Poređenje cena grejanja
U štampanom izdanju „Politike” 7. februara objavljen je članak pod naslovom „Više od 50 odsto stanovnika greje se na drva”, u kojem profesor Mašinskog fakulteta M. Banjac daje kratku analizu cena grejanja različitim energentima u Srbiji. Po njegovom mišljenju najjeftinije je grejati se na (jeftina) drva, ugalj i gas, a najskuplje na struju i preko toplana. Ali upoređivanje cena ovih vrsta grejanja nije moguće bez uključivanja svih troškova koji prate svaku vrstu grejanja, što obično nije slučaj kod ovakvog poređenja.
Kod cene grejanja na drva i ugalj, loženjem standardnih peći, uvek se navodi samo cena ogreva, a ostalo se negde izgubi. Naime, drva i ugalj se moraju cepati, slagati, odnosno unositi u podrume i šupe, donositi do peći, peći se moraju ložiti, vatra se mora stalno održavati, zatim se peći moraju čistiti od pepela koji se mora izneti iz kuće. Sve to podrazumeva i stalno čišćenje oko peći, što ove vrste grejanja svrstava u najnekomfornije, ali i najrizičnije zbog mogućnosti izazivanja požara i trovanja gasom. Ako bi se izračunalo koliko košta sav ovaj posao na mesečnom nivou i ako bi se na to dodao i trošak popravki i održavanja peći, koliko bi, onda, koštalo grejanje na drva i ugalj?
S druge strane, u cenu centralnog grejanja je valjda uračunato sve – i energenti, i radna snaga, i održavanje (remonti, zamene i popravke) opreme, odnosno celog sistema. Kako bi onda, uzimajući u obzir sve što ulazi u cenu centralnog grejanja, ovo grejanje moglo da bude „i malo jeftinije”, kako je istakao profesor Banjac? Gas, koji je osnovni energent u toplanama, poskupljuje i neće biti jeftiniji, a toplane, kao ogromni sistemi s kilometrima toplovoda, podstanicama i sl., zapošljavaju stotine radnika i imaju redovne godišnje remonte, popravke, zamene i održavanje opreme. I kako to može da ima sličnu cenu ili, čak, da bude jeftinije od peći na drva i ugalj, i od gumenog creva kojim se gas dovodi do kuća?
Posebna priča su temperature koje se postižu i površina koja se greje ovim vrstama ogreva. Centralno grejanje dostiže temperaturu do 23 stepena i to u svakom ćošku stana; kada su temperature niske grejanje radi cele noći (u jedan sat posle ponoći izmeren 21 stepen), a korisnici su uvek nezadovoljni i traže da grejanje redovno radi do ponoći i to, po mogućstvu, da temperatura bude tolika da mogu da nose kratke rukave. Korisnici ostalih vrsta, individualnog, grejanja, naročito pećima na ugalj i drva, uglavnom ranije prekidaju grejanje, temperature su niže (svi smo dobro obučeni), a hodnici, stepenice, često i kupatila, se ne greju.
I da li je sve ovo uporedivo? Naravno da nije. Mislim da bi svi stručnjaci za ovu oblast, uključujući i novinare, kao i Agencija za energetiku, trebalo da sve pomenuto uzmu u obzir i u kalkulaciju kad objavljuju podatke o tome koliko košta svaka vrsta grejanja.
Jovanka Klipić,
Beograd
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


