Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Mora doći do nacionalnog pomirenja

Mora doći do nacionalnog pomirenja
Мајор Радослав Ђурић (први здесна на коњу), са члановима Главног штаба НОВ и ПО за Србију 27. маја 1944. (Фото „Википедија”/Музеј револуције народа Југославије)

Moram da pohvalim tekstove gospodina Vujadina S. Gudelja objavljene u „Politici”, koji se tiču objašnjenja politike i sudbine četničke organizacije (Ravnogorskog pokreta) Draže Mihailovića za vreme Drugog svetskog rata. Njegov najnoviji dopis „Četnički odredi i kolaboracionisti” važan je za objašnjenje zašto mora doći do nacionalnog pomirenja.

Istakao bih slučaj velikog rodoljuba i borca za slobodu četničkog majora Radoslava Đurića. Sa svojim četnicima više puta u toku rata odbijao je da izvrši Dražina naređenja jer ih nije smatrao korisnim za opštenarodnu oslobodilačku borbu, a posebno ona koja su kompromitovala četničku borbu. Protestovao je zbog saradnje pojedinih četničkih vođa (Uroš Drenović, Jezdimir Dangić, Rade Radić...) s Nemcima u ofanzivama protiv partizana, kao i zbog četničkih zločina iz 1943. nad nedužnim hrvatskim i muslimanskim narodom, učinjenih u osvetničkim pohodima.

O Đurićevom patriotizmu govore činjenice da su on i četnici 1941. zajedno s partizanima podigli ustanak u Srbiji protiv nemačkog okupatora. Pukovnik Mihailović mu je tada poverio komandu nad svim četničkim snagama u slivu Zapadne Morave, a zatim su zajedno s partizanima vršili opsadu Kraljeva početkom oktobra 1941. Posle opšteg napada četnika na partizane 2. novembra 1941. dobija naređenje od Mihailovića da napadne partizane s leđa i zauzme Čačak, u kome su se nalazili. Odbio je da izvrši ovo naređenje rekavši da ne želi otpočinjanje bratoubilačkog rata. O tome je svedočio na suđenju Draži Mihailoviću (jun 1946), gde je na pitanje predsednika suda „Zašto niste izvršili to naređenje Mihailovića?” odgovorio: „Nije se moglo izvršiti kada smo vodili jednu veliku borbu sa okupatorom, gde su bile i zajedničke kolone, i zajedničke ambulante i zajednički lekovi, i izmešane jedinice. Nije se moglo nikako dopustiti da se u toku borbe sa okupatorom napadne jedna ustanička strana, jer su borci i jedne i druge strane bili za saradnju.”

Uložio je velike napore da dođe do pomirenja i ponovne zajedničke borbe protiv okupatora, pa je na svoju ruku poslao pismo partizanskoj vrhovnoj komandi u Užicu. Kao četnički oficir i glavni delegat učestvovao je u svim pregovorima s partizanima o prestanku sukoba. Dogovorili su se o formiranju mešovite istražne komisije koja je trebalo da sprovede istragu ko je kriv za izbijanje sukoba i sud koji će suditi krivcima, zatim o razmeni zarobljenika. Primirje je nastupilo 21. novembra 1941, u poslednji čas za četnike jer bi svi bili likvidirani ili izbačeni sa Ravne Gore. Kad je sporazum potpisan Dragiša Vasić (osnivač i ideolog ravnogorskog pokreta) zahvalio se Đuriću priznanjem: „Vi ste nas spasili!”

Poslednji kontakt s partizanima imao je 27. novembra 1941. u Pranjanima, kad je bio na čelu mešovite komisije za utvrđivanje krivaca za početak sukoba. Početkom 1942. Draža ga šalje u istočnu Bosnu gde se u Bratuncu sreće sa Jezdimirom Dangićem (bosanski četnički komandant), i uskoro izveštava Dražu da je Dangić zbog pregovora s Nemcima postao kompromitovan u narodu i da ga ljudi napuštaju. Iako je s Dangićem vodio velike bojeve protiv ustaša i spasao mnogo srpskih izbeglica koje su bežale ispred ustaškog noža Francetićeve Crne legije, prebacujući ih preko Drine, ipak ga je krivio zbog nepotrebno izvršenog pokolja nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom. Kritikovao je i ostale vođe bosanskih i hercegovačkih četnika što su se kod italijanskog i nemačkog okupatora legalizovali kao antikomunistička narodna milicija služeći okupatoru u izvršavanju najgorih zadataka prema vlastitom narodu, i da su na taj način izgubili svoj primarni zadatak – oslobođenje zemlje i naroda od ropstva.

A 27. novembra 1943. osudio je zaključivanje ugovora koji su Jevrem Simić (špijun Gestapoa) i Nikola Kalabić (komandant Gorske garde) potpisali s Nemcima o zajedničkoj borbi protiv partizana, jer je naneo veliku ljagu četničkom pokretu kao oslobodilačkom i antifašističkom. Posle toga, na osnovu izveštaja šefa britanske misije pukovnika Bejlija i Čarlsa Robertsona na Teheranskoj konferenciji (1. decembra 1943) doneta je odluka velikih sila (SAD, SSSR i Velike Britanije) da se partizani priznaju kao jedina antifašistička vojska koja se bori protiv okupatora u Jugoslaviji.

Po prelasku u partizane, Đurić postaje komandant Južnomoravske divizije NOVJ i sa saborcima učestvuje u oslobađanju Srbije od okupatora. Nakon kraljevog govora 9. septembra 1944. radio je na mobilizaciji doskorašnjih četnika u partizane po čitavoj Južnoj Srbiji, gde je skoro 10.000 četnika prešlo u partizane i učestvovalo u proboju Sremskog fronta i konačnom oslobođenju Jugoslavije. Mnogi od njih položili su živote za slobodu svoje domovine i na taj način opravdali svoj četnički antifašizam. Među njima je bio i moj rođeni deda po majci Vojislav Jović. Eto, zbog tih ljudi mora doći do nacionalnog pomirenja.

Miomir Garašanin,
Beograd

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Хајдук Вељко
Да,после осамдесет година,време је за помирење,и опраштање.
др Слободан Девић
Мала исправка; до националног помирења мора доћи не због "тих људи" него због свих нас, а захваљујући свим таквим људима ...
sasa2
pozdravljam

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.