Četvrtak, 16.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Žive tragovi neimara Osaćana

Majstori iz istočne Bosne su sa ove strane Drine ostavili hiljade objekata prepoznatljivog graditeljskog stila
Žive tragovi neimara Osaćana
(Фото из књиге „Чувари наслеђа”)

Užice – Začude se katkad šetači prirodom kada u brdima zapadne Srbije sretnu davnašnje brvnare, zidane kuće i očuvane hramove sličnog graditeljskog stila. Većinu toga gradili su neimari iz istočnobosanskog Osata, ostavivši sa ove strane Drine prepoznatljive graditeljske oblike.

O ljudima koji su u ne tako kratkom razdoblju bili jedini graditelji u Srbiji, govori upravo objavljena knjiga „Čuvari nasleđa”, užičkog publiciste Dragiše Milosavljevića, istoričara umetnosti.

„Stizali su na zgarišta spaljenih sela i varošica posle buna i ustanaka krajem 18, kroz čitav 19. i u prvoj polovini 20. veka. Svakog proleća prelazili Drinu skelama kod Ljubovije i Pljeskova (preteča Bajine Bašte), nastavljajući put do Valjeva kao sabirnog centra. U potrazi za poslovima put ih je vodio do najudaljenijih mesta Srbije, Bosne i primorja. Pre njih stizao je glas o njima, skromnim ljudima i dobrim majstorima koji grade, pregrađuju i dograđuju, ali i zbore tajnim jezikom koji malo ko razume... Mada su iza sebe mnogo građevina ostavili, o njima se malo zna, jer je malo toga ostalo zapisano. Znaju se neki majstori koji su crkve i knjaževske konake podizali u Kragujevcu i Požarevcu, ali je malo poznatih neimara koji su silne crkve po Srbiji gradili”, piše Milosavljević, dodajući da se strast graditeljstva u Osatu od davnina nasleđivala.

U mnoštvu sagrađenog osaćanskim umećem, pominju se i najstarije crkve na Zlatiboru. Jedna od njih, crkva brvnara u Jablanici napravljena je 1838. godine (u naše doba obnovljena), a njeni letopisci iz novijeg vremena ne navode ko joj je graditelj. Milosavljević ističe da se gradnja jablaničkog hrama može s pouzdanjem pripisati osaćanskom neimaru Lazaru Stikiću iz sela Štrpci i njegovoj družini. Od njega je zahtevano da crkva brvnara u Jablanici bude „na podobije” malo starije drvene crkve u obližnjoj Dobroselici. Oba ova davnašnja hrama i danas krase ta zlatiborska sela.

Generacije osaćanskih neimara, koji su širom Balkana gradili lepe objekte, zidana zdanja i drvene kuće „osaćanke”, svuda su to činili izuzev – u svom zavičaju. „Za sebe i svoje familije podizale su male, skromne kuće koje su u nuždi mogli lako napustiti. I danas se čuva izreka da u Osatu retko koji unuk dočeka da živi u kući svog dede. Ili su kuće spaljene u ratovima i nemirima, ili su se familije iselile na neka druga područja”, navodi Dragiša Milosavljević u knjizi „Čuvari nasleđa”.

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.