Utorak, 07.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POZORIŠNA KRITIKA

Komedija bez predumišljaja

„Balkan ekspres”, tekst Gordan Mihić, kompozitori Zoran Simjanović, Aleksandar Sedlar, režija Darijan Mihajlović, Pozorište na Terazijama Iz predstave „Balkan ekspres”
Komedija bez predumišljaja
(Фото: Далибор Тонковић и Јово Марјановић)

Radnja predstave „Balkan ekspres” u režiji Darijana Mihajlovića, muzičke komedije nastale prema tekstu Gordana Mihića, odvija se tokom Drugog svetskog rata i prati grupu muzičara, hohštaplera koji nemaju bitnijih moralnih dilema u nastojanjima da prežive krizu (dramaturg Milena Depolo). Upadaju u kuće izbeglih bogataša i kradu im vredne stvari, napijaju se i najedaju njihove hrane, pevaju i zabavljaju naciste bez suviše preispitivanja, a žrtvama rata pomažu uglavnom zbog koristi, kako bi izgledalo da su uz pokret otpora, a ne iz istinskog uverenja.

Za razliku od čuvenog filma Branka Baletića koji je određen ozbiljnijim, tmurnijim tonovima, i naglašenijim dramskim i psihološkim značenjima likova, radnja predstave je naglašeno komički oblikovana, stilski (i značenjski) uprošćenije. Jasan cilj predstave je da zabavi i razgali publiku, bez bitnijeg osvrtanja na važna etička pitanja pored kojih promiče. Ideja da se gledaoci zasmeju i razonode je, naravno, sasvim opravdana, to jeste jedan od ciljeva pozorišta, ali ono postaje mnogo vrednije onda kada pored zabave ponudi i dublju problematizaciju tema koje ovde samo načinje, uglavnom kao povod za razvijanje komičkih situacija.

A teme jesu važne, na primer, motiv ratnog profiterstva je podsetio na Brehtovu „Majku Hrabrost”, pa je u tom smislu šteta što nije došlo do njegovog razvoja koji bi možda doneo neki vid subverzivnije ironije ili dramski krešendo, i tako obogatio ukupna značenja. To je, na primer, moglo da se postigne kroz suptilne žanrovske zaokrete, ili komentare na verbalnom i muzičkom planu, naročito kroz songove koji su delom u predstavi dopisani. Oni su mogli da budu brehtovskiji, kritičniji, ironičniji, što ne bi nimalo ugrozilo komičku snagu predstave, naprotiv, samo bi dalo na težini celine značenja. U odsustvu toga, dobili smo jednu neosporno vešto izvedenu muzičku komediju, ambicioznu i zahtevnu u formi, koju će deo publike sigurno rado da gleda, prepuštajući se zavodljivom humoru, poletnoj i emotivnoj muzici, dinamičnoj koreografiji, raskošnim kostimima i scenografijom (muzički aranžmani, dirigent Aleksandar Sedlar, koreografija Igor Barberić, scenografija Aleksandar Denić, kostimografija Lana Cvijanović).

Jelena Jovičić nadahnuto igra koketnu, maznu, manipulativnu i prevrtljivu Lili koja u tom slatkastom držanju sledi samo sopstvene interese, ne mareći za povređivanje ljudi u blizini; u njenom tumačenju je upadljiviji raskorak između izazovne frivolnosti i skrivenih namera nego u filmu, gde je svedenije predstavlja Tanja Bošković. Miroljub Turajlija gradi lik snalažljivog Pika koji se takođe prilagođava okolnostima bez mnogo preispitivanja moralnosti postupaka; naročito je komički efektan na početku, kada je u gipsu, kljakav i gegav, sa govornom manom, poput likova iz klasičnih fejdoovskih farsi (tako izražena komička značenja u filmu ne postoje). Žarko Stepanov igra namazanijeg Popaja, takođe razbojnika-muzičara, posebno upečatljivog u izvođenju muzičkih delova, zbog zanosne prodornosti glasa. Naročito snažne, gotovo eksplozivne pevačke, ali i komičke vrednosti nastupa donosi Dušica Novaković u ulozi Liline tetke, čuvara plaže. Ona je jedan falstafovski lik, ispičutura koja se osvaja flašom žestine, naprasita je, bučna i muškobanjasta, ali i karikaturalno izražajna kada namešta masku ženstvenosti, nežnosti, sa ciljem osvajanja Pika (ovaj lik je, na primer, znatno bujniji, sočniji od njegove drugačije, uzdržanije postavke u filmu, Olivere Marković). Opipljivu i komički efektnu karikaturu oblikuje i Slobodan Stefanović, u ulozi Majora Ditriha, autoriteta omađijanog Lilinim čarima. Duško Radović odgovarajuće igra menadžera grupe, mufljuza Stojka, Milan Antonić Kostu, Olivera Bacić Dragičević prgavu, nestašnu, ali i tužno usamljenu jevrejsku devojčicu Leu...

U predstavi Darijana Mihajlovića su posebno moćne grupne scene preplavljujuće energije, na primer, pitoreskni hor seljanki koje nude razne gastronomske specijalitete, ili spektakularna plesna tačka baletskog ansambla na plaži. Probojne su i dosetke u duhu našeg vremena, na primer Tetkino „pumpanje” stomaka nemačkog vojnika, ranjenika, izaziva najduži i najiskreniji aplauz tokom predstave.

I da se na kraju vratimo na početak, šteta je što ova ambiciozna i formalno razgranata produkcija nije upadljivije obogaćena značenjskom višeslojnošću. Istinska moć pozorišta se gradi snagom ideja i spoznaja, dok je forma (samo) put kojim se do njih stiže.

 

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Госпођа Тасић
Прецизно сам написала да је искрен, односно најискренији АПЛАУЗ, о чему сам сведочила као гледалац, немојте извлачити смисао из контекста.
Горан
Госпођо Тасић а шта је то искрено у пумпању?

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.