Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Crnogorci su srpski rod

Crnogorci su srpski rod
Романтичарска представа владике Данила у првом издању „Горског вијенца”, обликована према лику Петра Другог Петровића Његоша (Фото: „Википедија”)

Istorijski dokumenti svedoče da su Crnogorci, po poreklu i pripadnosti, u svim etapama svoje nacionalne istorije bili i ostali srpskog roda. Još su vizantijski izvori stanovnike stare Duklje i kasnije Zete isticali kao etničke Srbe. I kad su se predstavljali kao Dukljani, Zećani i najzad Crnogorci i Hercegovci, uvek su za sebe, pored tih imena, znali da kažu da su svi zajedno Srbi po poreklu. U povelji kralja Milutina s početka 14. veka ističe se da se u basenu Skadarskog jezera, gde su imanja manastira Svetoga Nikole na Vranjini zajedno nalaze i u susedstvu žive Srbi, Latini, Arbanasi i Vlasi.

Vladika Danilo (1670–1735), osnivač dinastije Petrovića predstavljao se u svim oficijelnim prepiskama kao „Danil vladika cetinjski Njegoš, vojvodič srpskoj zemlji”, a njegov naslednik vladika Vasilije Petrović (1709–1766) redovno se potpisivao „mitropolit černogorski, skenderijski i primorski i trona srpskoga ekzars”. Crnogorci su se, kao što se iz istorijskih dokumenata vidi, u etničkom smislu predstavljali kao Srbi, a termin Srbin označavao je i versku i narodnu pripadnost, i to još od primanja hrišćanstva u devetom veku pa do Petra Drugog Petrovića Njegoša i poslednjeg crnogorskog kralja Nikole Petrovića.

U srednjem veku postojala je čvrsta veza između države i crkve, a kasnije pod Turcima, između crkve i naroda. Padom srpske države pod tursku vlast stupila je na scenu crkva, koja je počela da preuzima ulogu države. To je naročito došlo do izraza u Crnoj Gori. Na čelu naroda u pružanju otpora Turcima uglavnom se nalaze crkveni poglavari vladike i mitropoliti. Kao jedina integralna institucija s bogatom državničkom tradicijom, koja nosi korene iz vremena Nemanjića, Balšića i Crnojevića, Crkva je mogla da stane na čelo naroda, pa je i autoritet Cetinjske mitropolije izrastao iz autoriteta Srpske pravoslavne crkve iz vremena Nemanjića, Balšića i Crnojevića.

Srpsku etničku svest Crnogoraca dokazuju i neki predmeti iz tradicionalne narodne kulture kao što su crnogorska kapa, narodna nošnja, zastava, grb i himna. Crnogorska muška kapa (osmislio ju je vladika Petar Drugi Petrović Njegoš) ima svoju istorijsku poruku. Napravljena je od crvene čohe, a oko nje je crna deravija (traka), koja znači žaljenje za srpskom propašću na Kosovu. Zlatni deo tepeluka znači postradalo srpstvo, ali i gordu pogibiju za uzvišeni cilj – za krst časni i slobodu zlatnu, tj. slobodu celokupnog srpstva. Ocila s krstom u ograđenom delu tepeluka označavaju slobodnu Crnu Goru pod vođstvom vladika. Svečanu nošnju koja je bila simbol crnogorske zajednice kreirao je takođe Njegoš, koju je i sam rado nosio. Na njemu je bio crveni džemadan, po krajevima opšiven zlatom; ispod jeleka bila je košulja od najfinijeg platna, a preko pasa pojas mrke boje za koji su bili zadeveni dve kubure i handžar. Široke gaće modre boje i fine čarape dokolenice sa crnim kožnim čizmama ili opancima dovršavale su njegovo odelo. A crveni džemadan, modre gaće i bele dokolenice simbolišu srpsku trobojku. Zastava trobojka i krstaš barjak simboli su srpskog ratnog barjaka i zbog toga se mora omogućiti da se kao takva i dalje vije kao simbol skupo plaćene slobode.

