Četvrtak, 18.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Umetnički put Kristine de Santi

Umetnički put Kristine de Santi
(Pixabay)

Svake hvale je vredan istraživački trud svih onih ljudi koji se bave kulturnom prošlošću svog rodnog grada. Šapčanin Jovan Rukavina, pisac i novinar, spada u takve malobrojne ljude te rado ukazujem na meni poznate podatke o „Prvakinji opere o kojoj malo znamo” („Politika”, 6. mart). Reč je o Ljubici Stanković, sopranu međunarodne reputacije, rođenoj u Šapcu (1885).

O njoj i njenoj operskoj karijeri najviše je, koliko znam, pisala Stana Đurić Klajn (1908–1986), pijanistkinja i prva žena muzikolog kod nas. Njen tekst pod naslovom „Kristina de Santi” (umetničko ime Lj. Stanković) izašao je prvi put baš u „Politici” (11. septembra 1976), a isti tekst je kasnije objavljen i u njenoj knjizi „Akordi prošlosti” („Prosveta”, Beograd, 1981, str. 293–296). Drugi put, povodom smrti ove naše istaknute operske umetnice (umrla je 17. aprila 1978. u Njujorku), Stana Đurić se oglasila dva meseca kasnije, opet u „Politici” („Smrt Kristine de Santi”, 18. jun 1978). Na osnovu ovih navedenih tekstova, moguće je izneti sledeće podatke o biografiji i umetničkom putu Ljubice Stanković.

Osnovno obrazovanje stekla je u rodnom Šapcu, u porodici Pejnović, a zatim je sledilo muzičko školovanje u Beogradu, Beču, Berlinu i Milanu. Uoči početka Prvog svetskog rata uspešno je nastupila u Narodnom pozorištu s operskim arijama Donicetija, Verdija, Gunoa i Vagnera, uz pratnju orkestra pod upravom Stanislava Biničkog, a beleži se i njen koncert sa sličnim programom i u tadašnjem Oficirskom domu. Studirajući pevačku tehniku kod nemačkih i italijanskih pedagoga, ona već 1918. debituje na operskoj sceni u naslovnoj ulozi Verdijeve Aide i to u srcu Milana, u poznatom pozorištu „Dal Verme”, u kojem je tada često dirigovao i slavni Toskanini. Ubrzo potom, na zahtev italijanskih impresarija, menja svoje ime i postaje Kristina (po imenu svoje ćerke Hristine, potonjeg poznatog beogradskog pedijatra), s prezimenom (de) Santi (Ljubičin prevod imena svoga teče Svete, na italijanski). Naredne tri godine, sada kao Kristina de Santi, nastupa širom Italije (Rim, Napulj, Leče, Livorno), pa čak i na Korzici, u Bastiji. Tu je realizovala niz najzahtevnijih uloga dramskog soprana u operama Vagnera (Valkire), Đordana (Andre Šenije), Verdija (Bal pod maskama i Trubadur), Pučinija (Toska) i Maskanjija (Kavalerija rustikana), a na Korzici je pevala i ulogu Karmen (pisanu za mecosopran) u popularnoj Bizeovoj operi.

Po osnivanju opere u Beogradu, ime Ljubice Stanković u toku dve sezone, 1921–1923, vezuje se za glavne uloge iz „Toske”, „Trubadura” i „Kavalerije rustikane”, koje je ona tako uspešno već ostvarila na italijanskim scenama. Međutim, prema njenim beleškama iz tog perioda, koje se nalaze u Muzeju pozorišne umetnosti u Beogradu, da se zaključiti, kako navodi Stana Đurić Klajn, da su nju nepovoljne okolnosti (surevnjivost i pakost kolega, pored ostalog), oterale opet natrag u beli svet.

Od tada ponovo nastupa na brojnim evropskim pozornicama pod svojim umetničkim pseudonimom Kristina de Santi, a posle gostovanja u Amsterdamu 1924, dalju umetničku delatnost vezuje za Ameriku, u kojoj će ostati do kraja svog dugog života. Njen, verovatno, poslednji nastup na operskoj sceni bio je sa ulogom Amelije u Verdijevom „Balu pod maskama”, u Stanfordu (1931). Pevačku aktivnost, međutim, nastavlja učestvovanjem na mnogobrojnim koncertima širom Sjedinjenih Država, izvodeći, pored svog starog operskog repertoara, oratorijumske arije i klasične solo-pesme, a u okvirima naših iseljeničkih krugova, pored ostalog, često je pevala i pesme Jenka, Bajića i Biničkog.

Tadašnja kritika kao glavno obeležje njenog pevanja ističe dramski glas velikog opsega i odličnu vokalnu tehniku, a u ranijim operskim ulogama isticana je i njena glumačka izražajnost. Napuštanjem operske scene i koncertnog podijuma, započela je i veliku pedagošku aktivnost, držeći privatne škole pevanja širom SAD (od Njujorka i Bostona, preko Čikaga, do Los Anđelesa), a bavila se i komponovanjem i horskim dirigovanjem.

Iako daleko od domovine, Ljubica Stanković imala je, kako kaže Stana Đurić Klajn, veoma aktivan i raznovrsnim radom ispunjen život, a ovim našim, ipak šturim beleženjem njene plodne i značajne umetničke karijere ukazujemo, podstaknuti tekstom gospodina Rukavine, na još jednog zaboravljenog, istaknutog srpskog pionira operske umetnosti.

Miodrag Milanović,

zaslužni umetnik Opere SNP

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.