Utorak, 23.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Povratak minimalne države

Predsednik Argentine prikazan je kao egocentrik, šarlatan, a nastupi su mu više ličili na performanse rok zvezde. Malo ko je pažljivo čitao njegove političke predloge. Međutim, građani Argentine koji su glasali za njega uradili su to upravo zbog njegove politike, a ne zbog njegove medijske slike
Povratak minimalne države
Загонетни и ексцентрични председник Аргентине Хавијер Милеи (Фото EPA-EFE/Martin Divisek)

Kad je sredinom 2023. godine Havijer Milei započeo kampanju za predsedničko mesto u Argentini, njegov živopisni nastup privukao je pažnju javnosti. Bio je prikazan kao egocentrik, šarlatan, a nastupi su mu više ličili na performanse rok zvezde. Malo ko je pažljivo čitao njegove političke predloge. Međutim, građani Argentine koji su glasali za njega uradili su to upravo zbog njegove politike, a ne zbog njegove medijske slike. Argentina je u poslednjoj deceniji bila zemlja s rekordnom inflacijom, nestabilnom ekonomijom i neuređenom državom – najbliže onome što bismo nazvali „slomljenom državom”. Plan koji je Milei ponudio je povratak liberalnim idejama, minimalnoj državi, oštro se protiveći državnom intervencionizmu u privredi i zalažući se za povećanje efikasnosti državne uprave.

Milei je ubrzo nakon dolaska na vlast počeo da sprovodi radikalne mere koje se najbolje mogu opisati kao šok-terapija. Njegov pristup bio je da brzo i bez odlaganja smanji ulogu države u ekonomiji, čak i po cenu privremene destabilizacije. Godinu dana nakon što je Milei preuzeo vlast, ne može se poreći da su rezultati vidljivi. Motorna testera bila je centralni motiv, ali i rekvizit Mileijeve kampanje kao metafora za ono šta je nameravao da uradi čudovišnoj argentinskoj birokratiji. Ukinute su brojne državne agencije koje su bile sinonim za neefikasnost i korupciju. Zaustavljeni su svi državni građevinski projekti, liberalizovano je tržište rada, a u planu je i prodaja svih kompanija u vlasništvu države.

Privlačenje stranih investicija bilo je još jedna ključna tačka njegove politike. Veće poverenje investitora ohrabrilo je ukidanje birokratskih barijera i drastično smanjenje poreskih stopa. Ekonomija Argentine već u prvoj godini Mileijeve vladavine pokazala je znakove oporavka – primetni su povećanje izvoza, stabilniji kurs nacionalne valute i ubrzan rast u sektoru tehnologije i proizvodnje. Inflacija se nekada merila u stotinama procenata, a nedavno je smanjena na manje od tri odsto.

S obzirom na to da njegova partija nema vlast u argentinskom parlamentu, Milei nailazi na veliki institucionalni otpor prema reformama. Zbog toga je morao da nađe rešenje kako da efektivno sprovede svoje reforme u okvirima izvršne vlasti. Tako je nastalo Ministarstvo za deregulaciju i državnu transformaciju. Zvuči poznato?

Na drugom kraju Amerike, Donald Tramp je nedavno predstavio Departman za efikasnost države (DOGE), koji će zajednički voditi Ilon Mask i Vivek Ramasvami. Vlasnik „Tesle”, „Spejs eksa” i nekadašnjeg „Tvitera” kumovao je nazivu i formiranju ovog tela, koje nije departman američke vlade, uprkos imenu, već savetodavna komisija, a ime je referenca na popularni mim i kriptovalutu koju Mask podržava. Osoba na čije smernice je Mask posebno obratio pažnju je Federiko Sturzeneger, prvi argentinski ministar za deregulaciju. U narednim mesecima možemo očekivati sve više razgovora na relaciji Buenos Ajres – Vašington i nesumnjivo je da će Donald Tramp pažljivo posmatrati reforme koje već godinu dana u Argentini sprovodi Havijer Milei.

Ne sme se zapostaviti ni uloga Viveka Ramasvamija, još jednog milijardera koji podržava Donalda Trampa, ali i igra ulogu jednog od ideologa pokreta „Amerika prvo”.

Nacionalni libertarijanizam, kako ga Ramasvami definiše, kombinuje tradicionalne libertarijanske ideje o minimalnoj državi i slobodnom tržištu s modernim populističkim elementima. Prema Ramasvamiju, potrebno je smanjiti veličinu državnog aparata bez ugrožavanja njene sposobnosti da štiti svoj narod i svoje granice.

