Ponedeljak, 08.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

U Srbiji leži srce grofa Vronskog

Nadaleko je poznata ljubav Ane Karenjine prema grofu Aleksiju Kiriloviču Vronskom. Međutim, treba znati i ko je poslužio kao prototip za fatalnog grofa i kako je ova legendarna tragična priča o dvoje zabranjenih ljubavnika sa korica romana “Ana Karenjina” ruskog pisca Lava Tolstoja oživela i preselila se na dešavanja u našoj zemlji
U Srbiji leži srce grofa Vronskog
(Фото Ј. Миловановић)

U romanu, nakon što se nesrećna Ana baci pod voz, grof odlazi u srpsko-turski rat, u kom gubi život braneći Srbiju u bitki kod sela Donji Androvac kod Aleksinca. U stvarnom životu, inspiracija za Aninu zabranjenu ljubav bio je pukovnik Nikolaj Nikolajevič Rajevski, koji je poginuo 1876. godine, otišavši u istoriju i pero slavnog pisca koji je motivom iz njegove životne priče završio svoj klasik. 

Majka Rajevskog poslala je novac da se na mestu njegove pogibije izgradi Crkva Sveta Trojica — Rajevska. „Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje”, ovaj citat apostola Jovana krasi kupolu crkve Svete Trojice kao podsetnik na žrtvu koju je Rajevski položio, dajući život za srpski narod i postavši junak i idol i srpskih i ruskih vojnika.

Ipak, bio je sahranjen u okviru imanja druge bogomolje: Manastira Sveti Roman u Đunisu. Njegovo telo bilo je sahranjeno u porti manastira, a odatle je posle nekoliko dana preneto u Beograd, te kasnije u Rusiju, gde je sahranjen uz sve vojne počasti.

Crtež iz 19. veka (Foto Vikipedija)

Legenda o tri srca

Prema jednoj čuvenoj legendi koju pripovedaju meštani, Rajevski je imao tri srca. Dva su ostala u Rusiji, jer je jedno poklonio otadžbini, a drugo misterioznoj lepotici zbog koje je i otišao iz Rusije, a treće je pripalo našoj zemlji. Takođe, priča kaže da je Rajevski ostavio zavet da se njegovo telo sahrani na mestu gde pogine, a srce odnese u Rusiju. Međutim, navodno je jedan ruski vojni hirurg izvadio pukovnikovo srce, ali je ono ostalo zakopano u Srbiji da zauvek u njoj kuca, dok je uz najviše državne počasti njegovo telo ispraćeno u Rusiju.

(Foto J. Milovanović)

Manastir Sveti Roman

Da li je priča istinita saznali smo posetom Manastiru Sveti Roman. Ulaskom u manastirsko dvorište, odmah sa leve strane nalazi se veliki krst i ploča na kojoj na srpskom, ruskom i engleskom jeziku stoji napisano: “Ovde večno počiva srce dobrovoljca Carske Rusije Nikolaja Rajevskog sa slobodu Srpskog Naroda, zahvalni potomci Srpskih rodoljuba otadžbinskog Srpsko-Turskog rata iz 1876. godine”

Pogledom u istorijske knjige, otkrili smo i da je Nikolaj Rajevski ipak zaveštao da se sahrani u Rusiji, ali da njegovo srce, koje je gorelo od ljubavi prema srpskom narodu, zauvek ostane u Srbiji i njegova volja bi ispunjena.

 

 
Komentari9
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Иван Грозни
Руси су нам лепо наплатили пријатељство покушајем стварања велике Бугарске.
Nebojša
Ovo nije priča o tadašnjoj ruskoj drzavi nego o pojedincu Rusu koji je svoj zivot dao za Srbiju. Beskrajno smo mu zahvalni, a Srba izdajnika će uvek biti da Srbiji bacaju klipove u točkove, praveći pritom od sebe budale.
Ludolph
Tako je, dok smo mi u to vreme bili u ljubavi sa Austrougarima. Znamo kako se sve zavrsilo.
Nebojsa
Srbija mu je doveka zahvalna.
Бранко Ср'б Козаковић
Они су ратовали против Турака, пре свега, а не за Србију Србије и Срба ради. Није добровољаца у том ратовима било само код нас, већ од Грчке преко Блгарске до овде.. Та прича је превише романтизована и претворена у мит. Православац који је ратовао притив Турске империје, а не Рус који је посебно волео Србе и Србију и ради којих је жртвовао живот. Шта ћемо са Блгарским "рајевскима"? Да ли су они пали зарад ње, или ипак неког другог цеља?
KSA
Заиста неумесан коментар. Човек се као појединац придружио нашој војсци, рекао шта да се уради ако погине, и зашто, а ви сад испредате неке ваше умишљене приче. Такође, могао је да оде и у Бугарску и у Грчку али је из неког разлога дошао баш у Србију.
Димитрије
Бранко Ср'б Козаковић, болесно до крајних граница. Толика мера русофобије је за озбиљну анализу. Молим те да више не загађујеш овај простор својим глупим коментарима пуним мржње према свему руском али и српском
Prikaži još odgovora
ne zaboraviti
Heroji ne umiru nego odlaze u legendu.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.