Jubilej vatrogasne službe Beograda
Ove godine navršilo se 160 godina od preduzimanja prvih koraka za osnivanje stalne službe za gašenje sve češćih požara u Beogradu. Naime, 1864. godine donet je propis kojim je predviđeno formiranje požarne čete „kojoj će biti zadatak naročiti – gašenje požara”. Ali, do oživotvorenja ove odredbe u praksi prošlo je prilično vremena.
Tek 1880. godine u prestonom gradu osniva se profesionalna jedinica pod nazivom „Požarna četa opštine grada Beograda”, koja je imala 20 požarnika, uključujući i komandira čete. Dve godine docnije, požarnici su dobili svoj dom na današnjem Studentskom trgu, jednospratnu zgradu pored sadašnjeg Etnografskog muzeja Beograda. U njenom gornjem delu bili su kancelarija komandira i prostorije za smeštaj i rad požarnika, dok su se u prizemlju nalazili konji s odgovarajućom opremom za vuču i zaprežna kola natovarena buradima punim vode. Ispred zgrade stalno je dežurao stražar, koji je često bacao pogled na obližnje, 40 metara visoko, Kapetan Mišino zdanje, tada najvišu zgradu u Beogradu, na čijem se vrhu nalazila posebna osmatračnica. U njoj je jedan vatrogasac neprestano osmatrao okolinu tada nevelikog grada. Čim bi negde ugledao vatru, pomoću dugačke trube obaveštavao je iz sveg glasa stražara pokazujući – danju crvenom zastavicom, a noću fenjerom – gde je izbio požar. Stražar bi zvoncetom alarmirao na uzbunu pa bi se požarnici brzo spuštali do konja, uprezali ih u kola s buradima punim vode i jurili na intervenciju beogradskom kaldrmom udarajući stalno u veliku klepetušu čiji se zvuk nadaleko čuo.
U ovoj zgradi požarnici su proveli više od pola stoleća, sve do 1935. godine, kad su se uselili u novosagrađeni Vatrogasni dom na obodu Tašmajdanskog parka. U ovoj planski građenoj zgradi imali su mnogo pogodnije uslove za boravak i rad, kao i garaže za motorna vozila, koja su još 1929. godine zamenila dotadašnja zaprežna kola s konjskom vučom. U ovom domu vatrogasci su proveli tri decenije, ali kako se za to vreme grad širio i rastao, a služba kadrovski i tehnički jačala, postojeća zgrada je sve manje odgovarala nastalim promenama. Umesto prvobitnih 60, sada je tu boravilo 188 vatrogasaca, pa je u jednoj sobi spavalo čak po 40 ljudi, dok je u garažama, umesto desetak vozila, sada bilo 23.
Zato je šezdesetih godina prošlog veka odlučeno da se gradi novi, veći i moderniji Vatrogasni dom, i to na Vračaru, gde se sada nalaze Narodna biblioteka Srbije i spomenik Karađorđu. S ovom idejom nisu se slagali urbanisti, pa je određena nova lokacija – u Ulici Mije Kovačevića na Paliluli. Ovaj teren, na kojem se ranije nalazila ciglana, trebalo je raščistiti i sanirati podzemne vode, zbog čega se gradnja odužila, pa je dom završen tek 1965. godine. Bila je to zgrada mnogo veća od one na Tašmajdanu, s dosta garaža, radionica, tornjem za sušenje vatrogasnih creva, prostorija za rad vatrogasaca, spavaona, kancelarija, učionica, sportskom dvoranom, restoranom i lepom svečanom salom sa 200 mesta. U ovom modernom zdanju beogradski vatrogasci borave i danas – blizu 60 godina.
Kako se za to vreme Beograd mnogo izgradio, proširio i uvećao do dvomilionske metropole, u svakoj opštini podignute su lokalne vatrogasne stanice iz kojih se brže i efikasnije može intervenisati u slučaju požara. Godine 1979. nabavljen je vatrogasni brod za intervencije na rekama i u priobalju, a u poslednje vreme koriste se i helikopteri s opremom za gašenje požara iz vazduha. Danas je Vatrogasna brigada Beograda vrlo značajna bezbednosna služba, koja uspešno obavlja protivpožarnu zaštitu stanovništva, objekata i imovine u našem glavnom gradu.
Sveta Jokić,
Beograd
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


