U Trebinju se sa setom sećaju „ćire”
Trebinje – Na obali reke Trebišnjice, u senci starih platana, posađenih početkom prošlog veka, zgrada železničke stanice, lokomotiva sa oznakom JŽ i serijskim brojem 83-056, podsećaju na vreme kada su ovuda tutnjali vozovi iz raznih pravaca. Hercegovina je pre više od sto godina bila na evropskoj mapi pruga uskog koloseka. Izgradila ih je Austrougarska, kako bi BiH, čiji je upravitelj bio Benjamin Kalaj, postala pristupačnija evropskim prestonicama. Carskom uredbom od 7. jula 1898. godine odlučeno je da se grade pruge na tri deonice kojima će takođe biti povezani Hercegovina, Dalmacija i Crna Gora. Istoričari su zapisali da su pruge Gabela–Hum–Uskoplje–Zelenika, Uskoplje–Dubrovnik i Hum–Trebinje, puštene u saobraćaj 16. i 17. jula 1901. godine. Otvaranju su prisustvovali najviši državni činovnici iz Beča i Budimpešte, kao i uprave tadašnje provincije BiH. Prvog dana, svečanost je organizovana u Trebinju, a potom u Dubrovniku, gde su gosti prenoćili, kazao je Josip Veber, autor znamenite izložbe fotografija „Železnica u Trebinju i okolini kroz vreme” prikazane pre nekoliko godina u Trebinju. Narednog dana, gosti su brodom doputovali u Boku Kotorsku, u Zeleniku, gde su prisustvovali svečanosti, a potom se vozom vratili u Dubrovnik.
„Za celu regiju to je bio veliki događaj, jer je železnica spojila ljude i krajeve”, kazao je Veber koji je sakupio stotinak fotografija na kojima je zabeležen duh davno prošlih vremena železnice. Zoran Mijanović, viši kustos Muzeja Hercegovine Trebinje, podseća da je Austrougarska vladala ovim krajevima krajem 19. i početkom 20 veka i gradila pruge uskog koloseka kojima su se kretali vozovi opštepoznati kao „ćire”.
„Činila je to iz strateških razloga, zbog povezivanja austrougarskog carstava i Evrope sa gradovima u unutrašnjosti BiH. Prva pruga na ovom području, od Metkovića do Mostara, dužine 42 kilometra, u saobraćaj je puštena 13. juna 1885. godine”, podsetio je Mijanović. Austrougarska monarhija izgradila je uskotračnu prugu sa gvozdenom mašinom, čudom tehnike toga doba i zgrada železničke stanice od kamena. Železnica je ubrzo postala neodvojivi deo života Hercegovaca. Zato se ovde, i sada o železnici, stanici, železničarima i putnicima priča sa nostalgijom. Pored platana u Trebinju bila je javna česma na kojoj su putnici točili vodu i unosili je u vagone, kako bi se osvežili tokom dugog putovanja, posebno leti kada je velika vrućina. Bila je tu i ložionica, radionica za popravku lokomotiva, biletarnica za prodaju karata. Trebinjci su peške dolazili do stanice, tu dočekivali i ispraćali putnike, svraćali u veliki restoran, u prizemlju upravne zgrade. Leti su najčešće pili limunadu, a zimi čaj sa rumom. Upamćena su tri konobara, tri ugostitelja Božo Anđelić, Ajdin Šehović i Petar Vukašinović.
„Voz je nekada bio naše glavno prevozno sredstvo, a železnička stanica omiljeno sastajalište. „Ćirom” smo odlazili na školske ekskurzije, školovanje, išli u svet, sastajali se u staničnom bifeu i onda kada nigde ne putujemo”, zapisao je Ljubiša Anđelić, najpoznatiji hroničar Trebinja i Hercegovine. On je „ćiri” i uskotračnoj pruzi posvetio priču „Plava čarolija” sa kondukterima kao glavnim junacima. Opisao je Hamida Čamparu, koji je putnike uveseljavao šalama i dosetkama sve do 1973. godine, kada je penzionisan. Trebinjci kažu da je Hamid izmislio anegdotu na svoj račun koja se i sada prepričava kao apsolutna istina. Navodno, kada mu je poštar doneo prvu penziju, izbrojao novac i zatražio potpis, Hamid je uzeo olovku i počeo oklevati.
„Potpisuj, šta čekaš, moram ja i drugima odneti penzije, nisi ti jedini”, prekorio ga je poštar. Na to je bivši kondukter odgovorio: „Moram pozvati ženu da mi zatrese hastal, ne umem potpisati ako ne trucka. Tako sam naučio u vozu.”
Pruga Uskoplje–Zelenika ukinuta je 1. juna 1968. godine, a pruge Čapljina–Gabela–Dubrovnik i Hum–Trebinje–Bileća 1. juna 1976. godine. Tadašnja vlast BiH konstatovala je da „ćira” više nije rentabilan. U to vreme Jovo Vuković, zvani Jež, na stanici gde više ne dolaze vozovi, otvorio je kafanu. Na žalost Trebinjaca, nekoliko puta zagovarana rekonstrukcija stanice nije se dogodila. Zgrada je promenila namenu. U prizemlju je Udruženje penzionera, a na spratovima stanovi.
Подели ову вест

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.