Nedelja, 19.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Ju­nak pri­če o ro­da­ma

Par ro­da se do te me­re odo­ma­ćio pa da­nas še­ta po avli­ji Šlji­vi­ća, penje se na ste­pe­ni­ce, do­ma­ći­nu jede iz ru­ke
Ju­nak pri­če o ro­da­ma
Роде у гнезду (Фото /Г. Анђелић)

Mi­lo­čaj – Ra­do­sav Šlji­vić, ko­ga u Mi­lo­ča­ju, se­lu kod Kra­lje­va, zo­vu Ra­ki­ca, sva­ko ju­tro usta­je u pet i u ko­fa­ma ko­je spe­ci­jal­no za to slu­že ro­da­ma iz­no­si sve­žu ri­bu. To ra­di po­sled­njih se­dam go­di­na ot­ka­ko je par ovih pti­ca na ban­de­ri, na ula­zu u Ra­ki­ci­no dvo­ri­šte, sa­gra­dio gne­zdo. Ni­šta ne bi bi­lo ne­u­o­bi­ča­je­no da par pti­ca po mno­go če­mu ne pr­ko­si za­ko­ni­ma pri­ro­de. Pr­ve go­di­ne muž­jak je na­stra­dao na Ibar­skoj ma­gi­stra­li, a žen­ka ni­je du­go tu­go­va­la, te je no­vog na­šla ubr­zo. To­kom se­dam le­ta par se odo­ma­ćio pa ro­de še­ta­ju po avli­ji Šlji­vi­ća, pe­nju se na ste­pe­ni­ce, do­ma­ći­nu je­du iz ru­ke.

Se­de­ći u hla­du ora­ha, Ra­ki­ca za­po­či­nje pri­ču o svom neo­bič­nom dru­že­nju. A sve je po­če­lo 2019. u apri­lu, ka­da je muž­jak za se­dam da­na na­pra­vio gne­zdo na ban­de­ri. Pr­ve go­di­ne žen­ka je od če­ti­ri mla­dun­ca od­ga­ji­la sa­mo jed­nog, ko­ga je par te su­šne go­di­ne us­peo da pre­hra­ni. Na­red­ne ta­ko­đe, jer još ni­su bi­le na­u­či­le da je­du ser­vi­ra­nu ri­bu.

– Jed­no­stav­no ih je iz­ba­ci­la iz gne­zda i ta­da sam shva­tio da ni­su ima­le do­volj­no hra­ne. Zi­mi, u nji­ho­vom od­su­stvu, sam či­tao o ži­vo­tu i na­vi­ka­ma ovih pti­ca. Sle­de­ćeg pro­le­ća sam po­čeo da do­no­sim ko­fe sa ri­bom, ali ta­da je po­če­la mu­ka, jer ih je tre­ba­lo pri­pi­to­mi­ti i na­u­či­ti da je­du – po­či­nje svo­ju be­se­du Ra­ki­ca, ina­če uz­ga­ji­vač ži­vi­ne.

– Naj­pre sam ko­fe sa ri­bom osta­vljao uve­če u dvo­ri­štu, na­da­ju­ći se da će muž­jak u zo­ru, čim iz­le­ti iz gne­zda pri­ći hra­ni. Ali uvek bi ga pre­te­kle mač­ke i dru­ge ži­vo­ti­nje ko­je to­kom no­ći sve po­je­du. On­da sam ri­bu iz­no­sio pre­ko da­na. Ali one i da­lje ni­su pri­la­zi­le, sve dok na ri­bu ni­su do­šle svra­ke. Ka­da je muž­jak ro­de ugle­dao hra­ni­li­šte, bo­ja­žlji­vo je pri­šao i po­čeo da je­de – pri­ča Ra­ki­ca do­da­ju­ći da je pro­ces zbli­ža­va­nja s pti­ca­ma tra­jao go­di­na­ma. Sa ro­da­ma se ra­do­vao nji­ho­vom pod­mlat­ku, ali i tu­go­vao ka­da je pr­ve go­di­ne muž­jak na­stra­dao na ma­gi­stral­nom pu­tu ka Kra­lje­vu.

– U ma­ju 2020, ka­da je ro­da već po­lo­ži­la ja­ja,  zo­ve me dru­gar i pri­ča da je auto pre­ga­zio jed­nu ro­du na pu­tu. Bio je to muž­jak. Zna­ju­ći da je ro­da osta­la bez hra­ni­te­lja, usta­jao sam sva­ko ju­tro u po­la pet i po­ku­ša­vao da uba­cim sit­nu pa­pa­li­nu u gne­zdo. I kom­ši­je su mi po­ma­ga­le, bio je to sko­ro ne­mo­guć po­sao. Zna­li smo sa­ti­ma da ska­če­mo oko ban­de­re uba­cu­ju­ći sit­nu ri­bu ko­ja pa­da po trav­nja­ku i na as­falt, ume­sto u gne­zdo. Ko nas je gle­dao do­bro se isme­jao. Tri­na­e­sti dan na­kon po­gi­bi­je muž­ja­ka žen­ka se upa­ri­la sa dru­gim. Hra­ni­li smo je 13 da­na, a po­što ri­bu ni­smo uspe­va­li da na­ba­ci­mo u gne­zdo, hra­ni­li smo je ko­ma­di­ma pi­le­ćeg me­sa – pri­ča Ra­ki­ca. Te go­di­ne par je ot­hra­nio sva tri mla­dun­ca. Sva­ke na­red­ne par ro­da bi ot­hra­nio sve mla­dun­ce.

