Ponedeljak, 20.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Dve godine od smrti Siniše Mihajlovića

Do­šli smo istog da­na u klub, vo­leo je mno­go No­vi Sad, ras­pi­ti­vao se za si­tu­a­ci­ju, pra­tio re­zul­ta­te – pri­ča nje­gov kum, du­go­go­di­šnji sa­i­grač i sa­rad­nik Miroslav Tanjga
Dve godine od smrti Siniše Mihajlovića
Са­рад­ни­ци и у ре­пре­зен­та­ци­ји: Ми­ро­слав Тањ­га и Си­ни­ша Ми­хај­ло­вић (Фо­то-ар­хи­ва „Спортског жур­на­ла”)

 

Na ju­če­ra­šnji dan pre dve go­di­ne pre­mi­nuo je Si­ni­ša Mi­haj­lo­vić. Je­dan od na­ših naj­bo­ljih fud­ba­le­ra de­ve­de­se­tih i dve­hi­lja­di­tih go­di­na, se­lek­tor re­pre­zen­ta­ci­je Sr­bi­je 2012. i 2013. i tre­ner go­di­ne u iz­bo­ru FSS 2019. de­cem­bra 2022. iz­gu­bio je če­tvo­ro­i­po­go­di­šnju bor­bu sa le­u­ke­mi­jom.

Mi­ha ni­je i ne­će bi­ti za­bo­ra­vljen u sr­ci­ma nje­go­ve po­ro­di­ce, pri­ja­te­lja, klu­bo­va za ko­je je igrao i na či­jim je klu­pa­ma se­deo, kao ni is­kre­nih lju­bi­te­lje fud­ba­la. Di­vi­li smo se go­lo­vi­ma iz slo­bod­nih uda­ra­ca, po če­mu je bio ne­pre­va­zi­đen u Ita­li­ji i Evro­pi, nje­go­voj hra­bro­sti, ja­kom ka­rak­te­ru i sta­vu. Bio je je­dan od na­ših naj­bo­ljih am­ba­sa­do­ra na Ape­ni­ni­ma, gde je kao igrač i tre­ner pro­veo vi­še od 30 go­di­na. Pre to­ga sa Voj­vo­di­nom je bio šam­pi­on SFR Ju­go­sla­vi­je u se­zo­ni 1988/89, a u dre­su Cr­ve­ne zve­zde po­red ti­tu­la u pr­ven­stvi­ma 1990/91. i 1991/92. osvo­jio je Kup šam­pi­o­na i In­te­kon­ti­nen­tal­ni kup 1991.

Mi­ro­slav Tanj­ga, pot­pred­sed­nik Voj­vo­di­ne, do sep­tem­bra sport­ski di­rek­tor FSS, bio je kum Si­ni­še Mi­haj­lo­vi­ća, sa­i­grač me­đu no­vo­sad­skim i be­o­grad­skim „cr­ve­no-be­li­ma” i asi­stent ne­ka­da­šnje „Bo­ži­je le­vi­ce” u struč­nom šta­bu broj­nih ita­li­jan­skih klu­bo­va. U raz­go­vo­ru za sajt Voj­vo­di­ne, Tanj­ga se pri­se­tio fud­bal­skih po­če­ta­ka i za­jed­nič­kih go­di­na sa Mi­haj­lo­vi­ćem.

– Si­ni­ša i ja smo do­šli iste 1988. go­di­ne u Voj­vo­di­nu, bu­kval­no istog da­na, po­če­li smo da ži­vi­mo za­jed­no. Od­mah po do­la­sku u No­vi Sad oti­šli smo da upi­še­mo Fa­kul­tet za za­šti­tu na ra­du. Po­se­ti­li smo ga, do­du­še, sa­mo dva pu­ta, pr­vi put kad smo se upi­sa­li, a dru­gi put tri-če­ti­ri go­di­ne ka­sni­je kad smo do­šli da po­dig­ne­mo pa­pi­re. Raz­mi­šlja­li smo u sti­lu: „Ni­kad se ne zna šta će bi­ti sa fud­bal­skim ka­ri­je­ra­ma, daj da mi stu­di­ra­mo” da ima­mo za ne­što da­lje u ži­vo­tu.

Mi­haj­lo­vić je bio ro­đen 1969, a Tanj­ga 1964. godine.

- Bio je ve­li­ki ta­le­nat, ali ni on ni ja ni­smo že­le­li da se tek ta­ko od­rek­ne­mo ško­le. Po­ja­vi­la se on­da ide­ja da bu­de­mo pr­va­ci Ju­go­sla­vi­je sa Voj­vo­di­nom. Ni­smo zbog to­ga mo­gli da se po­sve­ti­mo ško­li.

Te­ško je Mi­ro­sla­vu da za­dr­ži su­ze kad pri­ča o ku­mu, ve­li­kom pri­ja­te­lju, du­go­go­di­šnjem sa­i­gra­ču i tre­ne­ru od ko­jeg je učio.

