Palestinci više nemaju gde
Boško Jakšić
Palestinci su juče obeležili dan Nakbe, katastrofe koji su preživeli kad je 1948. formiran Izrael, a mnogi upozoravaju da je ono što se događa u pojasu Gaze druga Nakba, koja je po mnogo čemu katastrofalnija od prve.
U tri godine posle prve Nakbe stradalo je 13.000 Palestinaca. Od oktobra 2023. ubijeno ih je više od 35.000. Tokom prve Nakbe preterano je više od 750.000 Palestinaca, a od početka rata u Gazi blizu 1,5 miliona pobeglo je sa severa i centralnih delova pojasa. Uoči najavljene velike kopnene ofanzive na jugu, od 6. maja je 450.000 već jednom raseljenih primorano na novo bekstvo iz područja južnog grada Rafe. Od 9. maja nisu dobili nikakvu pomoć.
Ali, za razliku od događaja pre 76 godina, kad su arapska braća pritekla u pomoć i pokrenula rat protiv jevrejske države, ovog puta su Palestinci u pojasu Gaze prepušteni sebi.
Izrael je suočen s rastućim kritikama sveta zbog brutalnih operacija u Gazi, ali malobrojni kritičari prozivaju Egipat koji svoju granicu drži zatvorenom sprečavajući izbeglicama prolazak kroz jedini preostali koridor spasa, pošto je potpuno jasno da Izrael neće otvoriti svoju granicu. Uloga Egipta u Gazi pojačala se od vremena kad je Hamas vojno porazio palestinski Fatah i 2007. preuzeo punu kontrolu nad pojasom. Kairo je od tada pokušavao da pomiri rivalske frakcije, posredovao je u razmenama zarobljenika između Hamasa i Izraela 2011, a deceniju kasnije obećao je 500 miliona dolara za obnovu Gaze posle još jednog sukoba Izraela i Hamasa.
Egipat je istovremeno sve vreme bio partner Izraelu podržavajući čvrstu blokadu pojasa Gaze, koji ima nekoliko prelaza prema Izraelu i samo jedan prema Egiptu – Rafu. Gaza je prvorazredno pitanje egipatske bezbednosti. Hamas je ideološki blizak pokretu Muslimanska braća, čiju je kratkotrajnu vlast u Egiptu u krvavom vojnom udaru srušio aktuelni predsednik Abdul Fatah el Sisi.
Sisi je optužio Hamas za umešanost u revoluciju 2011, kada je oboren režim Hosnija Mubaraka, za podršku islamističkim „terorističkim grupama” na Sinaju i naredio da se uništi mreža tunela kojom se Hamas ilegalno snabdevao oružjem. Odnosi su počeli da se popravljaju posle 2017, kad se Hamas ogradio od veza s Muslimanskom braćom, ali prelaz Rafa ostao je ključno uporište egipatske moći: Kairo je uvek mogao da zatvori jedini prelaz koji ne kontroliše Izrael.
Egipat je od početka rata dao do znanja da je spreman da obezbedi da humanitarna pomoć prelazi njegovu granicu s pojasom Gaze, ali je odlučno odbio svaku mogućnost da uspostavi koridore za izbeglice koje bi da napuste palestinsku enklavu.
„Države ne mogu da biraju koje će obaveze ljudskih prava ostvariti”, upozorava Alis Džil Edvards, specijalni izvestilac UN za torturu. „Odluka Kaira je protivna međunarodnom humanitarnom pravu i zakonima o izbeglicama.
Svet ne želi prinudnu evakuaciju Palestinaca. Egipat ne želi novu Nakbu na svojoj teritoriji. Početkom godine u sinajskoj pustinji počela je da se gradi fortifikovana zona bezbednosti, zid duž granice s pojasom Gaze koji podseća na izraelski zid kojim su odsečeni Palestinci s okupirane Zapadne obale. Guverner egipatske provincije Severni Sinaj odbacuje svaku pomisao da bi vlasti u Kairu mogle da podignu izbeglički logor za stotine hiljada Palestinaca.
Mnogi se slažu da bi masovni pokret izbeglica iz Rafe prema Egiptu bio „katastrofa za Palestince, za Egipat i budućnost mira”, kako kaže komesar UN za izbeglice Filipo Grandi. Ali gde Palestinci da idu? Prete im nove masovne pogibije, a dostava humanitarne pomoći je više nego nedovoljna u području u čijim je centralnim delovima zavladala akutna glad. Izrael do sada nije poštedeo nijedno mesto gde je prethodno slao izbeglice. Svih 2,3 miliona stanovnika Gaze nema nijedno bezbedno sklonište.
Egipat je pre desetak dana kao „opasnu eskalaciju” oštro osudio izraelsku „operativnu kontrolu” nad prelazom Rafa, čime je dodatno otežano dopremanje međunarodne pomoći Palestincima uz stvaranje „humanitarnog košmara”. Egipat, prva arapska zemlja koja je 1973. potpisala mirovni sporazum s Izraelom, zapretio je da će u slučaju kopnene ofanzive na Rafu suspendovati dogovor.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu ne želi mir dok naredbama o evakuaciji i formiranju sigurnih zona „stvara iluziju” da štiti civile u području koje je potpuno razoreno i u kojem svako svugde može da bude ubijen, konstatuje Frančeska Albanezi, specijalni izvestilac UN za ljudska prava na palestinskoj teritoriji.
Amerikanci, zajedno sa zvaničnicima Egipta i Katara, pokušavaju da isposluju primirje u ratu Izraela i Hamasa koje bi vodilo oslobađanju stotinak preostalih jevrejskih talaca koje palestinski islamisti drže od početka konflikta, pozivaju Izrael na uzdržanost i evakuaciju Palestinaca iz oblasti Rafe, ali istovremeno nastavljaju da naoružavaju Izrael.
Uprkos talasu protesta jer upotrebom američkog oružja u operacijama protiv civila u Gazi Izrael krši zakone rata, Vašington je pripremio nov paket vojne pomoći Izraelu vredan više od milijardu dolara: 700 miliona za tenkovsku municiju, 500 miliona za taktička vozila i 60 miliona za minobacačke granate.
„Sada smo u stanju gotovo potpunog zastoja”, kaže premijer Katara Muhamed bin Abdulrahman el Tani.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