– Pr­ve go­di­ne su od­ba­ci­le dva pti­ća, sa­mo jed­no ot­hra­ni­le, kao i sle­de­će. Već od 2021. žen­ka u pro­se­ku le­že po če­ti­ri ja­ja i za­hva­lju­ju­ći do­hra­ni, ni­je­dan mla­du­nac ni­je od­ba­čen, svi su po­le­te­li – ra­do­sno kao o ro­đe­noj de­ci ob­ja­šnja­va Ra­ki­ca.

Upo­znao je on i ćud ovih pti­ca, sva­ko mla­dun­če je znao „u gla­vu”. Za­pam­tio je jo­gu­na­stog pti­ća ko­ji ka­da sle­ti na ru­čak od ko­fe ras­te­ra sve osta­le, pa po­tom gra­ci­o­znim ho­dom pri­đe i obe­du­je. Ni­ko od osta­lih čla­no­va ja­ta ni­je smeo da mu se su­prot­sta­vi. Ka­da su jed­ne go­di­ne mla­dun­ci iz gne­zda iz­le­te­li i za­jed­no s ro­di­te­lji­ma po­če­li da je­du „po­slu­že­nje s Mo­ra­ve” shva­tio je da su se ro­de pri­pi­to­mi­le. Za je­dan obrok dve od­ra­sle ro­de i če­ti­ri mla­dun­ca po­je­du vi­še od tri ki­lo­gra­ma sit­ne ri­be.

– Pro­ču­lo se po kra­ju za ro­de Mi­lo­čaj­ca i Mi­lo­čaj­ku, pa mi ri­bo­lov­ci ne­kad do­ne­su „po­vru­šu” be­lu ri­bu ko­ju upe­ca­ju na Mo­ra­vi. Ali ka­da to­ga ne­ma, ja mo­ram u ri­bar­ni­cu po pa­pa­li­nu, ona je naj­jef­ti­ni­ja. Ne­ko­li­ko pri­ja­te­lja po­ma­žu, pa i oni ne­kad ku­pe. Me­đu­tim, po­sled­nje dve go­di­ne me bri­ne na­rav muž­ja­ka. Ra­ni­je je lo­vio gli­ste, ža­be i do­no­sio u gne­zdo, a sa­da čim sva­ne do­la­zi u dvo­ri­šte i kle­pe­će obi­la­ze­ći oko pra­zne ko­fe. Očas po­sla eto ga na pra­gu – ka­zu­je ovaj ple­me­ni­ti čo­vek, do­da­ju­ći da Mi­lo­ča­jac Go­to­van i go­spo­đa ro­da sa­da dnev­no po­je­du do ki­lo­gram sve­že ri­be. Ka­da stig­nu mla­di, tre­ba­će vi­še od tri.

Osim ri­bo­lo­va­ca, me­đu oni­ma ko­ji Ra­ki­ci po­ma­žu da ot­hra­ni ro­de je i vla­snik se­o­ske pro­dav­ni­ce, ko­ji je pro­šle go­di­ne do­neo 10 ki­lo­gra­ma pa­pa­li­ne, a još to­li­ko su do­ni­ra­li nje­go­vi pri­ja­te­lji.

Ra­ki­ca, ju­nak ove pri­če, za­kle­ti je ne­že­nja. Na raz­go­vor je pri­stao ali pred objek­tiv fo­to-re­por­te­ra ni­ka­ko ni­je hteo. Na­ro­či­to sa­da ka­da su tu i ro­de ko­je la­ko mo­gu da mu po­mr­se pla­no­ve.

Šest gne­zda na 20 ki­lo­me­ta­ra

Me­šta­ni Mi­lo­ča­ja go­vo­re da ne pam­te da su ro­de ra­ni­je na­se­lja­va­le pod­ruč­je Mi­lo­ča­ja i okol­nih se­la, me­đu­tim, si­tu­a­ci­ja se pro­me­ni­la. U ovom kra­ju sa­da ima naj­ma­nje šest ak­tiv­nih gne­zda u kru­gu od 20 ki­lo­me­ta­ra.

– Zna­ju­ći da je iz ovog gne­zda po­le­te­lo 17 je­din­ki ro­da, u nji­ho­voj je pri­ro­di da se vra­te u ove kra­je­ve i po­tom­stvo ov­de po­di­žu. Nas to po­seb­no ra­du­je, pa je kom­ši­ja, na par sto­ti­na me­ta­ra odav­de, na vrh ban­de­re po­sta­vio me­tal­nu, ži­ča­nu po­lu­lop­tu ko­ja je ide­al­na pod­lo­ga za gra­đe­nje gne­zda. Ma ko­li­ko da su na­še ro­de svo­je­gla­ve i po­na­ša­le su se mi­mo na­ra­vi svo­je ptič­je vr­ste, mi ve­ru­je­mo da će nam se vra­ti­ti mla­di pa­ro­vi – pri­ča kom­ši­ja Lu­ka Ar­se­ni­je­vić, ko­ji je za­jed­no sa kom­ši­ja­ma uve­se­lja­vao su­se­de ka­da su ska­ka­li oko ban­de­re, po­ku­ša­va­ju­ći da u gne­zdo uba­ce ri­bu i po­mog­nu žen­ki da pre­ži­vi.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.