Četvrtak, 02.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
Priče iz Velikog rata

Dr Jordan Tasić, zaboravljeni lekar

Dr Jordan Tasić, zaboravljeni lekar
лична архива

Te 1909. godine Berlin je za tada promašenog studenta tehnike u Beogradu, koji je dolazio iz Vranja, bio grad  šanse, koju će ugraditi u profesiju ratnog hirurga i neuropsihijatra. Jordan Tane Tasić (1890–1968), dete poštanskog činovnika Nikodija, iskazivao je ambicije koje se nisu mogle ostvariti u varoši koja je tek začela razvoj posle oslobođenja od Osmanlijske okupacije 1878. godine.

U prestonici Betovena i Vagnera studira medicinu. Moć, snaga i traganje terali su Jordana da iz racija tehnike „zaglibi” u „medicinsko more”. Vatren po temperamentu, pažljivi slušač, jasan u iskazivanju svojih stavova, rado je i kao student bio viđen na zabavama berlinskih gospođica. Srbin sa vrelinom južnjačke krvi, Jordan će svoje studije u Berlinu obustavljati u dva navrata. Prvi put 1912. godine, kada dolazi kao dobrovoljac da se priključi srpskoj vojsci u balkanskim ratovima.

Kao „iskusni vojnik” posle balkanskih ratova Tasić će se vratiti u Berlin, nastaviti studije. Počeo je da sluša ljude oko sebe. Ono što je svojim očima video kod boraca na frontu pažljivo je beležio, s namerom da to kasnije praktično primeni. Ali Srbija se 1914. godine našla pred novim ratnim vojevanjem, izmorena.

„Sedim na klupi, oče. Ovde se priča o napadu na Srbiju. Moram u domovinu. Berlin neće stati dok se naša Srbija na odbrani. Biće dana i za budućnost moju, i tvoje i majčino zdravlje, oče, u našem najlepšem kraju...”, šalje dopisnicu ocu Nikodiju, koja stiže u Vranje kasnije nego što će on vozom nemačke železnice stići u Beograd.

Nema vremena da otputuje u rodni grad. Nije ni prespavao već se javio u beogradski odsek Kraljeve vojske. Razvrstan je u jedinicu 1.300 kaplara. Svoj studentski sako poklonio je mladiću na ulici, ponosno obučen u vojnu uniformu.

„Video sam ponos i strah koji ne posustaju. Ovde su ljudi koji zajedno sa mnom idu da odbrane našu Srbiju, a ne da nekome nanesu zlo. Leteće glave, ali mi imamo srce. To će pobediti”, piše ocu. Student berlinskog univerziteta Jordan N. Tasić odlazi na položaje srpske vojske na Ceru. Ratni put će nastaviti u bitkama na Suvoboru …

Sa srpskim vojnicima Jordan će proći pored svoga rodnog grada i krenuti put albanske golgote. Gledao je u oči svojim saborcima koji su nestajali u vrletima Prokletija, izmoreni i gladni. Uspeo je da se snađe između kuršuma, tifusa i iscrpljenosti i oporavi na Krfu, pomažući i drugima. Držao se snagom svoga patriotskog osećanja i u mislima na svoj rodni grad.

Medicinske studije završiće u Bernu u Švajcarskoj, gde će boraviti od 1916. do 1919. Odmah dolazi u Srbiju i radi u više vojnih garnizona kao lekar. Kada je početkom jula 1930. godine naredbom kralja Aleksandra Karađorđevića iz Unutrašnjeg odeljenja Glavne Vojne bolnice izdvojeno Odeljenje za duševne i živčane bolesti, Vranjanac Tasić postaje šef odeljenja. Dotle je bio lekar u Ministarstvu vojske i mornarice.

Ovaj Vranjanac nastavlja usavršavanje u Beču, gde će kod nobelovca profesora Julijusa fon Vagnera Jeurega završiti specijalističke studije neuropsihijatrije. Funkciju šefa Odeljenja za duševne i živčane bolesti Jordan Tasić obavljaće do početka Drugog svetskog rata. Krajem 1945. godine je Ukazom Ministarstva narodne odbrane FNRJ penzionisan. Do smrti živeo je u Beogradu, ali je voleo rodni grad. Govorio je: „Taj put naše srpske vojske prema Albaniji nije mogao bez mojih Vranjanaca, koji su bili uz nas, na svaki način.”

Da zaborav od njegovih zemljaka bude kompletan govori i podatak da junak Prvog zemaljskog rata i ugledni neuropsihijatar dr Jordan N. Tasić danas u svom rodnom gradu nema ni spomen-obeležje, a nijedna ulica nije nazvana po njemu.

 

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ilija
Isplakah se za predke naše... Zaboravili smo mnoge, a mnoge smo prepustili zaboravu. Pogledajte samo kuću i obeležije Milice Stojadinović Srpkinje u Vrdniku... Oronulo, zapušteno, a dika i ponos naša kao i dr Tasic! Ti ljudi su digli i stvorili Srbiju i Jugoslaviju, bez njih političari ništa ne bi uspeli ikad, jer nemaju srca ko ovi blagosloveni ljudi. Zato se i nameće tu i zaborav takvih velikana i duhovnika. Ljubomora. Vranjanci, vreme je da dignete spomenik precima, vi ste dika i ponos naša!
Sanja
Divan tekst, uživala sam čitajući ga. O ovakvim izuzetnim i inspirativnim ličnostima treba češće pisati. Ljudi poput njih su svetionici na koje treba da se ugledamo. Stoga zaslužuju više prostora u kolektivnom sećanju.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.