Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Spomenik vojnikovoj majci

Spomenik vojnikovoj majci
Марица Стојановић умрла је тражећи погинулог сина (Фото лична архива)

U listu „Politika”, u rubrici „Priče iz Velikog rata”, čitaocima je 4. januara preneta dirljiva istina iz knjige „Žive kamene duše” – „Lepi cvet Angelina, čuvarka kućnog praga i odžaka”. Taj prilog potpisuje Branko Pejović. Siguran sam da je događaja sličnih ovom mnogo u Srbiji, u kojoj je rat bio vreme između dva mira.

Prošlog leta, dok sam obilazio grobove svojih predaka u selu Balosave, moju pažnju privukla je grupa vrlo starih spomenika od belog mermera. Napravio sam nekoliko fotografija i tehnikom senčenja rekonstruisao tekst sa tih obeležja. Jedan od njih je spomenik majci heroini, koja u ratnoj oluji balkanskih ratova, vođena majčinskim instinktom, pođe da traži svoga sina vojnika. Na spomeniku piše:

„Ovde stoje upokojene kosti Marice, žene Janka Stojanovića, koja požive 50 godina i umre u putu tražeći poginulog sina od Bugara 5. jula 1913. godine.

Spomen podiže ženi i svom poginulom sinu vojniku Janko Stojanović.”

U blizini su i spomenici Janku Stojanoviću (1863–1915), Borisavu Stojanoviću (vojnik, 1884–1915) i Milovanu Stojanoviću (vojnik 1890–1916).

Radivoje Rade J. Stojanović, verovatno sin Jankov, u Velikom ratu, kao ratni zarobljenik, proveo je tri godine u lageru u Austriji, Hajrihstring, Češkoj, Nemačkoj, Lancdorf i o tome je napisao jednu poemu o patnji i mukama ratnih zarobljenika. Sećam se da sam kao dete plakao dok su u zimskim noćima stihove iz pesme govorili ili čitali rođaci solunskih ratnika. Ukratko, pesma je namenjena srpskoj omladini a počinjala je rečima: „Oj, drugovi, ratni sokolovi!/I vojnici, srpski vitezovi!/Omladino, uzdanico draga,/U borbi vas poslužila snaga...”

Nakon završetka rata Rade i drugi srpski zarobljenici prebačeni su u Tulon pa u Italiju, Taranto i lađom u Dubrovnik. Sve je detaljno opevao, a sveska je štampana 1928. godine.

Pored ovih, na istom groblju su spomenici još nekoliko ratnika iz perioda 1912–1918. godine.

Radovan Drobnjaković,
Beograd

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.