Junak priče o rodama
Miločaj – Radosav Šljivić, koga u Miločaju, selu kod Kraljeva, zovu Rakica, svako jutro ustaje u pet i u kofama koje specijalno za to služe rodama iznosi svežu ribu. To radi poslednjih sedam godina otkako je par ovih ptica na banderi, na ulazu u Rakicino dvorište, sagradio gnezdo. Ništa ne bi bilo neuobičajeno da par ptica po mnogo čemu ne prkosi zakonima prirode. Prve godine mužjak je nastradao na Ibarskoj magistrali, a ženka nije dugo tugovala, te je novog našla ubrzo. Tokom sedam leta par se odomaćio pa rode šetaju po avliji Šljivića, penju se na stepenice, domaćinu jedu iz ruke.
Sedeći u hladu oraha, Rakica započinje priču o svom neobičnom druženju. A sve je počelo 2019. u aprilu, kada je mužjak za sedam dana napravio gnezdo na banderi. Prve godine ženka je od četiri mladunca odgajila samo jednog, koga je par te sušne godine uspeo da prehrani. Naredne takođe, jer još nisu bile naučile da jedu serviranu ribu.
– Jednostavno ih je izbacila iz gnezda i tada sam shvatio da nisu imale dovoljno hrane. Zimi, u njihovom odsustvu, sam čitao o životu i navikama ovih ptica. Sledećeg proleća sam počeo da donosim kofe sa ribom, ali tada je počela muka, jer ih je trebalo pripitomiti i naučiti da jedu – počinje svoju besedu Rakica, inače uzgajivač živine.
– Najpre sam kofe sa ribom ostavljao uveče u dvorištu, nadajući se da će mužjak u zoru, čim izleti iz gnezda prići hrani. Ali uvek bi ga pretekle mačke i druge životinje koje tokom noći sve pojedu. Onda sam ribu iznosio preko dana. Ali one i dalje nisu prilazile, sve dok na ribu nisu došle svrake. Kada je mužjak rode ugledao hranilište, bojažljivo je prišao i počeo da jede – priča Rakica dodajući da je proces zbližavanja s pticama trajao godinama. Sa rodama se radovao njihovom podmlatku, ali i tugovao kada je prve godine mužjak nastradao na magistralnom putu ka Kraljevu.
– U maju 2020, kada je roda već položila jaja, zove me drugar i priča da je auto pregazio jednu rodu na putu. Bio je to mužjak. Znajući da je roda ostala bez hranitelja, ustajao sam svako jutro u pola pet i pokušavao da ubacim sitnu papalinu u gnezdo. I komšije su mi pomagale, bio je to skoro nemoguć posao. Znali smo satima da skačemo oko bandere ubacujući sitnu ribu koja pada po travnjaku i na asfalt, umesto u gnezdo. Ko nas je gledao dobro se ismejao. Trinaesti dan nakon pogibije mužjaka ženka se uparila sa drugim. Hranili smo je 13 dana, a pošto ribu nismo uspevali da nabacimo u gnezdo, hranili smo je komadima pilećeg mesa – priča Rakica. Te godine par je othranio sva tri mladunca. Svake naredne par roda bi othranio sve mladunce.
– Prve godine su odbacile dva ptića, samo jedno othranile, kao i sledeće. Već od 2021. ženka u proseku leže po četiri jaja i zahvaljujući dohrani, nijedan mladunac nije odbačen, svi su poleteli – radosno kao o rođenoj deci objašnjava Rakica.
Upoznao je on i ćud ovih ptica, svako mladunče je znao „u glavu”. Zapamtio je jogunastog ptića koji kada sleti na ručak od kofe rastera sve ostale, pa potom gracioznim hodom priđe i obeduje. Niko od ostalih članova jata nije smeo da mu se suprotstavi. Kada su jedne godine mladunci iz gnezda izleteli i zajedno s roditeljima počeli da jedu „posluženje s Morave” shvatio je da su se rode pripitomile. Za jedan obrok dve odrasle rode i četiri mladunca pojedu više od tri kilograma sitne ribe.
– Pročulo se po kraju za rode Miločajca i Miločajku, pa mi ribolovci nekad donesu „povrušu” belu ribu koju upecaju na Moravi. Ali kada toga nema, ja moram u ribarnicu po papalinu, ona je najjeftinija. Nekoliko prijatelja pomažu, pa i oni nekad kupe. Međutim, poslednje dve godine me brine narav mužjaka. Ranije je lovio gliste, žabe i donosio u gnezdo, a sada čim svane dolazi u dvorište i klepeće obilazeći oko prazne kofe. Očas posla eto ga na pragu – kazuje ovaj plemeniti čovek, dodajući da Miločajac Gotovan i gospođa roda sada dnevno pojedu do kilogram sveže ribe. Kada stignu mladi, trebaće više od tri.
Osim ribolovaca, među onima koji Rakici pomažu da othrani rode je i vlasnik seoske prodavnice, koji je prošle godine doneo 10 kilograma papaline, a još toliko su donirali njegovi prijatelji.
Rakica, junak ove priče, zakleti je neženja. Na razgovor je pristao ali pred objektiv foto-reportera nikako nije hteo. Naročito sada kada su tu i rode koje lako mogu da mu pomrse planove.
Šest gnezda na 20 kilometara
Meštani Miločaja govore da ne pamte da su rode ranije naseljavale područje Miločaja i okolnih sela, međutim, situacija se promenila. U ovom kraju sada ima najmanje šest aktivnih gnezda u krugu od 20 kilometara.
– Znajući da je iz ovog gnezda poletelo 17 jedinki roda, u njihovoj je prirodi da se vrate u ove krajeve i potomstvo ovde podižu. Nas to posebno raduje, pa je komšija, na par stotina metara odavde, na vrh bandere postavio metalnu, žičanu poluloptu koja je idealna podloga za građenje gnezda. Ma koliko da su naše rode svojeglave i ponašale su se mimo naravi svoje ptičje vrste, mi verujemo da će nam se vratiti mladi parovi – priča komšija Luka Arsenijević, koji je zajedno sa komšijama uveseljavao susede kada su skakali oko bandere, pokušavajući da u gnezdo ubace ribu i pomognu ženki da preživi.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