Na međunarodnom nivou, ovaj pristup ne podrazumeva protekcionizam i izolaciju. Naprotiv, Ramasvami se zalaže za strateško odvajanje od Kine u oblastima relevantnim za nacionalnu bezbednost, poput vojne industrije i energetike, s većim fokusom na pouzdane američke saveznike. Neki kritičari u ovome vide rebrendirani neoliberalizam, ali tome ne ide u korist Trampovo protivljenje vojnim intervencijama u inostranstvu. Ni Mileijeva Argentina ni Trampova Amerika ne teže da ovaj minimalizam nametnu ostatku sveta. Pre bi se moglo reći da potreba za promenom nabolje motiviše izbor ortodoksnijih rešenja i zato danas vidimo ideju minimalne vladavine kako sve više pušta korenje u svetu.

U međuvremenu, Evropa je suočena s drugačijim izazovima. Mario Dragi, predstavljajući plan za povećanje konkurentnosti EU, naglasio je da, kako bi se zaustavilo ekonomsko opadanje kontinenta, Evropa mora da uloži duplo više novca nego što je uloženo u obnovu posle Drugog svetskog rata. To je egzistencijalni izazov, rekao je bivši predsednik Evropske centralne banke i autor ambicioznog izveštaja čiji je cilj da se pokaže put kojim EU može da prevaziđe nisku produktivnost, slab rast i zaostatak u odnosu na SAD i Kinu.

Međutim, problem Evrope nije samo finansijske prirode. Birokratizacija i prekomerni regulativni okviri doveli su do toga da se evropska administracija percipira kao troma i neefikasna. Dok SAD i Argentina eksperimentišu s radikalnim pristupima, Evropa ostaje zaglavljena u ciklusima pregovaranja i kompromisa. Dragi je upozorio da EU mora da prepozna važnost deregulacije i digitalizacije ako želi da ostane konkurentna u globalnoj ekonomiji.

Ovi događaji ukazuju na to da države zapadne hemisfere, suočene s velikim javnim dugom, neefikasnom upravom i niskim nivoom rasta, moraju da traže rešenja. Sudeći prema najavama i odlukama u SAD i Evropi, pred zapadnim svetom stoje velike promene u načinu upravljanja državom. Dok Evropa još preferira birokratske pristupe i već viđena rešenja, američki kontinent, skloniji riziku, najavljuje radikalniji pristup. Globalni trendovi upravljanja idu ka minimalnoj administraciji, racionalizaciji troškova i optimizaciji resursa. Svet ulazi u eru koja preispituje temelje upravljanja državom – možda nas čeka povratak minimalizmu koji nije samo trend, već i nužnost.

O tome bi posebno trebalo da razmišljamo u Srbiji. Iako je socijalizam na prvi pogled ostao u prošlom veku, njegovo nasleđe je i dalje prisutno u vidu masivnog javnog sektora i administracije. To je problem na čijem rešavanju moramo aktivno da radimo ukoliko želimo da Srbija u budućnosti bude konkurentna i ima održiv rast uprkos svim turbulencijama na globalnom nivou.

Politikolog

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Боривоје Банковић
Мили је спрдња. Он је аргентинска верзија Макрона која служи да преусмери оправдано незадовољство народа, а читав такозвани "либертаријанизам" је вашарска опсена: скретање пажње на руку која вади зеца из шешира, док друга рука празни џепове гледалаца. Пажљиво се бирају мање битни друштвени проблеми да би се скренула пажња са истинских и горућих. Тек ће се Аргентинци чешати где их није сврбело.
Niko bitan
I nama su obećavali med i mleko, samo da prepustimo državu privatnicima - najbolje strancima - pa evo kuda su nas te navodne reforme dovele. Ima nas milion manje nego pre 30 godina, banke nam deru kožu s leđa, ko ima leči se kod privatnika jer domovi zdravlja praktično ne postoje a sirotinja traći dane po čekaonicama, pola Srbije se doselilo u Beograd, školujemo doktore i inženjere za izvoz u EU, a vozači sa Šri Lanke nam voze gradske autobuse. Libretarijanski je drugo ime za dužničko ropstvo.
Boris dipl. oec.
Treba sve da prepustimo bankama i korporacijama i čeka nas sreća bez kraja, zar ne? I ako već ne možemo da ukinemo državu, onda treba po svaku cenu da je sprečimo da se meša u svoj posao. Zapadni kapitalizam je doživeo svoj civilizacijski i ekonomski vrhunac držeći se Kejnsovih teorija. Od Regana i Margaret Tačer, kako je usvojena neoliberalna doktrina, na zapadu odumire srednja klasa a Argentina je tu gde jeste jer već 30 godina radi po diktatu "stručnjaka" iz MMF-a i takozvane Svetske banke.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.