­nje­ni­ca da je do­ku­ment EEAS na­stao u vre­me ka­da Evrop­skom ko­mi­si­jom upra­vlja Ur­su­la fon der La­jen sma­tra se go­to­vo ču­dom. Pred­sed­ni­ca EK upor­no je če­ti­ri me­se­ca po­na­vlja­la man­tru da Izra­el ima pra­vo na sa­mo­od­bra­nu, – što ni­ko ne ospo­ra­va – ali ni­je po­ka­za­la ni trun­ku em­pa­ti­je pre­ma pa­le­stin­skim žr­tva­ma. Ima­la je po­dr­šku ključ­nih evrop­skih igra­ča – Ne­mač­ke, Fran­cu­ske i Ita­li­je – da se ne po­mi­nju Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve i Ve­li­ka Bri­ta­ni­ja.

Non pej­per je na­pi­san u dru­ga­či­jem du­hu. Nje­gov pa­ra­graf 11 ka­že: „Kad se jed­nom kom­ple­ti­ra, mi­rov­ni plan tre­ba pred­sta­vi­ti stra­na­ma u kon­flik­tu. Na nji­ma će bi­ti da pre­go­va­ra­ju o fi­nal­nom tek­stu. Ka­ko bi po­dr­ža­le pre­go­vo­re, dr­ža­ve kon­tri­bu­to­ri i me­đu­na­rod­ne or­ga­ni­za­ci­je tre­ba da na toj tač­ki u spo­ra­zu­mu od­re­de kon­se­kven­ce.”

Evrop­ska uni­ja je u pro­šlo­sti sank­ci­o­ni­sa­la Pa­le­stin­ce, ali ni­kad ni­je raz­ma­tra­la ta­kvu mo­guć­nost pre­ma Izra­e­lu. Da li je ovo na­go­ve­štaj po­čet­ka kra­ja de­ce­ni­ja­ma du­ge ne­ka­žnji­vo­sti Izra­e­la, ko­ji se na ta­kav sta­tus za­šti­će­no­sti na­vi­kao za­hva­lju­ju­ći ve­tu ko­ji su SAD re­dov­no ula­ga­le na sed­ni­ca­ma Sa­ve­ta bez­bed­no­sti UN?

Od­red­ba da jed­na ili obe stra­ne po­vu­ku kon­se­kven­ce uko­li­ko mi­ni­ra­ju mi­rov­ni plan su­štin­ska je no­vi­na u pri­stu­pu i tre­ba­lo bi da uti­če i na rad Kon­takt gru­pe (SAD, UN, EU i Ru­si­ja) ko­ja je po­čet­kom 21. ve­ka da­la na­crt tzv. Ma­pe pu­ta – ko­ji je za­vr­šio u ćor­so­ka­ku. Izra­el je imao čak 15 pri­med­bi s ja­snom na­me­rom – da plan obe­smi­sli.

An­ga­žman Evro­plja­na i me­đu­na­rod­nih or­ga­ni­za­ci­ja uno­si još jed­nu va­žnu pro­me­nu: mi­rov­ni pre­go­vo­ri pre­sta­li bi da bu­du ame­rič­ki mo­no­pol, po­što je pro­ce­na da SAD, po vi­đe­nju ve­ći­ne Ara­pa, zbog svo­je na­klo­no­sti Izra­e­lu ni­su po­šten bro­ker. Uklju­či­va­nje EU i dru­gih su­bje­ka­ta po­nu­di­lo bi čvr­šće ga­ran­ci­je za spo­ra­zum.

To bi zna­či­lo ra­di­ka­lan za­o­kret od prak­se po­sled­njih de­ce­ni­ja kad je mi­rov­nim pro­ce­som upra­vlja­la Ame­ri­ka i kad se on za­sni­vao na izra­el­skim ide­ja­ma ko­je su pro­sle­đi­va­ne Va­šing­to­nu, gde bi se pi­sao na­crt spo­ra­zu­ma i po­tom pred­sta­vljao Pa­le­stin­ci­ma kao ame­rič­ki plan. Pa­le­stin­ci su zna­li da je reč o ame­rič­ko-izra­el­skoj igri, ali kad god bi pro­te­sto­va­li, ame­rič­ke ad­mi­ni­stra­ci­je bi ih op­tu­ži­va­le da pro­pu­šta­ju pri­li­ku za mir.

Šef evrop­ske di­plo­ma­ti­je Đu­zep Bo­relj po­sled­njih ne­de­lja je u ne­ko­li­ko na­vra­ta kri­ti­ko­vao iz­ja­ve pre­mi­je­ra Ne­tan­ja­hua či­ja je sta­ra na­me­ra da do­dat­no po­de­li Pa­le­stin­ce, pot­ko­pa auto­ri­tet Pa­le­stin­ske vla­sti pred­sed­ni­ka Mah­mu­da Aba­sa sa Za­pad­ne oba­le i po­ka­že da Izra­el ne­ma part­ne­ra za pre­go­vo­re.

Da se ne­što me­nja u od­no­su Evro­plja­na pre­ma Izra­e­lu mo­glo je da se na­slu­ti i iz iz­ja­ve bri­tan­skog se­kre­ta­ra za spolj­nu po­li­ti­ku Dej­vi­da Ka­me­ro­na, ko­ji je re­kao da Lon­don raz­ma­tra mo­guć­nost for­mal­nog pri­zna­va­nja pa­le­stin­ske dr­ža­ve. On je ta­kvu op­ci­ju sta­vio u kon­tekst „ne­po­vrat­nog na­pre­do­va­nja” pre­ma re­še­nju kon­flik­ta po for­mu­li dve dr­ža­ve, ali je za­ni­mlji­vo da bi Bri­ta­ni­ja bi­la pri­prav­na da pri­zna dr­ža­vu Pa­le­sti­nu i pre ne­go što se po­stig­ne ta­kav do­go­vor.

Bio bi to ozbi­ljan ša­mar Izra­e­lu i znak po­sve­će­no­sti Pa­le­stin­ci­ma. Da li je Ka­me­ron svo­ju iz­ja­vu usa­gla­sio s Va­šing­to­nom – ni­je po­zna­to. Ve­ro­vat­no je­ste, po­što i ad­mi­ni­stra­ci­ja pred­sed­ni­ka Džo­ze­fa Baj­de­na u po­sled­nje vre­me ak­tu­e­li­zu­je sce­na­rio dve dr­ža­ve.

Evrop­ska ko­mi­si­ja isto­vre­me­no je na­ja­vi­la da će is­pla­ti­ti pr­vu tran­šu za fond agen­ci­je UN za pa­le­stin­ske iz­be­gli­ce od 54 mi­li­o­na do­la­ra, ko­ja je ne­dav­no bi­la uki­nu­ta. Osta­tak od 89 mi­li­o­na bi­će is­pla­ćen to­kom go­di­ne u skla­du sa spo­ra­zu­mom da agen­ci­ja is­pi­ta izra­el­ske op­tu­žbe da su ne­ki od za­po­sle­nih bi­li ume­ša­ni u Ha­ma­sov ma­sa­kr 7. ok­to­bra.

Da je Evro­pi bi­lo po­treb­no da stra­da vi­še od 30.000 pa­le­stin­skih ci­vi­la da bi re­a­go­va­la je sram­no, ali osta­je na­da da su Evro­plja­ni sa­da na pra­vom kur­su. Izra­el gu­bi pro­pa­gand­ni rat. Ne­tan­ja­hu sve vi­še osta­je na spru­du.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.