„Šapat reči” – blagotvorna moć poezije
Poezija i muzika istim ključem otvaraju vrata srca i deluju lekovito. To se potvrdilo u Kući Đure Jakšića, na poetsko – muzičkom programu „Šapat reči” što je i istoimeni naziv nove zbirke poezije Emilije Matić. Ova pesnikinja koja je izgubila vid kao sedmogodišnja devojčica, potvrđuje da stihovi imaju blagotvornu moć kada su iznedreni iz duše.
Prve rime Emilija je počela da piše u osmoletki, a da ima poetski dar prepoznao je njen ujak Vojislav Minić, književnik i profesor, koji je u mladosti izgubio vid. Podršku je kasnije ova žena puna elana i stvaralačke energije, dobila od supruga i dva sina. Ponosna na porodicu, s radošću ističe da ljubav prema poeziji i književnosti prenosi i na četvoro unučadi. Njen pesnički opus je bogat i ona nastoji da ga u penzionerskim danima dopunjuje. Prva knjiga poezije „Kuda me vode puti” dala joj je „vetar u leđa” pa su se nizale „Snaga nežnosti”, „Priziv i odziv” i „U plavom obzorju”. Napisala je i zbirku pripovedaka „Suza ima boju”.
– Kada se jednom pokrenu pesnički damari, oni više ne miruju. Inspiraciju nije teško naći ako se osluškuje svakodnevica, jer je svaki dan – dar. Ljubav nadahnjuje, i zato je tema ljubavi dominantna i u novoj knjizi, za čiju je lekturu i recenziju bila zadužena Dušica Živanović, profesor književnosti i dramska umetnica – kaže Matićeva i dodaje da piše i rodoljubive, elegične i reflektivne pesme.
Emilija je na svojoj poetskoj večeri okupila brojne goste na sceni, koji su publiku obradovali bogatim sadržajima. Učesnike i posetioce pozdravila je Sara Nenadović, organizatorka kulturnih programa u Kući Đure Jakšića. U muzičkom delu nastupili su pijanistkinja i vokal Nikolina Milojević i vokalni solisti Vida Zec, Dragica Radojević i Mirsad Šuman. Emilijinu poeziju govorile su njena asistenkinja Jovana Marković, ali i Danka Avramović Mijatović, Marina Matić i Dragiša Gaborović.
Na gitari je svirao i pevao profesor Uroš Martinović. Pesmu „Braneći Srbiju” posvećenu Zoranu Milanoviću, koji je vid izgubio kao mladić u ratu devedesetih godina prošlog veka, govorio je Rade Pantelić, predsednik Udruženja „Rade i prijatelji” a čula se i pesma „Ide čovek” posvećena prolazniku sa belim štapom. Program je vodio Branko Stanković predsednik Udruženja srpskih pisaca u otadžbini i rasejanju (USKOR), čiji je Emilija član. Ona je i član Udruženja pisaca Srbije (UPS) na čijem je čelu Nena Vujčić, publicista, novinar i urednik Radio Beograda i organizator ovog događaja.
Sudeći prema atmosferi koja je vladala na druženju „Šapat reči” glasno će da se čuje u pesničkom svetu, koji je postao bogatiji za još jedno delo. A pesnikinja Emilija Matić, svojim primerom pokazala je kako se prevazilaze prepreke i otvaraju nove životne staze.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