- To­li­ko to­ga me u No­vom Sa­du pod­se­ća na nje­ga. Na­ša Voj­vo­di­na, na­ši te­re­ni, pe­sme, iz­la­sci, sve... Ni­je mi la­ko jer smo kroz sve te stva­ri pro­la­zi­li za­jed­no. To­li­ko je bi­lo ži­vot­nih i fud­bal­skih si­tu­a­ci­ja u ko­ji­ma smo za­jed­no uče­stvo­va­li. Nas dvo­ji­ca smo do­šli do od­no­sa ko­ji mo­že da iz­gra­di ja­ko ma­lo lju­di u ži­vo­tu.

Si­ni­ša je po­seb­no bio ve­zan za glav­ni grad na­še se­ver­ne po­kra­ji­ne.

– Obo­ža­vao je ovaj grad! Do­bio je i pri­zna­nje po­ča­snog gra­đa­ni­na No­vog Sa­da. Že­leo sam da kad iza­đe iz bol­ni­ce do­đe ov­de, da pro­še­ta­mo i pri­se­ti­mo se sve­ga. Ras­pi­ti­vao se stal­no za si­tu­a­ci­ju u Voj­vo­di­ni, pra­tio je re­zul­ta­te...

Ži­vot je bio ta­ko su­rov pre­ma Mi­hi, da­nas bi si­gur­no imao po­ru­ku za igra­če su­per­li­ga­ša sa „Ka­ra­đor­đa”.

- Ve­ru­jem da bi re­kao: „Ka­kvo tre­će me­sto, ho­ću da bu­de­te u pr­va dva ti­ma”.

No­vo­sa­đa­ni­ma je naj­vi­še ostao u se­ća­nju kao deo ge­ne­ra­ci­je ko­ja je bi­la šam­pi­on SFRJ u se­zo­ni 1988/89. godine. Ne­za­bo­rav­nu eki­pu Voj­vo­di­ne či­ni­li su po­red Mi­haj­lo­vi­ća i Tanj­ge, Sla­vi­ša Jo­ka­no­vić, Bu­di­mir Vu­ja­čić, Mi­loš Še­stić, Sve­to­zar Ša­pu­rić, Če­do Ma­ras, Lju­bo­mir Vor­ka­pić, Zo­ran Mi­ju­cić, Go­ran Kar­ta­li­ja, De­jan Jok­si­mo­vić, Ste­van Mi­lo­vac, Dra­gan Va­sić, Dra­gan Ga­će­ša, Dra­gan Mar­ko­vić, Dra­gan Pu­ni­šić, Mi­lan Po­po­vić, Želj­ko Da­kić, Enes Mu­hić, Jo­vo Bo­san­čić, Dra­gan Va­sić, Zo­ran Mi­lo­sa­vlje­vić, Ma­ri­jan Zov­ko i Zo­ran Haj­dić. Si­ni­ša je te se­zo­ne od­i­grao 31 utak­mi­cu i po­sti­gao če­ti­ri go­la, dok je Mi­ro­slav bio na te­re­nu 14 pu­ta i jed­nom za­tre­sao mre­žu.

- Bi­la je to ne­ve­ro­vat­na gru­pa igra­ča, tre­ne­ra... Ima­li smo vr­hun­sku at­mos­fe­ru i ra­di­li smo pa­kle­no. Iz­la­zi­li smo u pro­vod svi za­jed­no, ali ni­kad pred utak­mi­cu ili kad nas je su­tra­dan če­kao tre­ning. Zna­le su se te stva­ri. Ura­di­li smo ve­li­ke stva­ri za na­šu Voj­vo­di­nu i No­vi Sad. Lju­di su nas za­i­sta po­što­va­li i ra­do­va­li se kad nas vi­de. Kad bi­smo iza­šli u ne­ki re­sto­ran sa de­voj­kama, go­to­vo po pra­vi­lu smo do­bi­ja­li od­go­vor „ku­ća ča­sti”. Se­ćam se da smo za ti­tu­lu do­bi­li na­gra­du od 5.000 ne­mač­kih ma­ra­ka u tri ra­te. Sa tim nov­cem mo­gli smo da ode­mo ne­ko­li­ko da­na na mo­re. Ni­su nam, da­kle, mo­tiv bi­le pa­re već da na­pra­vi­mo do­bre re­zul­ta­te sa klu­bom i izgradimo se kao igra­či. Zna­li smo da će no­vac do­ći kad-tad – is­ta­kao je Tanj­ga.

Mi­haj­lo­vić i Tanj­ga su se­zo­nu 1991/92. pro­ve­li za­jed­no u Cr­ve­noj zve­zdi. Si­ni­ša je oti­šao u Samp­do­ri­ju, a Mi­ro­slav u Fe­ner­bah­če. Pu­te­vi su im se po­no­vo sre­li kao tre­ne­ri­ma 2012. u re­pre­zen­ta­ci­ji Sr­bi­je, za­tim u To­ri­nu i Bo­lo­nji, po­sled­njem klu­bu ko­ji je ne­ka­da­šnji „bom­bar­der” tre­ni­rao.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.