Makron je i za rat i za mir
Slobodan Samardžija
„Ukoliko me predsednik Rusije Vladimir Putin pozove, svakako ću podići telefonsku slušalicu”, poručio je šef francuske države Emanuel Makron. „To je moja obaveza i spreman sam da saslušam svaki njegov predlog. Uloga Francuske i jeste da bude ključni faktor u ukrajinskom ratu. S jedne strane moramo na svaki način da pomognemo Ukrajini ne bi li unapredila svoje odbrambene sposobnosti, ali istovremeno moramo da radimo i na promociji deeskalacije. Da postignemo trajan i fer mir. Ukoliko Putin u tom smislu predloži nešto, svakako ću saslušati njegovu ponudu”, potvrdio je Makron u intervjuu za jednu ukrajinsku televizijsku stanicu, odgovarajući na poziv Moskve Parizu na zajedničko delovanje u cilju okončanja drame u bivšoj sovjetskoj republici.
Nema sumnje da prvi čovek Francuske uporno nastoji da ojača svoju ulogu evropskog lidera kad je reč o ratu na istoku kontinenta. Njegove izjave kreću se od onih ratobornih, u kojima poziva na slanje vojnika zapadne alijanse u Ukrajinu, do apela na primirje koje bi bilo ustanovljeno tokom Olimpijskih igara koje bi ovoga leta trebalo da budu održane u Parizu. Nekako u tom kolopletu izjava je i najnovija, u kojoj jasno stavlja do znanja da neće priznati rezultate predsedničkih izbora u Rusiji na kojima je Putin premoćno pobedio. „Ne mogu da čestitam nekome ko je izbore obeležio smrću čoveka (Alekseja Navaljnog) koji se borio za pluralizam”, preneli su francuski mediji Makronove reči.
Podsetimo, Francuska je proteklih meseci u velikoj meri uzdrmana socijalnim buntom poljoprivrednika i drugih kategorija stanovništva, izazvanim manjkom energenata, rastom cena, gubitkom uticaja u podsaharskim zemljama koje je vekovima držala u kolonijalnom statusu, navalom migranata, drastično povećanim izdacima za naoružanje, vidljivim distanciranjem SAD od evropskih zbivanja... Naravno, ne odnosi se sve pomenuto samo na zemlju Gala, ali umanjenje kohezije unutar Evropske unije doprinelo je i jačanju međusobnih animoziteta i slabljenju saradnje, posebno na vojnom planu. Kao da su se Evropljani, svako za sebe, okrenuli unutrašnjim problemima i više gledaju kako da obezbede funkcionalnost društva unutar sopstvenih državnih granica, a manje u okvirima zajednice.
S tim saznanjima, reklo bi se, Francuska ulazi u izbore za Evropski parlament zakazane za 9. jun. Ali. za razliku od predsedničkog izjašnjavanja u Rusiji, ovde su u igri radikalni levičari, zeleni, socijaldemokrati, centristi i liberali, konzervativci, nacionalisti i suverenisti, desničari i još mnogi drugi...
A upravo levičari tvrde da su oni jedini koji mogu da obezbede mir u Ukrajini i doprinesu smirivanju haosa na Bliskom istoku. „Ne postoji vojno rešenje za rat na istoku Evrope”, smatra Žan Lik Melanšon, kritikujući Makronove opaske o mogućem slanju vojske u rat protiv Rusije. „Nasuprot tiraniji i ratnim huškačima, mi ostajemo temelj mira i međunarodnog prava”, dodaje njegova saradnica Manon Obri.
I najnovija istraživanja volje francuskih građana kazuju da se pobeda smeši drugima, a ne Makronovim pristalicama. Upravo stoga na ovogodišnje izjašnjavanje mnogi gledaju kao na uvod u predsedničke izbore 2027, na kojima aktuelni šef države neće moći da se kandiduje. Takođe, Makronov rejting u ovom trenutku je u dramatičnoj silaznoj liniji, dok partija koju predvodi – Preporod – može da računa na podršku svega 18 odsto francuskih birača.
Nema sumnje da Makron svojom ratobornom politikom, za koju tvrdi da je usmerena na „podsticanje ostalih Evropljana”, u stvari pokušava da pažnju domaće javnosti preusmeri na globalna dešavanja kako bi on u međuvremenu konsolidovao redove i stabilizovao svoju partiju. Jasno je svima da eventualno učešće francuskih trupa na bojištu u Ukrajini ne bi donelo ništa dobro ni njegovoj zemlji ni državi Volodimira Zelenskog. Ipak, u Evropi, to je trenutno najaktuelnije pitanje i svaki poen dobijen na njemu mogao bi dobro da dođe na domaćem terenu.
Osnovno pitanje ostaje: Može li Makron da uspe u politici koju promoviše? Reklo bi se da mu šanse i nisu baš velike. Osim ako se na globalnom planu nešto drastično ne promeni. Njegove pozive na rat malo ko na kontinentu ozbiljno podržava. Reklo bi se, čak, da sem samog Zelenskog, niko drugi ne veruje da bi se dolaskom Francuza u rovove u Ukrajini bilo šta promenilo. A eventualni povratak vojnika u mrtvačkim vrećama bio bi veliki udarac na ionako poljuljano poverenje u predsednika i aktuelnu vlast u državi.
Makronovi pozivi na rat svakako će ostati zapisani u istoriji, kao i njegova „spremnost” da odgovori na mirovne inicijative svog kolege iz Moskve. Ipak, čini se da je mnogo šta trebalo da bude izrečeno ranije, kad je ruska Specijalna vojna operacija još bila u povoju i kad ekonomske sankcije istočnom rivalu još nisu počele da dobijaju kontraefekat. Evropski izbori u junu pokazaće da li je Francuska spremna da ide putem koji joj utire aktuelni šef države.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


