Isporuke oružja u zamenu za strateške sirovine
Izjava američkog predsednika Donalda Trampa da je Vašington spreman da dalje pruža pomoć Ukrajini u ratu sa Rusijom u zamenu za dostupnost retkim metalima, izazvala je veliku pažnju u političkim krugovima u svetu. Pojedinosti te izjave, međutim, široj javnosti nisu bile poznate i tek sada izbijaju na videlo neke činjenice koje okrivaju prave namere i suštinu te izjave. One bacaju novo svetlo na buduće razgovore o obustavi rata u Ukrajini i unose sumnju u njihov povoljan ishod.
Prema pisanju „Njujork tajmsa” i nekih dugih uticajnih američkih medija, Ukrajina je spremna da sa SAD postigne dogovor o dostupnosti retkih metala Vašingtonu, ukoliko Sjedinjene Države dostave garancije da ovi prirodni resursi neće pasti u ruke Rusiji. O tome je, navodno, američke zvaničnike obavestio čovek blizak ukrajinskom predsedniku Volodimiru Zelenskom. „Naravno da smo mi spremni da radimo sa Amerikom”, rekao je ukrajinski funkcioner čije se ime ne navodi.
Po njegovim rečima, koje citira američki list, a čije pisanje prenose moskovski mediji, Donald Tramp usaglašava taj aranžman sa Kijevom u okviru plana pobede koji je Zelenski predstavio američkom predsedniku.
Pojedini stručnjaci investicionih kompanija ocenjuju da Ukrajina raspolaže rezervama retkih metala u vrednosti od nekoliko triliona dolara. To su titan, litijum, berilijum, mangan, kalijum, uran, apatit, nikl i neki drugi. Tačne procene se ne mogu dati jer se neka nalazišta nalaze na teritoriji koju sada kontroliše Rusija. Mnoge od tih ruda američka geološka služba označava kao veoma značajne za nacionalnu bezbednost i privredu.
Prema nekim procenama međunarodnih stručnjaka, na teritoriji Ukrajine u granicama od 1991. godine nalazi se pet procenata svetskih rezervi „kritičnih sirovina” uključujući i retke metale. Takvu procenu iznosi i ukrajinsko Ministarstvo prirodnih resursa. Od početka rata Ukrajina je izgubila dva od ukupno četiri nalazišta litijuma, koja raspolažu najvećim rezervama ovog metala u Evropi, oko 500.000 tona.
U Moskvi se smatra da se radi zapravo o američkoj pomoći na komercijalnoj osnovi. Naime, Kijev takvim dogovorom kupuje pomoć, a Vašington uslovljava pružanje pomoći dostupom rudnog bogatstva druge zemlje. Rusija osuđuje bilo kakvu pomoć zapadnih zemalja Ukrajini i smatra da to samo odugovlači konflikt, ali ne utiče na njegov ishod.
Što se tiče nagoveštavanog susreta predsednika Rusije i SAD, Vladimir Putina i Donalda Trampa, za sada se još ne zna kada će i gde do njega doći. Pomalo neočekivano, u političkim krugovima i javnosti primljena je izjava američkog predsednika da su u toku „vrlo dobri i konstruktivni razgovori o Ukrajini”. On je na konferenciji za štampu posle susreta sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom rekao da Vašington vodi pregovore sa ruskim i ukrajinskim rukovodstvom ne navodeći nikakve pojedinosti. U Moskvi se o tom ništa ne saopštava, osim što se ponavlja konstatacija da je Putin spreman da sa američkim predsednikom razgovara o svim pitanjima od interesa za obe strane.
Da nešto i dalje ozbiljno škripi u odnosima Moskve i Vašingtona, što može da utiče i na ishod razgovora o obustavi rata u Ukrajini, svedoče i najnovije izjave ruskih zvaničnika visokog ranga.
Predstavnik ruskog Ministarstva inostranih poslova Aleksej Poluščuk izjavio je da je obustava rata u Ukrajini potrebna Vašingtonu da bi smanjio troškove pomoći Kijevu jer oni predstavljaju opterećenje za SAD. Te troškove Vašington želi da prebaci na evropske saveznike. Rekao je da je upravo Vašington autor ukrajinske krize, da je direktni učesnik u konfliktu na strani Kijeva i da koristi ovaj konflikt kao instrument osiguranja svoje globalne hegemonije. Dodao je da američki doktrinarni instrumenti nisu promenjeni i da se u njima Rusija smatra kao jedan od glavnih neprijatelja. U Vašingtonu je, smatra Poluščuk, na snazi dvostranački konsenzus oko nanošenja Rusiji „strateškog poraza”.
Još oštriju kritiku na račun SAD izneo je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov. On je u jednom članku napisao da su dolaskom Donalda Trampa na vlast SAD prešle na koncept „Amerika na prvom mestu”, što sa sobom nosi uznemirujuću sličnost sa Hitlerovom parolom „Nemačka na prvom mestu”. A igranje na kartu „uspostavljanje mira silom” moglo bi definitivno da sahrani diplomatiju. On je na jednom međunarodnom skupu u Moskvi rekao da je posle raspada Sovjetskog Saveza, sveobuhvatni zaokret ruske spoljne politike prema Zapadu bio strateška greška smatrajući da su joj vrata zapadne civilizacije otvorena. Ta greška poslužila je kao dobra lekcija za sadašnje rukovodstvo Rusije i sadašnju generaciju stanovništva zemlje.
*Bivši šef dopisništva Tanjuga iz Moskve
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.