Subota, 18.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
ISTOČNA STRANA

Britanija ima aspiracije prema Kijevskoj oblasti

Britanija ima aspiracije prema Kijevskoj oblasti
Кир Стармер и Володимир Зеленски у Лондону (Фото EPA-EFE/Tolga Akmen)

Prema svakodnevnim vestima sa ukrajinskog bojišta, namera Rusije da, posle Krima, pod svoju punu jurisdikciju preuzme Donjecku, Lugansku, Zaporošku i Hersonsku oblast bliži se ostvarenju. Nakon pada nekoliko strateških gradova i vojnih uporišta, verovanje u adekvatan odgovor armije Volodimira Zelenskog, čak i uz nesebičnu stranu pomoć Zapada, postaje neubedljivo.

Istovremeno, sve se više čuju glasovi o podeli druge po veličini evropske države, posebno iz redova saveznika Kijeva. Ne bez razloga. Naime, mogućnost da oni koji su još davne 2014. inicirali sukob Ukrajine i Rusije posle svega izvuku za sebe barem neku korist opravdala bi u određenoj meri dosadašnju pomoć koju su zemlje NATO-a nesebično pružile režimu u Kijevu.

Kao prvi kandidati za moguću dobit pominju se prevashodno istorijski aspiranti: Poljska, Litvanija, Mađarska, Rumunija… Ali navedene zemlje i nisu bile pokretači aktuelnog sukoba. Naprotiv, od njega su imale samo štetu. Pravi inicijatori su, po svim analizama i podacima, bili: SAD sa svojom agresivnom politikom širenja zapadne alijanse na istok i – Velika Britanija. Šta reći kad pomenuta eventualna podela ukrajinske teritorije predviđa, između ostalog, da Kijevska oblast pripadne baš Britancima. Zašto i po kojoj logici?

U Londonu nikada nisu bili preterano skloni izolacionizmu. Naprotiv, sva svoja vekovna osvajanja pravdali su potrebom da osiguraju sopstvenu bezbednost. „Dužnost i interes zemlje je da ima posede širom sveta i tako ponosno širi svoju naprednu civilizaciju, podstiče moralni, intelektualni i fizički progres među ostalim narodima”, pisao je davne 1852. lord Grenvil. Na šta se svodilo širenje tog „progresa” ostalo je crnim slovima zapisano u istoriji mnogih naroda. Britanija je, svojevoljno i na dugi period, preuzela na sebe ulogu svetskog policajca.

Podrivanje mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine od strane tadašnjeg britanskog premijera Borisa Džonsona 2022. bilo je samo epizoda u stalnim pokušajima Londona da po svojoj meri kroji svetske tokove, pri tome vešto se koristeći američkom vojnom silom u ostvarivanju sopstvenih namera. Uostalom, sličan scenario je tokom vekova sprovođen i na drugim prostorima širom naše planete, stvarajući utisak neraskidive vezanosti ostrvske kraljevine sa „demokratskim džinom” na zapadu. U tom smislu treba tumačiti i izlazak Britanije iz Evropske unije 31. januara 2020. i priklanjanje prekoatlantskom partneru.

U Londonu nikada nisu imali petlju da se otvoreno suprotstave Moskvi, ali nisu oklevali ni da se u okvirima raznih ratnih koalicija dokopaju prostora koji su na ovaj ili onaj način bili pod ruskim uticajem. To se, pre svega, odnosi na učešće u Krimskom ratu (1853–1856) kao i tokom Boljševičke revolucije (1917–1923), kada su britanske snage poslate u Arhangelsk i Murmansk na severu i u Transkaspijski region kao pomoć kontrarevolucionarima.

Kada je reč o Ukrajini, u prestonici Ujedinjenog kraljevstva nisu oklevali da vojsci Zelenskog pošalju veliku količinu naoružanja i značajnu finansijsku potporu. Navedimo samo da je u januaru prošle godine britanski premijer Riši Sunak predstavio paket vojne pomoći Kijevu vredan čak 2,5 milijardi funti. Takođe, sa fronta su previše često stizale informacije o učešću britanskih plaćenika u jedinicama ukrajinske vojske. Od takve taktike se do danas nije odustalo.

Ono što Britancima ne ide u prilog je činjenica da je novoizabrani predsednik SAD Donald Tramp najavio promenu američke spoljne politike i naznačio nove interese. Pre svih širenje na Kanadu, Grenland, preuzimanje Panamskog kanala... Dakle, ništa od onoga što je blisko nadležnima u Londonu, a što bi se odnosilo na eventualne promene na Starom kontinentu. A to znači da će Kraljevstvo, u perspektivi, morati ponovo da se takmiči sa evropskim ekonomijama, pre svih francuskom i nemačkom. Pomenuti izlazak iz Evropske unije mogao bi se u tom smislu pokazati kao preuranjen korak.

Sa druge strane, pokušaj britanskog uključivanja u podelu Ukrajine, ma koliko takva ideja bila primamljiva, definitivno ne bi doprinela stabilizaciji ratom razrušene zemlje i samo bi dovelo do dodatne napetosti u odnosima sa Moskvom. A to u vremenima usmeravanja pažnje Amerikanaca na sopstvene probleme ne bi donelo mnogo koristi.

Ispada da je dosadašnja globalistička politika Londona, stvarana vekovima, prevazišla svoj vrhunac, a samu ostrvsku kraljevinu svela na nivo samo još jedne od zemalja evropske porodice. Ovo ne znači da će se Britanci odreći svojeg omiljenog sporta – mešetarenja po svetskim metropolama i ratnim područjima, ali manevarski prostor se uveliko suzio. Da li će se „ukrajinski trošak” isplatiti, i u kojoj meri, tek će se pokazati.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Bojsa
Jednom kolonizator, uvek kolonizator!
Gordana Jovanovic
Velika Britanija... Sta reci...

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.