Grb kraljevine Crne Gore je dvoglavi beli orao s carskom krunom nad orlovskim glavama s carskim skiptrom u desnoj, a šarom u levoj kandži. Na prsima mu je lav na crvenom štitu. Crna Gora je veoma rano uvela i prihvatila ovaj grb kao obeležje državnosti i nastavljanja srpske nemanjićke i kosovske tradicije. Himna Crne Gore koju je odabrao narod predstavlja odu srpstvu. Pesma „Onamo, ’namo”, čiji je autor kralj Nikola, prihvaćena je kao odrednica crnogorskog stepena državnosti u proteklim vremenima jer je povezana s prestonim Prizrenom, Dušanovim carstvom i crnogorskom odbranom srpskog etničkog bića u trajanju od nekoliko vekova. Što se tiče usmenog narodnog stvaralaštva i guslarstva kod Crnogoraca, ono je povezano s kosovskom legendom i posvećeno srpstvu. Poslužilo je za formiranje i razvijanje nekih osobina svojstvenih Crnogorcima: čojstva, časti, dostojanstva, hrabrosti, bratske ljubavi, a iznad svega rodoljublja i patriotizma.

Zahvaljujući srpskom opredeljenju u Crnoj Gori su stasali herojski likovi po ugledu na Obilića, a među njima Vladika Danilo, vojvoda Batrić, Marko Miljanov, Bajo Pivljanin, do Save Kovačevića sa Sutjeske. „Duh Obilića” služio je za ugled mladim pokolenjima i postao sastavni deo življenja.

Miomir Garašanin,

Beograd

 

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Homo Sapiens
Срби су велики народ и не треба да изражавају комплекс који имају мање бројни од њега. Занимљиво је да су Црногорци Срби када имају море, а када владају у Београду и широм Србије онда су за овдашње Србе Црногорци. Доста тог увредљивог тона који не може никад довести до смирења већ до све већег инаћења без икаквог смисла. Тачно се види да онај ко прави тај вештачки раздор од тога и живи.
Jan Beran
Boris/ Ne kaže se "trebamo njegovati Srpski jezik", nego "treba da njegujemo srpski jezik".
Boris
Svako ima pravo da bude po nacionalnosti šta hoće bez obzira šta mu je bio otac, djed, pradjed....Svako ima pravo da osnuje državu (mora u njoj obezbedi prava manjina) da je zove kako on hoće kao i jezik i da ga zove kako on hoće. Ostavimo se mi Srbi da učimo druge od koga su postali, a ne pitamo se od koga smo mi postali. Trebamo njegovati svoj Srpski jezik bez akcentaša i predatora na RTS, a drugi neka rade kako hoće. Pravilno njegovanje jezika znači pravilno njegovanje jedinstva nacije.
Бивши дописник Политике
Црногорци су Срби само кад им то треба!
Luis
Pa nisu samo tzv. Crnogorci Srbi. Srbi su i tzv. Hrvati za koje je još vizantijski pisac Porfirogenije u 8. veku pisao kako pričaju srpskim jezikom i priznaju Beograd kao svoj glavni grad. Slično je pisao i latinski pisac Ravenus u 9. veku za tzv. Slovence kako su Serbius Alpinus. To su istorijske činjenice o kojima je treba obavestiti svet i uvečati napore za ujedinjenje svih srpskih zemalja od Alpi do Soluna, od Jadrana do Crnog mora.
Dragomir Olujić Oluja
Pa, Luis, ništa ot toga nisu istorijske činjenice – Porfigtogenit pominje samo Sklave, Sklaviniju i Dokleu, u njegovo vreme nema Srbije, Srba i srpskog jezika ni u kojem formatu, a Beograd nije glavni grad, takođe ni Ravenus ne piše o Serbius Alpinus…

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.